Marina Grabarska (Marija pl. Gvozdanović)

(Virovitica, 12. srpnja 1873. – Zagreb, 20. veljače 1953.)

• U svojem Hrvatskom glumištu Stjepan Miletić piše: „U to se vrati u Zagreb Hrvatica gdjica Marina pl. Grabarska, koja je jednu sezonu s uspjehom pjevala u Njemačkoj. Ona je sebi možda i kao zagrebačko dijete – 'nemo propheta in patria' – a nešto i svojom nedotjeranom igrom i vidljivom tremom tek teško mogla osvojiti simpatije općinstva, ali je u toj borbi pokazala i ustrajnosti i ambicije, te konačni uspjesi nisu izostali. Gdjica Grabarska, ako i nije raspolagala jakim glasom, imala je ipak vrsnu školu i subtilnu korektnost u načinu predavanja, a i to je bila velika prednost.“
  
  Umjetničkim imenom Marina Grabarska, pravim imenom Marija pl. Gvozdanović, rodila se u Virovitici 12. srpnja 1873. Kao kći velikog župana Županije požeške školovala se u privatnom zavodu u Zagrebu, gdje je dobila i prvu poduku u pjevanju od nastavnice pjevanja na školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda Mare Kiseljak (1855-1939). Nakon uspješnih nastupa na koncertima Zavoda, na nagovor Nikole Fallera roditelji su je poslali na bečki Konzervatorij, gdje je pjevanje učila kod Josepha Gänsbachera, a dramatsko prikazivanje kod pjevača, redatelja i skladatelja Augusta Stolla (1853-1918). Završivši ga s odličnim uspjehom, stupila je 1893. u angažman u Augsburgu, gdje je u prosincu 1893. debitirala kao Ines u Meyerbeerovoj Afrikanki, ostala dvije sezone i ostvarila dvadeset velikih uloga. Zatim je jednu sezonu provela u Metzu.
  
  Bila je jedan od stupova treće Fallerove stagione 1894. godine. Nastupila je kao Micaela u Carmen i Margareta u Faustu, koju je, prema Obzoru 11. travnja, „pjevala korektno sa svojim harmoničnim i simpatičnim glasićem.“ Zatim je bila Julija na prvoj hrvatskoj izvedbi Gounodove opere Romeo i Julija i Philina na prvoj hrvatskoj izvedbi Thomasove Mignon, kojom je prigodom Obzor 21. svibnja napisao da „intonira čisto, vokalizira jasno“ i ima „ćurlik (triller) izgladjen“. Nakon što je kratko vrijeme zbog bolesti prekinula karijeru, ponovno je 1896. nastupila pred zagrebačkom publikom kao Marguerite de Valois u Hugenotima, u kojoj je Obzor 20. ožujka istaknuo njezinu „vrlo smpatičnu pojavu, izvrstnu školu, čistu intonaciju i precizne kolorature“, i Micaela. U studenome 1897. pjevala je Philinu, i Gildu u Rigolettu. Novine Hrvatsko pravo nisu bile baš ljubazne prema njoj kad su za ulogu Philine 6. studenoga zavapile: „Napredovala je u čistoći i sigurnosti grla. Kad bi još preudesila svoje držanje na pozornici nalik paragrafu, jer se tako neprekidno glavom i gornjim tielom ponatražke sagiblje!“ Za Gildu su 13. studenoga bile malo blaže. Napisale su da je „slaba ali znatno napredovala“ i da joj je „glavna prednost što sjegurno pogađa intonaciju i uz svoju slabu fizičku snagu čisto pjeva“.
  
  Marina Grabarska bila je do 1900. članica zagrebačke Opere, prva hrvatska Kraljica noći u Čarobnoj fruli 1899. i Leila u Bizetovim Biserarima 1900. Nije bila prva hrvatska Violetta, kako je pisao tisak 1899, jer ju je već 1881. pjevala Marija Prikril. Za tu njezinu kreaciju Narodne novine su 7. ožujka 1899. pisale: „Gospodjica Grabarska sigurno nije bila idealna Traviata. [...] ponovno je dokazala da je muzikalno visoko naobražena i da umije korektno pjevati što se ne može ni o mnogim 'glasovitim' pjevačicama reći. [...] Osobito je bila dobra u prvom činu, gdje ima i najviše prilike, da pokaže svu svoju koloraturnu vještinu i koketeriju. Za težke dramatske momente nije joj dostajalo snage, prem da je osoba odgovarala slabašnom, izdišućem stvoru.“ Imala je velik repertoar, ali je u Zagrebu nastupila u tek nekoliko uloga, uz spomenute, kao Isabella u Meyerbeerovu Roberu Đavlu, Rossinijeva Rosina i Matilda u Vilimu Tellu, Nesslerova Marija u Trubljaču Sekinškom i Suppéova Kneginja Lidija u Fatinici.
  
  Koloraturni pjev iz moderne je opere bio gotovo posve iščeznuo. Wagner i verizam tražili su velike i snažne glasove, i Marina Grabarska, unatoč izvrsnoj školi i odličnoj koloraturnoj tehnici, nije se mogla nositi s novim zahtjevima. Bila je visoko naobražena i primjerno muzikalna, ali zbog krhka zdravlja nije ostvarila dugu karijeru. Zagrebački tisak o njoj više nije pisao. Marija pl. Gvozdanović, umjetničkim imenom Marina Grabarska, umrla je u Zagrebu 20. veljače 1953. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri