Matilda Marlov (Mathilde Marlow)
(Zagreb, 1829. – Stuttgart, 22. rujna 1888.)
-
Prva operna pjevačica Hrvatica koja je postigla europsku karijeru bila je Matilda Marlov. Rođena je 1829. u Zagrebu kao kći Ignjata pl. Wolframa, činovnika kod Vojnog vijeća Krajiškog zapovjedništva, rodom Čeha iz Brna. Majka joj je bila Hrvatica, iz slavne loze Skenderbega Kastriotića. Kad joj je bilo samo godinu dana, umro joj je otac. Udovica Wolfram ostala je nekoliko godina u Zagrebu a onda se preselila u Beč gdje je uz pomoć carskog doprinosa za uzgoj djece, staroga plemstva pokojnoga supruga i imena svojega oca mogla prilično ugodno živjeti i podizati kćeri. Uz svekoliku potporu mezzosopranistice bečke Dvorske opere Katharine Waldmüller Matilda je počela pjevačku karijeru kao jedanaestogodišnja djevojčica 1840. upisom na bečki Konzervatorij. S četrnaest je postala članica kazališta u Brnu. Kad je došla u Brno i posjetila strica, on je odlučio da može postati operna pjevačica ali nikako pod svojim obiteljskim prezimenom Wolfram von Eschenbach pa je uzela umjetničko prezime Marlov, što je zapravo samo nepotpuna obrtaljka prezimena Wolfram.
Oduševljavala je zvonkošću i snagom glasa koji je tada bio mezzosopran. Svakih osam dana naučila bi novu ulogu. Pozvali su je na gostovanje u bečku Dvorsku operu i u njoj je s golemim uspjehom pjevala Jemmyja u Wilhelmu Tellu Gioachina Rossinija. Svjesna da mora još mnogo učiti nastavila je usavršavati se u Beču i u Italiji. Dobila je mnogo ponuda da ostane u Italiji, ali se željela vratiti u Beč. Najprije je 1847. bila angažirana u Josefstädter Theatru. Imala je tek osamnaest godina a prva joj je zadaća bila u samo tri dana naučiti Luciju di Lammermoor na njemačkom. Slijedio je trogodišnji angažman, od 1847. do 1850., u Hessenskoj operi u Darmstadtu te udaja za moravskog plemića Homolača. Zatim je sezonu 1851./1852. provela u Hamburškoj operi, a sedam mjeseci u sezoni 1853./1854. u bečkoj Dvorskoj operi u kojoj je ostvarila četrnaest uloga i 56 nastupa.
Od 1854. Matilda Marlov bila je članica Würtemberške opere u Stuttgartu sa, za ono doba neuobičajenim, doživotnim ugovorom, koji joj je osiguravao trajan angažman i zajamčenu prikladnu mirovinu. Postala je zvijezda Opere, „obožavani slavuj, anđeo sa srebrnim zvončićem u grlu“. Pametna i mudra, kakva je uvijek bila, 25. obljetnicu umjetničkoga djelovanja u Stuttgartu proslavila je 1879. sa željom da se povuče u punom sjaju. Imala je pedeset godina, bila je još uvijek lijepa i stasita, ali znala je da dolaze mlađi. No potpuno se oprostila od pozornice tek u siječnju 1882. s ulogom Madeleine u operi Adolphea Adama Poštar iz Lonjumeaua (Le postillon de Lonjumeau). Slavljena i obožavana, obasipana cvijećem i darovima, otpjevala je na kraju pjesmu o posljednjoj ljetnoj ruži iz Marte Friedricha von Flotowa.
Godine 1887. Matilda Marlov došla je u svoj rodni Zagreb, grad uz koji su je vezale uspomene iz djetinjstva, no kao da je predosjećala skoru smrt. Vratila se u Stuttgart, i nekoliko mjeseci poslije umrla. Umrla je na mjestu uz koje je bio vezan sav njezin život, u kazalištu. Išla je na predstavu Rajnina zlata, zateturala se, srušila, i 22. rujna 1888. ugasio se život hrvatske pjevačice koja je svu svoju visoko cijenjenu umjetnost dala tuđincima.
U svojem Velikom biografskom leksikonu njemačke scene 19. stoljeća Ludwig Eisenberg posvećuje joj znatan prostor i piše o njoj s puno hvale i priznanja. Navodi da je uz njezino ime povezano sjajno razdoblje Dvorske opere u Stuttgartu i naziva je slavljenom umjetnicom. Opisujući je kao izvrsnu koloraturnu pjevačicu, naglašava kako su „osobito slavljeni bili divan sjaj i blagost u glasu; kristalno svjetao, sladak i usrdan bio je zvuk njezina glasa, pjevanje nadahnuto i osjećajno, koloraturni ukrasi osebujni i izvođeni vratolomnom brzinom“. Prema Eisenbergovu mišljenju njezine su najbolje uloge bile Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Meyerbeerove Marguerite de Valois u Hugenotima, Isabella u Robertu Đavlu i Berta u Proroku, Donizettijeve Lucia di Lammermoor i Marija u operi Kći pukovnije, Bellinijeve Amina u Mjesečarki i Giulietta u operi Capuleti i Montecchi. Flotowljeva Marta, Susanna u Figarovu piru i Leonora u Trubaduru. Repertoar joj je bio vrlo opsežan, od uloga operne subrete do Weberovih Agathe u Strijelcu vilenjaku i Euryanthe.
Piše:
MarijaBarbieri