Ester Mazzoleni

(Šibenik, 12. ožujka 1883. – Palermo, 17. svibnja 1982.)

• Ester Mazzoleni rođena je u Šibeniku 12. ožujka 1883. od oca Paola i majke Filomene Rossini. Stric joj je bio tenor Francesco (Frane, Fran) Mazzoleni (1832.-?), veliki dobrotvor poznatog Teatra Mazzoleni u Šibeniku, koji je 1857. u Scali pjevao Orontea u Verdijevim Lombardijcima. Prve poduke iz pjevanja dobila je od maestra Antonija Ravasija (1835-1912), koji je iz Bergama došao u Dalmaciju i do smrti ostao u Zadru. Vrlo mlada nastupala je u šibenskom kazalištu, a onda je početkom 1906. s ocem otišla u Milano da bi studirala slikanje. Slučajan susret s upraviteljem Teatra Costanzi u Rimu donio joj je poziv na audiciju. Odmah su joj ponudili angažman i 24. siječnja 1906. debitirala je kao Leonora u Trubaduru. Iste je sezone pjevala vrlo tešku dramsku ulogu Rachel u Halévyjevoj Židovki. Još se iste godine vratila u Milano i nastupila u Teatru Dal Verme kao Bethzabea u operi David talijanskog muzikologa, novinara i skladatelja Amintorea Gallija (1845-1919) prema želji skladatelja i izdavača Sonzogna. Repertoar je obogatila ulogama iz opera suvremenih skladatelja, ali i onih standardnog, kao što je Amelija u Verdijevu Krabuljnom plesu. Nastupala je u Bariju, Lecceu, Brindisiju, Parmi i Trstu kao Aida, Loreley u istoimenoj operi Alfreda Catalanija i Tosca.
  
  A onda je 18. siječnja 1908. Ester Mazzoleni s uspjehom nastupila u Scali kao Isabella u Franchettijevu Cristoforu Colombu pod ravnanjem Artura Toscaninija. Za njom je slijedila s nešto manjim upjehom Leonora u operi Moć sudbine. Iste je godine u Palermu pjevala Giocondu. Njezin veliki dan i pravi trijumf bio je na otvorenju sezone 1908./1909. u Scali u ulozi Julije u Spontinijevoj Vestalki. Juliju je zatim pjevala u pariškoj Opéri i Trstu. Godine 1909. u Scali je pjevala Elenu u Sicilijanskoj večernji, Francescu u operi Paolo i Francesca glasovitog dirigenta i violončelista Luigija Mancinellija (1848-1921), nastaloj na libreto Zadranina Artura Colauttija (1851-1914), i Cherubinijevu Medeju. Bila je to prva izvedba tog djela u Italiji. Tako se potvrdila kao interpretkinja snažnih dramskih likova s isto tako velikim vokalnim, kao i scenskim zahtjevima. Dokazala je to i kad je prvi put pjevala Normu 1910. u Bologni. Te je godine nastupila u Scali kao Selika u Meyerberovoj Afrikanki, a u Teatru Colón u Buenos Airesu pjevala je Juliju, Giocondu i Isabellu u Cristoforu Colombu. Godine 1911. u Teatru San Carlo u Napulju pjevala je Izoldu, a u Teatru Regio u Torinu 1915. Valentinu u Hugenotima, 1919. Donizettijevu Lucreziju Borgiju, 1920. Violettu u Traviati i naslovnu ulogu u Catalanijevoj Dejanice te 1922. Aidu, a 1924. Normu.
  
  Velika je zasluga Ester Mazzoleni što je ponovno pobudila zanimanje za rani talijanski belkanto, kao i za opus Giuseppea Verdija, koji su bili prilično zapostavljeni u to vrijeme snažnog zanimanja za verizam. Uvrstila je u repertoar Elizabetu u Don Carlu i Giseldu u Lombardijcima. U Scalu se vratila na otvorenju sezone 1916./1917. kao Amazily u Spontinijevu Fernandu Cortezu, zatim je 1917., također u Scali, pjevala Elviru u Ernaniju i Lucreziju Borgiju. Na turneji po Španjolskoj i Portugalu 1918. pjevala je Mimì u La Bohème i Alice Ford u Falstaffu, a 1919. u Teatru Colón u Buenos Airesu i naslovnu ulogu u Puccinijevoj Sestri Angelici. Godine 1925. udala se u Palermu za notara Giovannija Battistu Cavarrettu i, prema tadašnjim običajima, 1926. povukla se sa scene. Nastanila se u Palermu, nastavila nastupati na koncertima do 1939., a od 1929. do 1953. bila je profesorica pjevanja i glume na tamošnjem Konzervatoriju Vincenzo Bellini. Od 1939. do 1942. držala je katedru opernog usavršavanja na Accademia musicale Chigiana u Sieni. U povijesti opere ostat će zabilježena i kao protagonistica Aide kojom su 1913. u povodu stote obljetnice Verdijeva rođenja počele operne priredbe u Areni u Veroni.
  
  Ester Mazzoleni bila je jedan od najvećih talijanskih dramskih soprana koji su svojim moćnim i kristalno čistim glasom održali živom belkantističku tradiciju, a zahvaljujući iznimnoj kreativnoj snazi postala je pojam za Juliju u Vestalki, Medeju i Normu, do pojave Marije Callas. Njezin je glas sačuvan na snimkama Fonotipia. Sestra Ester Mazzoleni, Ida Mazzoleni, također se posvetila pjevanju. Bila je sopranistica. Šibenčanka Ester Mazzoleni-Cavarretta umrla je u Palermu, u stotoj godini, 17. svibnja 1982.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013. 

Piše:

Marija
Barbieri