Antonio Pini-Corsi i Gaetano Pini-Corsi

(Zadar, lipanj 1859. – Milano, 21. travnja 1918. / Zadar, 1860. ili 1863. – poslije 1932.)

  • Zadrani bariton Antonio i tenor Gaetano Pini-Corsi rođeni su u obitelji glazbenika. Oba brata nastupala su na brojnim praizvedbama, Antonio kao jedan od najprofinjenijih buffo pjevača svojega vremena, Gaetano kao vrstan karakterni tenor.

    Antonio Pini-Corsi

    Antonio Pini-CorsiRođen u lipnju 1859., Antonio Pini-Corsi debitirao je 1878. u Cremoni kao Dandini u Rossinijevoj Pepeljugi. Neki izvori navode da je uloga bila Don Magnifico. Narednih petnaest godina pjevao je u talijanskim opernim kućama specijalizirajući se za uloge u komičnim operama Rossinija i Donizettija. No 1885. nalazimo ga u Teatru Carcanu u Milanu kao Don Sallustija u operi Ruy Blas Filippa Marchettija, i zajedno s bratom Gaetanom u Trubaduru u Sampierdareni u Genovi. Godine 1891. u Genovi je pjevao Don Carla u Ernaniju. Prvi je put nastupio u Scali 1893. kao Rigoletto uz veliku Nellie Melbu u ulozi Gilde. Svojim vokalnim i scenskim umijećem toliko se svidio Verdiju da mu je povjerio ulogu Forda na praizvedbi Falstaffa 9. veljače 1893. Forda je pjevao 1894. i na prvoj izvedbi Falstaffa u Covent Gardenu. U Covent Gardenu je pjevao dva desetljeća, a glas mu je zabilježen u ulozi Bartola na izdanju Pearl, Covent Garden on Record: A History, Volume 1 1870-1904.

    U Scali je 1894. nastupio kao Don Roldano Ximenes u prvoj izvedbi revidirane opere Cristoforo Colombo Alberta Franchettija uz Josipa Kašmana. Na praizvedbi Puccinijeve La Bohème 1896. u Torinu pod ravnanjem Artura Toscaninija pjevao je Schaunarda. Godine 1899. otisnuo se preko oceana i prvi put nastupio u Metropolitanu u svojoj znamenitoj kreaciji Rossinijeva Dr. Bartola. Metropolitan je uz Scalu bio druga pozornica njegovih uspjeha. U njemu je ostvario trideset uloga i 280 nastupa. Nisu sve bile velike, ali među njima su i Schaunard, Alfio u Cavalleriji rusticani, Silvio u Pagliaccima, Leporello i Masetto u Don Giovanniju, Don Pasquale, Dulcamara, Ford i glavni lik Barnaba u komičnoj operi Kapelnik talijanskog skladatelja Ferdinanda Paëra (1771-1839).

    Neke je pjevao na prvim američkim izvedbama, a neke i na praizvedbama, kao npr. manju ulogu rudara Happyja na praizvedbi Puccinijeva Čeda zapada 1910. pod Toscaninijevim ravnanjem. U Metropolitanu je s manjim prekidima nastupao do 1914. U međuvremenu je pjevao u Scali na praizvedbi 1903. opere  Siberia Umberta Giordana, 1905. pjevao je Don Pasqualea, i Bartola u Figarovu piru i u Seviljskom brijaču, 1906. bio je Ottokar na prvoj izvedbi u Scali Weberova Strijelca vilenjaka i opet Ford s bratom Gaetanom kao Dr. Caiusom. U Scalu se vratio nakon deset godina, 1916., kao Bartolo u Seviljskom brijaču. Antonio Pini-Corsi nastupao je u Operi Monte-Carla, u berlinskoj Državnoj operi, Bečkoj državnoj operi, u Teatru Colón u Buenos Airesu. Posljednji je put nastupio 1917. nakon četrdeset godina karijere kao Rossinijev Gospodin Bruschino u Teatru Dal Verme u Milanu.

    Glas mu je ostao netaknut i pokretan zahvaljujući ponajprije oštroumnoj inteligenciji kojom su se odlikovali svi njegovi nastupi. Sačuvani su brojni tonski zapisi njegova glasa koje je ostvario ranih godina 20. stoljeća za HMV Pathé i Columbia, Milano. Osobito valja istaknuti da ga nalazimo u izdanju Symposiuma kao Figara u duetu s Almavivom na CD-u znamenitog Fernanda de Lucie (1861-1925), najslavnijeg predstavnika ranog tenorskog belkanta s bogatom paletom fioritura, poglavito poznatog upravo kao uzora interpretacije grofa Almavive u Seviljskom brijaču. Skladao je pjesmu Tu non mi vuoi più bene (Ne voliš me više), koju je snimio veliki Caruso. Zadranin Antonio Pini-Corsi umro je u Milanu 21. travnja 1918. godine.

    Gaetano Pini-Corsi

    Gaetano Pini-Corsi Gaetano Pini-Corsi rođen je 1860. ili 1863. godine. Pretpostavlja se da je debitirao 1881. u Epoliju kao Ernesto u Don Pasqualeu. Godine 1885. pjevao je Manrica u Trubaduru u manjem kazalištu u Genovi, a tu je ulogu pjevao 1889. i 1894. u Teatru Quirino u Rimu. Godine 1886. nastupio je u Teatru Comunale u Cataniji kao Elvino u Bellinijevoj Mjesečarki, a 1892. pjevao je Ernanija u Sesto Fiorentino. Njegova velika karijera počela je ulogama karakternog faha kad je na otvorenju sezone 1892./1893. u Scali u Franchettijevoj operi Cristoforo Colombo pjevao ulogu I tre Romei. Bio je David u Majstorima pjevačima na otvorenju sezone 1898./1899. pod Toscaninijevim ravnanjem pa Dr. Caius u Falstaffu, također pod Toscaninijevim ravnanjem.

    Naslovnica reizdanja prve snimke Leoncavallovih Pagliaccija nastale 1907. Izvođači sa skladateljem.Bio je Mime na prvoj izvedbi Siegfrieda na otvorenju sezone u Scali 1899./1900. pod Toscaninijevim ravnanjem i 1903. u Rajninu zlatu. Mime u Rajninu zlatu i Siegfriedu postao je njegova krunska uloga. Pjevao ga je 1907. u Teatru Regio u Torinu kad je Josip Kašman bio Wotan, i pod Toscaninijevim ravnanjem 1905. u Teatru Comunale u Bologni i u Teatru Regio u Torinu. Toscanini ga je tražio 1904. i za Davida u Bologni. Davida je pjevao i 1908. u Torinu pod ravnanjem Tullija Serafina i 1909. u Teatru San Carlo u Napulju. U Scali je na praizvedbi Madame Butterfly 1904. bio Goro; 1905. pjevao je Basilija u Figarovu piru s bratom Antoniom, koji je bio Bartolo, a 1906. Dr. Caiusa u Falstaffu kad je brat Antonio bio Ford. Pjevao je Vašeka na prvoj talijanskoj izvedbi Smetanine Prodane nevjeste 1905. u Teatru Lirico u Milanu. Nastupao je 1912. u Teatru Colón u Buenos Airesu, 1914. u Bostonu, 1917. u Teatru Real u Madridu. Mimeu u Siegfriedu vratio se 1916. u Teatru Carlo Felice u Genovi, 1919. u Teatru Regio u Torinu, 1920. u Teatru Verdi u Trstu, 1923. u Teatru Massimo u Palermu, 1925. ponovno u Teatru Regio u Torinu i 1927. u Teatru Comunale u Modeni. Još je 1932. u Teatru Politeama Ariosto u Reggio Emiliji pjevao Spolettu u Tosci. Dalje se o njemu više ništa ne zna, ni datum smrti.

    I glas Zadranina Gaetana Pini-Corsija zabilježen je na nosačima zvuka. Na prvoj snimci Leoncavallovih Pagliaccija, nastaloj 1907. za Gramophone s ansamblom Scale pod ravnanjem Carla Sabajna, pjeva Beppea.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti