Emanuel Kroupa

(Kochánky, 24. prosinca 1857. – Prag, 12. veljače 1924.)

• Iako je u angažmanu u zagrebačkoj Operi bio samo od 16. listopada 1894. do 23. travnja 1896., češki bariton Emanuel Kroupa upisao je svoje ime u njezinu povijest. Kao Zrinjski bio je 16. listopada 1894. protagonist prve predstave drugog stalnog djelovanja novouspostavljene Opere. Kroupa je rođen 24. prosinca 1857. u malom mjestu Kochánky u okrugu Mladá Boleslav u srednjoj Češkoj. Pjevanje je učio kod Jakuba Schwarza i debitirao 1882. u Pragu kao Don Carlos u Verdijevu Ernaniju. Nakon djelovanja u Brnu, Plzeñu, praškom Národnom divadlu, Njemačkom teatru u Olomoucu, Nürnbergu i Berlinu, na poziv Stjepana Miletića došao je u Zagreb. Miletić je želio proširiti repertoar Opere Wagnerovim djelima i djelima slavenskih autora, a to je temeljio na troje novoangažiranih dobro školovanih čeških pjevača, Anki Matoušek, Rikardu Hoferu i Kroupi. Kroupi je povjerio najčasniju dužnost – predstavio ga je kao Zrinjskog.
  
  U prvoj knjizi svojih dramaturških zapisaka Hrvatsko glumište (1894-1899), objavljenima 1904. u Zagrebu, Miletić je napisao kako su drugi dan novine pisale „da je on u opće najbolji Zrinjski bio, koji je u nas pjevao, što je i maestro Zajc potvrdio.“ Miletić dalje piše da je „Kroupa ovog hrvatskog bana izvrsno karakterizovao, bio je to herojski karakter, sav prožet plemenitim rodoljubljem“ i dodao „kako se može reći da nam je ovaj pjevač – koji je uz to vladao hrvatskim, kao svojim materinjim jezikom – tek u svojoj umjetničkoj interpretaciji razložio sve krasote ove partije“. Miletić ga je smatrao pravim stupom Opere. Iznimno ga je cijenio i povjerio mu sve glavne baritonske uloge u operama na repertoaru: Valentina u Faustu, Nelusca u Afrikanki, Lunu i Germonta u Verdijevima Trubaduru i Traviati, Silvija u Pagliaccima. Bio je „u svakom pogledu sjajan Telramund“, i „ovu je partiju kasnije i na dvorskoj operi u Münchenu, tomu 'par excellence' Wagnerovu kazalištu, s najvećim uspjehom pjevao“, piše Miletić, te Wolfram, na premijerama Wagnerovih Lohengrina i Tannhäusera.
  
  Pjevao je Ivana u operi Cjelov Bedřicha Smetane, a i basovsku ulogu Kecala u Prodanoj nevjesti, pa je, prema Miletiću, „svojim prometejskim umijećem – danas kao heroj Zrinjski, sutra kao smiješni snubok Kecal – zadivio općinstvo.“ Bio je sudionik otvorenja nove zgrade kazališta 14. listopada 1895. – pjevao je Zrinjskog u osmoj slici opere. Zrinjskoga je u Zagrebu tumačio deset puta. Slijedili su Obren u Ljubavi i zlobi, Ashton u Luciji di Lammermoor, Petar u Humperdinckovoj operi Ivica i Marica, Vladislav u Smetaninu Daliboru, Otokar u Weberovu Strijelcu vilenjaku, Escamillo u Carmen te kao kruna Wagnerov Ukleti Holandez i basovska dionica u prvoj hrvatskoj izvedbi Verdijeva Requiema 13. travnja 1896. Iz Zagreba je otišao u München. U tamošnjoj Dvorskoj operi sudjelovao je 1897. na praizvedbi opere Sarema austrijskog skladatelja Alexandra von Zemlinskog (1871-1942), u kojoj je Milka Trnina tumačila naslovnu ulogu. Kao dvorski pjevač nastavio je karijeru u Ludwigsburgu i Stuttgartu. Godine 1900. imenovan je profesorom na Kraljevskoj akademiji u Münchenu, 1911. otvorio je opernu školu u Pragu, u kojemu je umro 12. veljače 1924. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri