Draga Hauptfeld

(Zagreb, 18. kolovoza 1881. – Reichenberg (Liberec), 5. studenoga 1952.)

• Još je jedna pjevačica potekla iz pjevačke škole Ivana pl. Zajca – Draga Hauptfeld, najstarija kći poznatog karlovačkog knjigotiskara i posjednika Dragutina Hauptfelda. Rođena u Zagrebu 18. kolovoza 1881, prvu je glazbenu naobrazbu stekla u Karlovcu uz svesrdnu pomoć oca te braće i sestara koji su bili članovi Pjevačkog društva Zora. Godine 1903. upisala se u školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda i završila je trogodišnje školovanje kao najbolja Zajčeva učenica. Zajc joj je posvetio pjesmu Noćnom nebu. Nastavila je studij pjevanja na bečkom Konzervatoriju kod Marije Katzmeier. Završila ga je s izvrsnim uspjehom i nastupila 10. lipnja 1908. na koncertu studenata Konzervatorija zajedno s još jednom umjetnicom iz Hrvatske, Vikom Engel. Odmah je angažirana u bečkoj Volksoperi. Nakon toga otišla je u Olomouc i godine 1909. u Weimar. Nakon koncerta koji je priredila u Karlovcu, na kojem je pjevala arije iz Tannhäusera i Tosce, Glasonoša je 8. kolovoza 1909. pisao da ima „visoki, snažni demonski sopran, u visinama čist i snažan kao zvono“. Karlovačka Sloga izvijestila je 22. svibnja 1910. što su Weimarische Zeitung pisale u osvrtu na njezinu Santuzzu u Cavalleriji rusticani: „Vrla ta umjetnica posjeduje sjajni glasovni materijal, koji umije i veoma vješto upotrebljavati. Glas joj je pun mladenačke snage i riedke zvučne miline. Glas joj u visini gotovo začarava, kako je liep.“
  
  Iz Weimara je Draga Hauptfeld 1910. otišla u Liberec (na njemačkom Reichenberg), u kojemu je ostala do smrti. U rujnu 1911. došla je na gostovanje u Zagreb i nastupila tri puta u Trubaduru. Narodne novine u br. 208. pisale su: „[..] nedostaje joj sva dramatska snaga za Leonoru te i kolorirani dio njezine uloge nešto hramlje – no ciela njezina pojava bila je tako skladna i umiljata, tako topla i simpatična, da nedostatke mladosti, koje lieči vrieme, rado praštamo. Gdjica Hauptfeldova bila je u dobroj školi, u kojoj je jednako liepo i skladno razvila svoje gibko grlo osobito u visini, liepu primjerenu igru i neusiljeni način predavanja. Sve to s njezinom umiljatom pojavom čini ju doduše ne strastvenom, ali nježnom Leonorom.“ U studenom 1911. pjevala je Elsu u nanovo uvježbanom Lohengrinu, a 31. siječnja 1912. nastupila je kao Margareta u Faustu.
  
  U Reichenbergu se Draga Hauptfeld udala za advokata dr. Rudolfa Kreisela, nastupala je u tamošnjem Gradskom kazalištu i bila je miljenica publike. Prema popisu koji je sama sastavila pjevala je dvadeset i pet glavnih uloga, između ostalih Wagnerove Elsu, Elizabetu, Sentu, Sieglindu i Evu, Mozartove Paminu i Donnu Annu, Verdijeve Leonoru, Aidu i Ameliju, Puccinijeve Mimì i Toscu, zatim Agatu u Strijelcu vilenjaku, Rachel u Židovki, Valentinu u Hugenotima, Giuliettu u Hoffmannovim pričama, Martu u d'Albertovoj U dolini, Sulamith u Sabejskoj kraljici Karla Goldmarka, Ursulu u komičnoj operi Schlaraffenland (Zemlja dembelija) Karla Weinbergera (1861-1939), Thomasovu Mignon i Massenetovu Manon. Nakon nastupa na koncertu Dresdenske filharmonije, kojim je ravnao Siegfried Wagner, pozvana je u Bayreuth, gdje je nastupala u manjim ulogama. Sprijateljila se s Cosimom Wagner i surađivala u organizaciji Bayreuthskih svečanih igara. Bavila se pedagoškom djelatnošću. Jedan od njezinih učenika bio je njemački bas Rudolf Watzke. Slovila je kao iznimna umjetnica i plemenita žena. Draga (Charlotte) Kreisel-Hauptfeld umrla je u Reichenbergu (Liberecu) 5. studenoga 1952. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.
  

Piše:

Marija
Barbieri