Irma T(e)rputec-Terée

(Zagreb, 1842. (ili 1839.) – Beč, 4. svibnja 1907.)

• Irma Trputec, ili Terputec, Terée zacijelo je najtajanstvenija hrvatska operna pjevačica. Svaki podatak iz njezina života valja temeljito provjeriti. Npr. često se može pročitati da je udana Terée. No list Glasonoša iz godine 1907. u broju 2. u članku pod naslovom Iz prošlih dana piše da je Terée „čisti prijevod na francuski riječi Trputec“. Zagrebački tisak u povodu njezinih gostovanja u Zagrebu 1868. navodi da je „gdčna Mar. Terputčeva, rodjena Zagrepkinja i kao pjevačica u njemačkom kazalištnom svietu poznata pod imenom Terée“ (Dragoljub, br. 33.). Naziva je Marijom a ne Irmom. Književnica i pedagoginja Antonija K. Cvijić (1865-1936) pak navodi da je „1889. živjela s prvim mužem Schmittom u najpovoljnijim prilikama“. Čak joj je i smrt dva puta objavljena, prvi put pogrešno 1874. Prema Antoniji K. Cvijić, rođena je u Zagrebu vjerojatno 1842. i glazbenu naobrazbu stekla najprije u školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod Vatroslava Licteneggera, kojemu je došla kao dvanaestogodišnja djevojčica. Suučenice su joj bile Ema Vizjak i Matilda Mallinger.
  
  Prema navodima iz pisma koje je Irma Trputec 1906. pisala hrvatskom književnom povjesničaru, jezikoslovcu i prevoditelju, od 1894. dramaturgu zagrebačkog kazališta, dr. Nikoli Andriću (1867-1942), otac joj je bio veliki sudac Županije zagrebačke i kao zaljubljenik u glazbu povremeno je svirao flautu u kazališnom orkestru. Očito je bila vrlo nadarena kad joj je dopustio da se školuje u Beču. Studij pjevanja nastavila je uz novčanu potporu same kraljice Elizabete na Konzervatoriju kod Mathilde Marchesi, koja ju je nazivala divlja Hrvatica. Pouzdano se zna da je u rujnu 1862. u Zagrebu nastupila na koncertu uz pratnju profesora Lichteneggera s mladom violinisticom Ludmilom Veizer, muškim zborom Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda i violončelistom Arminom Šrabecom (1844-1876), autorom popularnog Dalmatinskog šajkaša. Pjevala je ariju iz Lucije di Lammermoor i na repertoaru koloraturnih sopranistica neizbježne Varijacije austrijskog skladatelja Heinricha Procha (1809-1878). Novine Agramer Zeitung u broju 212. prorekle su joj „budućnost bogatu trijumfima“ ističući njezin „čist i prodoran, dobro školovan glas, siguran zapjev, ispravan dramatski način pjevanja, tečnu koloraturu i triler kakav se rijetko čuje“.
  
  Put ju je najprije vodio u Budimpeštu, gdje je 1. kolovoza 1863. debitirala u Njemačkom gradskom kazalištu u naslovnoj ulozi Flotowljeve Marte. Najavljena kao članica Gradskog kazališta u Hamburgu koja s velikim uspjehom nastupa po europskim kazalištima u Wismaru, Lavovu, Villachu, Krakovu, Rostocku, Budimpešti, Klagenfurtu i drugima, Irma Trputec, tada već Terée, vratila se ljeti 1868. u Zagreb, priredila nekoliko koncerata i nastupila u operetama Liepa Galatheja Franza von Suppéa i Svatba kod svietiljaka Jacquesa Offenbacha. Prema pisanju lista Dragoljub, njezin glas „jest ugodan sopran, ako i nije osobito jasan i nema uprav zatečujuće sile“, no „izvrstno je metodično izobražen. Lijepe je spoljašnosti, elegantnog držanja“, a ističe se i „okretnost i ugladjenost igre“.
  
  Poslije Hamburga Irma Trputec otišla je na koncertnu turneju po Rusiji, vratila se u Austriju i kao gošća nastupala u tadašnjem Dvorskom kazalištu u Salzburgu. U ožujku 1869. pozvana je u Zagreb da nastupi u Lijepoj Galatteji (nazivi djela nisu bili fiksirani, mijenjali su se od izvedbe do izvedbe, op. a.) pred kraljevskim parom, Franjom Josipom i kraljicom Elizabetom.
  
  U travnju 1869. gostovala je u Frankfurtu kao Meyerbeerova Dinorah, Mozartova Kraljica noći i Susanna u Figarovu piru, Donizettijeva Lucia di Lammermoor i Marija u operi Kći pukovnije i nakon toga dobila trogodišnji angažman. Slijedio je Berlin. Novine Agramer Zeitung u br. 191. iz 1872. prenose članak iz berlinskog tiska u kojemu se hvali nastup naše umjetnice u ulozi Kraljice noći te ističe njezin „sonoran glas te virtuoznost staccata u najvišim glasovnim položajima koje izvodi u najbržem mogućem tempu“. Godine 1875. nastupila je u Karlovcu na jednom, a u Zagrebu na dva koncerta kao primadona Gradskog kazališta u Leipzigu. Ponovno se hvali njezina „usavršena pjevačka tehnika“.
  
  Prigodom njezina prvog i jedinog gostovanja u Hrvatskoj operi u studenome 1877. Narodne novine napisale su u br. 256. da je „do sada bila u kazalištu u Amsterdamu, a od nove godine primila je engagement kod Komične opere u Beču“. U Zagrebu je s velikim uspjehom pjevala naslovnu ulogu u Flotowljevoj Marti, Gildu u Rigolettu, Isabellu u Robertu Đavlu te prvi čin Rigoletta i prizor ludila iz Lucije di Lammermoor. Pjevala je na hrvatskom, što se tada vrlo cijenilo. Završila je karijeru 1887. u Komičnoj operi u Beču. Stjepan Miletić imenovao ju je 1898. „začasnim članom“ Hrvatskog zemaljskog kazališta. Posljednji je put javno pjevala u crkvi sv. Augustina u Beču 15. travnja 1905. na zadušnicama za biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
  
  Kako pišu Narodne novine u nekrologu objavljenom 6. svibnja 1907., bolovala je od „ludila proganjanja“, pa se u trenutku duševne rastrojenosti bacila kroz prozor svoga bečkog stana. Prema pisanju novina Agramer Zeitung 4. svibnja, to se dogodilo 2. svibnja. Od zadobivenih ozljeda umrla je 4. svibnja 1907.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri