Giovanni Scarneo (Ivan Škarnić)

(Milna na Braču, oko 1840. – ?)

• Iako se ranije smatralo da je Splićanin, bas Ivan Škarneo, prema Franji Kuhaču, a i prema izdanju Jugoslavenske akademije Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču iz 1950. str. 63., izvjesno je da je Bračanin iz Milne Scarnio ili Scarneo. Gimnaziju je pohađao u Splitu i u njemu je osamdesetih godina 19. soljeća nastupao na koncertima. Zatim je pošao u Italiju.
  
  Pjevao je ulogu Giambattiste da Monteseccoa na praizvedbi Leoncavallove opere I Medici u Teatru Dal Verme u Milanu 9. studenog 1893. U siječnju 1894. u Teatru Mercadante u Napulju pjevao je Giacoma Rantzaua u Mascagnijevoj operi I Rantzau, praizvedenoj u studenome 1892. Od 1895. do 1897. nastupao je u milanskoj Scali. Uz Kašmana (koji je pjevao Giuliana de' Medicija) ponovo je Giambattista da Montesecco na prvoj izvedbi opere I Medici u Scali 1895.
  
  Na praizvedbi Mascagnijeve opere Guglielmo Ratcliff u milanskoj Scali 16. veljače 1895. pod skladateljevim ravnanjem pjevao je gostioničara Toma dok je u naslovnoj ulozi nastupio Giovanni Battista De Negri. Bio je Hagen u prvoj izvedbi u Scali Wagnerova Sumraka bogova na otvorenju sezone 1896./1897. (a ono je do ne tako davno bilo na Dan svetoga Stjepana 26. prosinca, a tek kasnije na Dan svetog Ambroza 7. prosinca). U, prema Obzoru od 11. veljače, prilično loše ocijenjenoj izvedbi Don Carla 1897., u kojemu je pjevao Filippa II., bio je „jedini koji se spasio“ i „njemu jedinome sve novine izjavljuju priznanje“. U Scali je pjevao i Giorgia u Bellinijevim Puritancima te Collinea u prvoj izvedbi Puccinijeve La Bohème u Scali.
  
  U rujnu 1894. Scarneo je u Teatru lirico internazionale u Milanu nastupio u operi Fior d' Alpe (Alpski cvijet) Alberta Franchettija, koja je praizvedena u Scali u ožujku iste godine. U travnju 1895. pjevao je Mac Gregora u Guglielmu Ratcliffu u Teatru San Carlo u Napulju. U sezoni 1898./1899. nastupao je u Teatru del Liceu u Barceloni. Pjevao je, po svoj prilici, Hundinga na prvoj izvedbi Walküre u Liceu 25. siječnja 1899. i na sljedećima pod ravnanjem glasovitog talijanskog dirigenta Leopolda Mugnonea (1858-1941). Na premijeri Bellinijeve Norme tumačio je Orovesa, a pjevao je i Giorgia Waltona u Puritancima. U ožujku 1899. u Teatru Della Pergola u Firenci nastupio je kao Lotario u Mignon uz Gemmu Bellincioni, u siječnju 1890. u Vicenzi je pjevao Escamilla u Carmen. Kuhač navodi da je 1902. koncertirao u Zadru, 1904. nastupao u Milanu i 1905. u Rimu. U karnevalskoj sezoni (opere su se nekoć izvodile samo od kraja prosinca do Uskrsa) 1905. u Teatro Regio u Parmi bio je Boitov Mefistofele.
  
  Scarneo je poslije postao ugledan pjevački pedagog. The Washington Post 26. prosinca 1909. o njemu piše kao o „najslavnijem talijanskom učitelju, predstavniku Lampertijeve metode umjetnosti belkanta“, a Giovanni Battista Lamperti (1839-1910) jedan je od najvažnijih pjevačkih pedagoga u povijesti. Scarneo je predavao i na Stern'sches Konservatoriumu u Berlinu, osnovanom 1850. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri