Eduard / Edo Aschenbrenner
(Jičín, 14. ožujka 1857. – Prag, 2. studenoga 1921.)
-
„Sretnije se domogosmo vrsnog serijoznog basa u osobi g. Ašenbrenera, Čeha, koji je već i u praškom 'narodnom divadlu' najzaslužnije djelovao, te je imao nadomjestiti gosp. Tercuzzija,“ piše Stjepan Miletić u drugoj knjizi Hrvatsko glumište. Eduard Aschenbrenner rođen je u Jičínu 14. ožujka 1857. Pjevačku karijeru počeo je 1879. u Pragu, a zatim je deset godina nastupao na švicarskim i talijanskim pozornicama. Godine 1889. vratio se u Prag i postao član Národnog divadla. U Zagreb je došao 1896. kao oblikovana umjetnička osobnost i 21. studenoga nastupio u ulozi Tita na praizvedbi Zajčeve Armide. U Zagrebu je ostao do kraja drugoga razdoblja sustavnog djelovanja Opere 1902. godine i preuzeo gotovo sve basovske uloge, njih četrdesetak. Aschenbrenner, kojemu, prema Miletiću, „izvrsno pristajahu sve patetične partije“, bio je „vrstan“ Sveslav na praizvedbi Porina 2. listopada 1897. Pjevao je i Đurkana na praizvedbi Vilharove Smiljane u siječnju iste godine, Popa na praizvedbi Cvijete Vladimira Berse 1898. i 1901. Zorića na praizvedbi Zajčeve Primorke. 
Između uloga u dvadesetak prvih hrvatskih izvedaba opera u kojima je sudjelovao valja istaknuti kneza Gremina u Evgeniju Onjeginu, Rocca u Fideliju s Milkom Trninom, Hundinga u Walküri, Des Grieuxa u Massenetovoj jednočinki Portrait de Manon, Sarastra u Čarobnoj fruli, Stefana Colonnu u Rienziju i, kao kruna svemu, naslovni lik Boitova Mefistofelea. Od ostalih važnijih uloga koje je tumačio treba spomenuti i Don Basilija u Seviljskom brijaču, Falstaffa u Veselim ženama Windsorskim Otta Nicolaia, Gounodova Mefista, Bertrama u Meyerbeerovu Robertu Đavlu, Kardinala u Židovki, Silvu u Ernaniju, Sparafucilea u Rigolettu, Alfonsa u Lucreziji Borgiji, Alvisea u Giocondi, Leporella u Don Juanu i Sulejmana u Zrinjskom. Nakon odlaska iz Zagreba djelovao je u Brnu kao pjevač i operni redatelj. Umro je u Pragu 2. studenoga 1921. godine.
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.
Piše:
MarijaBarbieri