Rikard Hofer / Richard Figar

(Bílá Třemešná pokraj Trutnova, 19. srpnja 1866. – Prag, 21. svibnja 1921.)

• Rikard Hofer (pravim imenom Richard Figar), bio je uz Ernesta Cammarotu prvi tenor zagrebačke Opere od 1894. do 1900. Kako piše Stjepan Miletić u drugoj knjizi Hrvatsko glumište: „Tenori bili su omiljeli umjetnik gosp. Ernesto Cammarota i gosp. Hofer iz Praga, koji je najsretnije debitirao, pak iza svojega 'Lohengrina' postao ljubimcem općinstva.“ A kakav je taj Lohengrin bio na predstavi koju je Miletić smatrao pravom premijerom, 9. veljače 1895., dalje piše: “Gosp. Hofer kao Lohengrin pokazao je sada, koliko je važnim stupom našeg opernog ensemblea. On je ovog gralskog viteza pjevao po svim tradicijama Wagnerove škole, pak da je osobnoj pojavi Lohengrina znao podati još nešto više individualiteta i vrhunaravne poezije, mogao bi se on mjeriti i sa svjetskim pjevačima ove partije.” Miletić je doista bio sretne ruke kad je u ansamblu imao dva tako vrsna tenora, jednoga za talijanske i francuske opere, a drugoga za njemačke i slavenske, a i za francuske. Obojici je povjerio jednu, kultnu, hrvatsku ulogu  – Porina. Naravno, Camarota ga je prvi pjevao i ušao u povijest, a sam Miletić ovako ih je opisao: “Cammarota je bio sladji, simpatičniji, Hofer krepčiji, više herojski Porin.” S njima je mogao znatno proširiti repertoar a to je i učinio. No valja napomenuti da Hoferov uspjeh nije došao odmah.
  
  Rikard Hofer rođen je 19. srpnja 1866. u Bíli Třemešni pokraj Trutnova, sjevero-istočno od Praga. Učio je pjevanje u Pragu, a zatim je djelovao u Olomoucu, Halleu na/S., Flensburgu i Bydgoszczu. Zagrebačkom se općinstvu predstavio kao Juranić u Nikoli Šubiću Zrinjskom 16. listopada 1894., ali još nije bio posve prihvaćen. Slijedio je Faust gdje je alternirajući s Cammarotom “polučio prvi svoj veliki uspjeh”, kako piše Miletić, pa Vasco da Gama u Afrikanki, Lohengrin, Tannhäuser, pa opet Juranić u osmoj slici opere na prvoj predstavi u novoj zgradi kazališta 14. listopada 1895., Vukosav u Ljubavi i zlobi i Janko u Prodanoj nevjesti. Zatim je u prvoj cjelovitoj izvedbi Zrinjskog 22. listopada preuzeo ulogu Mehmeda Sokolovića, i time uspostavio tradiciju da dramski tenori tumače taj lik. Njegov najveći uspjeh te godine bio je na premijeri Smetanina Dalibora 16. studenoga koju je Miletić ocijenio vrlo uspjelom i napisao: “Gdja Brückl kao Milada, gosp. Hofer kao Dalibor, gdjica Freudenreichova kao Jutta mogli bi se i na kud i kamo većoj pozornici pokazati.” A i kritika je pohvalila taj repertoarni potez i izvedbu.
  
  Sljedeće 1896. godine Hofer je svojemu zagrebačkom repertoaru dodao Maksa u Strijelcu vilenjaku, Don Joséa u Carmen i Erika na premijeri Ukletog Holandeza 28. ožujka. Istoga je mjeseca u Karlovcu na koncertu Zore pjevao s Leonijom Brückl u drugom činu Dalibora  i Narodne novine u br. 68  pohvalile su njegovo “zvonko grlo”.  Hofer je nizao uloge: 1897. bio je Nikola na praizvedbi Smiljane Vilhara Kalskog, Edward na premijeri Cvrčka za ognjištem, Ivan na premijeri Meyerbeerova Proroka, Aleksij na premijeri Vilharove Ksenije i “simpatičan Lenskij”, prema Miletiću, na premijeri Evgenija Onjegina 30. listopada. Godina 1898. donosi Hoferu tri velika izazova, tri premijere koje ostaju zabilježene: 15. ožujka Fidelio s Milkom Trninom, gdje se “uz gošću istakao naš junački tenor kao Florestan”, 16. travnja Siegmund u Walküri i 27. prosinca Herman u Pikovoj dami.
  
  No osim tih izrazito dramskih uloga Hofer je te sezone pjevao i izrazito lirske, koloraturne uloge: Almavivu u Seviljskom brijaču i Don Ottavija u Don Juanu, gdje se, prema Miletiću, “pokazao ukusnim pjevačem, koji nije za volju efekta tražio ‘novih visina’, te je naročito obje koloraturne arije izvanredno vješto otpjevao". Godine 1899. pjevao je Tamina na premijeri Čarobne frule i Josipa na premijeri opere Josip i njegova braća Ėtiennea Nicolasa Méhula (1763-1817). Kritičar Narodnih novina Ferdo Ž. Miler napisao je tom prigodom u br. 81 da je “kao Josip bio dobar kao uviek” i istaknuo je Hoferovo “liepo razlikovanje čuvstva u onoj glasbeno jednostavnoj, ali najpopularnijoj partiji ciele opere, naime u pripoviesti Utobalu na početku prvog čina”. Hofer je dva puta pjevao Manrica, godine 1900. nastupio je na premijeri Goldmarkove Sabejske kraljice i poslije toga otišao iz Zagreba, najprije u Düsseldorf a zatim u Prag. U Pragu je od 1908. vodio vlastitu pjevačku školu. Bio je pjevač široke glazbene kulture pa je nastupao i na koncertima, solistički i u oratorijima. Umro je u Pragu 21. svibnja 1921. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri