Dana Matoš

(Zagreb, 19. prosinca 1876. – 5. ožujka 1962.)

• Karijera Dane (ili Danice) Matoš, sestre Antuna Gustava Matoša, bila je osobito zanimljiva. Rođena je u Zagrebu 19. prosinca 1876. Upisala se 1891. u školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda i 1896. završila studij glasovira kod Anke Barbot (1859-1914), sestre prerano umrlog violinskog virtuoza Franje Krežme (1862-1881). Otišla je u Beč na usavršavanje, ali kako ju je vukla želja da uči i pjevanje, a pravila bečkog Konzervatorija nisu dopuštala istodobni studij dvaju glavnih predmeta, nastavila je usavršavati se u glasoviru kod glasovitoga poljskog pijanista, pedagoga i skladatelja Theodora Leschetizkog (1830-1915), a u pjevanju kod slavne austrijske mezzosopranistice Rose Papier-Paumgartner (1859-1932).
  
  Narodne novine 1. travnja 1899. najavile su „Koncerat Danice Matoš, pianistice i pjevačice, jedne od najdarovitijih učenica hrv. zem. glasb. zavoda“, a 7. travnja 1899. izašao je osvrt kritičara koji se potpisuje s M. G.: „… iznenadila nas je najviše svojom sigurnošću, manje izgladjenošću registara svoga grla. U nje je sitan sopran, dublji su glasovi za sada još slabi, nabiranje glasa, portamento i legato trebaju mnogo njege. Oštrini grla treba harmonične izgladbe, svaki tremolo treba da izčezne, tempi i ritmika ne smiju se prenagliti. Svim ovim zahtjevom mora da zadovolji danas pjevačica, a da i ne govorimo o bell cantu koji posjeduju samo najrjedje.“ Kritičar dalje prigovara izboru programa koji „nije bio najzgodniji“: duetu iz Afrikanke i tercetu iz Roberta Djavla, u kojima su sudjelovali Ernesto Cammarota i Edo Aschenbrenner; no „valčik iz 'Fausta' bio je znatno bolji“. I na kraju zaključuje: „Ne bismo mogli reći hoće li postati tako dobra pjevačica kao što je pianistica.“

  Dana Matoš nastavila je učiti pjevanje, i kada je u veljači 1909. došla u Zagreb da bi se predstavila zagrebačkoj kazališnoj publici kao Massenetova Manon, zagrebački je tisak obilno navodio inozemne ocjene njezinih dotadašnjih nastupa. Najavljujući premijeru Manon za 15. veljače, Agramer Tagblatt prenio je 12. veljače 1909. osvrt iz Nürnberger Anzeigera na njezin debi u ulozi Carmen: „Od pojedinačnih ostvarenja glavno je zanimanje izazvala gđica Matoš. Ona je ushitila glasovnom ljepotom, velikom muzičkom sigurnošću i dobrim školovanjem. Iako joj je glas ponešto visok, njezina je Carmen bila izvrsna.“ Dana Matoš ostala je tri godine u angažmanu u Nürnbergu, Opavi i Černovicama, gdje je, prema pisanju Prosvjete u br. 5. godine 1909., ostvarila glavne uloge u Trubaduru, Židovki, Rigolettu i Pagliaccima. Agramer Tagblatt prenosi i kritiku novina Troppauer Zeitung na njezin nastup u Opavi u ulozi Leonore u Trubaduru: „Kao pojava proizvela je izvanredan dojam. Njezin je sopran ugodan, izjednačen u svim položajima, koloratura čista i sigurna. Budući da ima i nužnu rutinu u glumi, njezino je ostvarenje bilo odlikovano mnogim i zasluženim odobravanjem.“
  
  Dana Matoš nastupala je i na koncertima po glavnim gradovima Europe. I o tim nastupima Agramer Tagblatt prenosi laskave ocjene. Navodi pariški Le Journal, koji je naziva „čarobnom inozemkom“ i hvali njezin krasan glas, poglavito pianissima, koji su „izazvali burno odobravanje publike“. Agramer Tagblatt u istome broju od 12. veljače 1909. prenosi i tekst londonskoga Timesa, koji ističe i da je na zahtjev slušateljstva morala dodati nekoliko pjesama. I na kraju navodi bugarski tisak, koji ju je nakon koncerta u Sofiji nazvao „izvanrednom umjetnicom“ i istaknuo kako sofijska publika još nije čula pjevačicu takve vrijednosti.
  
  Tako najavljivana, Dana Matoš, čini se, nije podjednako očarala zagrebačku publiku i kritiku. Kritičar novina Agramer Zeitung 16. veljače 1909. u ocjeni premijere Manon priznaje joj „pomno izgrađen iako ne velik glas koji zna vrlo djelotvorno uporabiti“ te ističe njezine prednosti: „dobro fraziranje, čistu vokalizaciju i dojmljiv način izvođenja“. Navodi „osobito uspjele trenutke koje je imala u predstavi, poput oproštaja od stolića“, ali ne propušta navesti da joj „glas u dramskim dijelovima zvuči oštro, poglavito u visinama“. Otpjevala je pet predstava Manon, i Zagreb je na opernoj sceni više nije doživio.
  
  Glas Dane Matoš bio je velika opsega, pa je mogla pjevati različite uloge, od Carmen do Gilde u Rigolettu, ali njezina je profinjena muzikalnost više dolazila do izražaja na koncertnim nastupima. Često se na njima sama pratila. Pripadnost svojemu narodu iskazivala je izborom programa, u kojemu je uvijek bila pjesma hrvatskog autora. Na jednom dobrotvornom koncertu u pariškoj Opéri pjevala je Zajčeve pjesme. Debussy ju je nazvao „La belle Croate“. Koncertne turneje vodile su Danu Matoš diljem Europe dok nije došla u Rigu i ondje prihvatila mjesto nastavnice u Glazbenoj školi koju je osnovao znameniti pijanist i dirigent Anton Rubinstein (1829-1894). Ujedno je pjevala u Odesi, Moskvi i Petrogradu. Udala se za uglednog poljskog aristokrata Viktora Strzeszewskog. Nakon sloma carske Rusije nekoliko je godina provela u nordijskim zemljama i nastupala na koncertima u Kopenhagenu, Malmöu, Oslu, Rotterdamu i Amsterdamu. Godine 1922. vratila se u Zagreb i nastavila se baviti pedagoškom djelatnošću kao profesorica pjevanja, glasovira i glume u HGZ-u. Dana Matoš-Strzeszewski umrla je u Zagrebu 5. ožujka 1962. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri