Lili Lejo

(Križevci, 19. studenog 1865. – Beč, 11. veljače 1953.)

• Lili Lejo rođena je kao Cecilia Zilly Breyer u Križevcima 19. studenoga 1865. od oca Jakoba i majke Berthe. Obitelj joj potječe iz Varaždina, pa je neki izvori miješaju s Gabrijelom (Bellom) Lellis koja je rođena u Varaždinu, ali pet godina ranije i od drugih roditelja. Cecilia Breyer učila je pjevanje u Beču i već 1883. počela karijeru kao operetna pjevačica u Kazalištu Arena u Bratislavi. Godine 1886. angažirana je u Gradskom kazalištu u Salzburgu, odakle je 1887. otišla u Theater am Gärtnerplatz u München pa 1888. u Berlin, gdje je bila omiljena operetna pjevačica s umjetničkim imenom Lili Lejo.
  
  Kao članica berlinskoga Gradskog kazališta Friedricha Wilhelma u rujnu 1891. gostovala je u Theateru an der Wien u Beču u ulozi Dum-Dum (Yum Yum) u opereti Mikado engleskog skladatelja Arthura Sullivana (1842-1900), i uskoro je postala njegovom stalnom članicom. U siječnju 1893. pjevala je Adelheid na praizvedbi operete Fürstin Ninetta (Kneginja Ninetta) Johanna Straussa u nazočnosti cara Franje Josipa. Trebala je pjevati Mařenku / Marie na prvoj izvedbi Prodane nevjeste na njemačkom u Beču 2. travnja 1893. u Theateru an der Wien – njezino je ime čak otisnuto na programskoj cedulji – ali se razboljela i u prvim izvedbama zamijenila ju je najprije mlada bečka pjevačica Toni Distal, a zatim češka gošća Anna Veselá. No, nastupala je u daljnjim izvedbama opere i postigla velik uspjeh. To ju je potaknulo da se posveti operi, i poslije novih studija počela je opernu karijeru na talijanskim i španjolskim pozornicama.
  
  Godine 1894. u Teatru lirico u Milanu pjevala je Neddu u Pagliaccima i u Gran Teatru del Liceu u Barceloni Suzel u Mascagnijevoj operi Prijatelj Fritz. Godine 1895. u Teatru Dal Verme u Milanu i Teatru comunale u Trstu nastupila je kao Agatha u Weberovu Strijelcu vilenjaku, Sofija u Massenetovu Wertheru i Nedda. Godine 1896. ponovno je nalazimo u Theateru an der Wien kao Sylviju u Mascagnijevu Zanettu, praizvedenom u ožujku te godine, a u studenome u bečkoj Dvorskoj operi dva puta pjeva svoju omiljenu Marie, uz koju je bila posebno emotivno vezana. Godine 1897. s uspjehom je gostovala u Zagrebu i pjevala Margaretu u Faustu, Violettu u Traviati dva puta, Elsu u Lohengrinu i Neddu. Novine Agramer Tagblatt 22. svibnja 1897. u osvrtu na kreaciju Margarete ističu njezinu „prekrasnu scensku pojavu“ i „lijepo oblikovan glas velika opsega s posebno zvučnim i moćnim visokim položajima“ te „veliku muzičku sigurnost“.
  
  Dok Agramer Tablatt 26. svibnja 1897., osvrćući se na kreaciju Else, hvali „nesvakidašnju mnogostranost njezinih zanimanja“ i smatra „zadivljujućim da se interpretkinja Margarete i Violette s jednakim uspjehom potvrđuje kao vješta wagnerijanska pjevačica“, Agramer Zeitung istoga dana ističu da je „postigla simpatičan uspjeh zahvaljujući ponajprije sjaju i ljepoti visokih tonova i snažnoj osobnosti“, ali dodaju da se „u srednjem i dubokom registru primjećuje rastapkani zvuk kao posljedica njezine operetne karijere“. Trebala je pjevati i Manon, ali nije, kako piše Hrvatska domovina 31. svibnja 1897., „jer je nije dospjela naučiti“. Gostovala je u Kraljevskoj operi u Budimpešti 1898. kao Violetta i 1899. kao Valentina u Meyerbeerovim Hugenotima, Fricka u Walküri, Margareta, Sulamith u operi Kraljica od Sabe Karla Goldmarka i Viviane u njegovu Merlinu. Godine 1899. tri puta pjevala je Adelu u premijerno postavljenom Šišmišu u bečkoj Dvorskoj operi. Iste je godine u Grazu pjevala Sentu u Ukletom Holandezu i Sieglindu u Walküri, a 1900. u Českim Budĕjovicama Gildu u Rigolettu. Lili Lejo oprostila se od pozornice ulogom Else u Kraljevskoj operi u Budimpešti. Posvetila se pedagogiji i 1919. udala za zastupnika u zemaljskom saboru Alfreda von Spillmanna.
  
  Inozemni izvori navode je kao hrvatsku, austrijsku ili mađarsku pjevačicu. Stjepan Miletić napisao je u Hrvatskom glumištu: „Ne znam mogu li ovdje s pravom navesti kao Hrvaticu i gdjicu Lili Lejo. Hoće li se narodnost izvoditi po mjestu rodjenja, tada je gdjica Lejo naše gore list, jer je rodjena u Varaždinu (?, op.a.). Dašto u Pešti držali su je opet za – Madžaricu. Ona sama karakterizovala se riječima: 'Ptica selica letim kroz sve zemlje, lakih krila, a čistoga grla.'“ Sudeći po nekim posvetama na slikama i pismima, ona sama smatrala je Hrvatsku svojom milom domovinom (meine teure Heimat, mein teures Vaterland). Lili Lejo von Spillmann umrla je 11. veljače 1953. u Beču. Njezin je glas sačuvan na snimkama tvrtke Zonophone.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri