Maestralna demonstracija vokalnog i interpretacijskog umijeća

Koncert sopranistice Maide Hundeling, Riječki operni zbor i Simfonijski orkestar, Valenti Egel, dirigent, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, 2. listopada 2021.

• 
  
  Velebnim akordima uvertire Wagnerove opere Majstori pjevači počela je 2. listopada nova glazbena sezona Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Bio je to gala koncert sopranistice Maide Hundeling, istaknute njemačke sopranistice zapažene međunarodne karijere i stalne gošće Riječke opere; štoviše, njezine počasne članice. Izvela je četiri velika prizora iz opera Richarda Wagnera, Richarda Straussa, Giacoma Puccinija i Leoša Janáčeka, odnosno riječkoj se publici predstavila kao Brünhilda u Valkiri, Saloma, Turandot i Jenufa.

  Početak sezone Riječke opere obilježava početak suradnje i razmjena gostovanja sa slovenskim opernim kućama iz Ljubljane i Maribora. Tako je ansambl Ljubljanske opere 11. rujna nastupio s gala koncertom a ansambl Mariborske opere 11. listopada, također s gala koncertom u Rijeci, dok je ansambl Riječke opere 17. rujna u Mariboru prikazao Puccinijevu Toscu (s Maidom Hundeling u naslovnoj ulozi) a 8. listopada izveo i gala koncert. Kada se tome pridoda suradnja Riječke opere odnosno njezinih solista i zbora sa Zagrebačkom filharmonijom na projektu praizvedbe komične operete Moć ljubavi Gjure Eisenhutha, pretpremijerno i koncertno izvedene 19. rujna u kazalištu Komedija, nije teško uočiti dinamičnost tih zbivanja.

  No valja, čisto na konceptualnoj razini i bez nazočnosti svim tim događajima, primijetiti kako reprezentativnost nekom opernom ansamblu prvenstveno daju njegovi najistaknutiji solisti i dirigenti i da bi samo njihovo gostovanje, uz domicilni orkestar, podjednako ispunilo svrhu umjetničkog zbližavanja. Putovanje opernih orkestara, makar i za kratko jednokratno gostovanje, umanjuje ekonomičnost tih pothvata te mogućnosti gostovanja i razmjena cjelovitih opernih produkcija. Osim toga, dogodilo se da je boje Ljubljanske opere, kao njezin gost, u Rijeci zastupao tenor Aljaž Farasin, prvak HNK Ivana pl. Zajca! A Riječka opera zbog bolesti nije mogla mariborskoj publici predstaviti najveći dio snaga koje nose njezin repertoar: Kristinu Kolar, Ivanu Srbljan, Domagoja Dorotića ni Roberta Kolara. Nije li onda koncert trebalo odgoditi? Jedni drugima pjevali su arije iz Tosce i Carmen te ostali stereotipni program gala koncerata, osim vrlo zanimljivog programa Ljubljanske opere s arijama i duetima iz opereta, komičnih opera i španjolskih zurzuela Offenbacha, Bernsteina, Straussa, Smetane, Lehára, Chapíja, Caballera i dr., uz nastupe baletnog ansambla u koreografijama poznatog Renata Zanelle. Jer, programsko obogaćenje repertoara uključenih umjetničkih institucija Slovenije i Hrvatske najvažniji je cilj takve suradnje.
  
  

  Maida Hundeling prva je riječka Elektra i Izolda s nedavnih riječkih praizvedbi istoimene Straussove opere i Wagnerove Tristan i Izolda. Pjevala je i Aidu u Puli te Toscu u Rijeci. Rođena je u Tunisu, pjevačko obrazovanje počela je kod Wernera Schürmanna, a od 1999. do 2007. usavršavala se kod Olivere Miljaković u Beču. Najviše pjeva njemački repertoar, uz nekoliko uloga Verdija i Puccinija. Često nastupa u češkim, slovačkim i njemačkim kazalištima, a vrhunci karijere zasigurno su joj nastupi u Aidi i Nabuccu na prošlom Festivalu u veronskoj Areni. Njezini nadolazeći angažmani uključuju nastupe u Beethovenovoj Devetoj simfoniji u Teatru La Fenice u Veneciji, ulogu Ortrud u Wagnerovu Lohengrinu u Kraljevskoj operi u Londonu te ulogu Brünhilde u Wagnerovu Prstenu Nibelunga tj. Valkiri, Siegfriedu i Sumraku bogova u Pekingu. Sopranistica je to vrlo prodorna dramskoga glasa lijepe, ugodne boje sa sposobnošću dinamičkog nijansiranja. Visoki registar od prirode joj je lagan i pouzdan pa je užitak slušati snažne tonove koji što su viši i teži, njoj kao da su lakši za pjevati. No zato joj glas ponekad u srednjem i nižem položaju posustane u intenzitetu, što ona prevladava rutinom interpretacije. Sve je to magistralno demonstrirala i oduševila publiku u prvoj točki koncerta, ulomcima iz Valkire – uvodnom nastupu Brünhilde s bojnim pokličem Hojotoho iz drugog čina i istom dionicom, ali u ulozi Helmwige u Kasu valkira iz trećeg čina.

  Koncert je produciran na najvišoj razini. Izvedeni su cjeloviti prizori sa svim ulogama i zborom. Primadona je bila prikladno kostimirana za svaku ulogu, što je upotpunjavalo njezin snažan ali decentan glumački izraz, kao i dojam za gledatelje koji su svaku odabranu ulogu mogli doživjeti u cjelini, kao malu kondenziranu operu. Riječki simfonijski orkestar bio je pojačan i povećan potrebnim popunama za Wagnerove i Straussovu partituru. Dirigent Valentin Egel koncentrirano je surađivao sa solisticom i uglavnom uspješno ovladao velikim orkestralnim aparatom. Doduše, u uvertiri Majstorima pjevačima nije uspio osigurati potrebnu izbalansiranost dinamike među dionicama, ali je to nadoknadio ritmikom i svekolikim opojnim ugođajem Plesa sedam velova iz Salome i prigušenom dramatičnošću uvertire Janáčekove opere Ljubomora. Orkestar je iskazao snagu i zvučnost, zbor se milozvučno oglasio s balkona u ulomcima iz Turandot.

  Maida Hundeling donijela je Brünhildu prepunu života, oduševljenu ratnicu spremnu prkositi ocu i njegovoj volji. Iako Hojotoho nije njezin jedini teški motiv, svakako je najeksponiraniji, pa lakoća s kojom se Maida Hundeling poigrava s tim intervalskim skokovima može je doista daleko odvesti u svijetu izvedbi Wagnerovih opera. A i kao Saloma bila je začudna u otkrivanju ljubavi, u morbidnoj igri s krvavom odrubljenom glavom Ivana Krstitelja u završnom prizoru i moduliranju glasovne snage da iznese nježnije tonove kao izraz izopačene nevinosti.
  
  

  Turandot je opet bila druga priča: izvana nepristupačna i ohola, u panici da se ne primijeti njezina unutarnja lomljivost. Nastupna arija i prizor zagonetki opet su bili prilika za paradu visokih tonova koji su ubojito oružje kineske princeze. Da bi se, u završnici, Maida Hundeling iz tih likova izvan svakodnevne realnosti preobrazila u svima moguće blisku ženu, rastrganu žrtvu konzervativnoga društva ruralne Moravske, u prizoru i molitvi Jenufe iz drugog čina te završnom prizoru. Gdje joj se, u ulozi Lace, pridružio veliki češki tenor Jan Vacik, veliki umjetnik čija je izražajnost bljesnula u sekundi već u prvom pojavljivanju u Salomi, iz lože, u ulozi Heroda, zgroženog nad Salominim pjevom. Nevjerojatno je kako godine i izgled na pozornici ništa ne znače kada se radi o istinskim umjetnicima. Maidi Hundeling valja zahvaliti što nam je, barem tim malim djelićem njegova umijeća i još uvijek svježega, lijepoga glasa, predstavila svojega životnog partnera.
  
  

  Jan i Maida izveli su i dodatak, popularnu Larinu pjesmu Granada kao duet. Taj živahni, završni, peti dio koncerta počeo je Poskočnicom iz Istarske suite Natka Devčića, a nastavio se nastupnom arijom Sylve iz Kálmánove operete Kneginja čardaša, gdje se Maidi u vatrenom španjolskom ruhu pridružilo njezinih sedam valkira: Morana Pleše Petruševski (Gerhilda), Darija Auguštan (Ortlinda), Gabrijela Deglin (Waltrauta), Mirna Vidović (Siegruna), Emilia Rukavina (Rossweissa), Ivanica Vunić (Schwertleita) i Sofija Cingula (Grimgerda, također i Herodijada). Također su sudjelovali Aljaž Farasin (Calaf) i Luka Ortar (Wotan).

  © Davor Schopf, KLASIKA.hr, 25. listopada 2021.

Piše:

Davor
Schopf