Snažna dirigentska osobnost i veliki glazbeni znalac
In memoriam: Loris Voltolini (Split, 12. svibnja 1954. – Ljubljana, 11. rujna 2021.)
-
Dugogodišnji dirigent opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, šef dirigent Opere HNK u Zagrebu, umjetnički ravnatelj opere riječkog HNK i dirigent Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, Loris Voltolini, preminuo je u Ljubljani u subotu, 11. rujna, u 68. godini.
Od mladih dana Loris Voltolini bio je okružen glazbom, naslijedivši talent a potom i zvanje od oca Jakova Voltolinija, koji je također bio dirigent u splitskom kazalištu i aktivan tvorac glazbenog života Splita. Tijekom školovanja u Splitu, Loris Voltolini razvijao je različite glazbene interese, vodeći među ostalim i gospel sastav Anima. Ipak, među njegovim interesima najvažnije mjesto oduvijek je zauzimala opera. Nakon osnovnog i srednjeg školovanja u Splitu, a potom i u Beogradu, studij klavira i dirigiranja završava na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Igora Gjadrova.
Dirigentsku karijeru počinje u HNK Split početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, sudjelujući uz dirigente Vjekoslava Šuteja i Nikšu Barezu u periodu velikog procvata Opere HNK Split. Isprva kao zborovođa Zbora HNK Split dovodi taj ansambl do toga da bude prepoznat kao ponajbolji operni zbor na prostorima ondašnje države i šire. Kao dirigent debitira 1981. izvedbom opere Tosca Giacoma Puccinija, skladatelja koji će nadalje uvijek zauzimati posebno mjesto u njegovom radu. Preuzevši mjesto dirigenta, u Splitu postavlja niz hvaljenih opernih predstava, od kojih se do danas pamte Straussov Šišmiš, Gounodov Faust, Offenbachove Hoffmannove priče, kao i Donizettijev Ljubavni napitak i Lucia di Lammermoor. U Splitu će postaviti još Mascagnijev i Leoncavallov diptih Cavalleria rusticana i Pagliacci, a dirigirao je još nizom naslova – Verdijevim djelima Traviata, Don Carlo, Otello, Nabucco, Aida i Rigoletto, Mozartovim Don Giovannijem, Puccinijevom Madame Butterfly, Čajkovskijevim Evgenijem Onjeginom, Musorgskijevim Borisom Godunovim te scenskom kantatom Carmina Burana Carla Orffa, Requiemom W. A. Mozarta i G. Verdija, Stabat Mater A. Dvořáka, Glagoljskom misom L. Janáčeka i Carminom Krležijanom F. Paraća. Osim operama, ravna i nizom baleta, od koji se ističu premijera Đavla u selu Frana Lhotke 1986., Abraxas Wernera Egka 1988. i Vragolasta djevojka F. Hérolda 1988.
_3.jpg)
Njegov odlazak iz HNK Split početkom devedesetih Split će osjetiti kao veliki gubitak važnog predvodnika glazbenog života i istinskog autoriteta, ali bit će to dobitak za Rijeku, gdje će Loris Voltolini djelovati kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent Opere HNK Ivana pl. Zajca do 1995., te Zagreb, u kojem djeluje kao šef dirigent Opere HNK. Već u tom periodu počinje često gostovati u SNG Ljubljana, gdje trajno seli 1996., stupajući u stalni angažman Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, gdje ostaje do smrti.Svom repertoaru pridodaje još niz opernih naslova, među kojima se ističu Puccinijeva Turandot, koja se pamti u izvanrednoj izvedbi riječkog HNK-a, Plašt, Suor Angelica, Gianni Schicchi, La Bohème, Manon Lescaut, Bellinijeva Norma, Čajkovskijeva Jolanta, Giordanov Andrea Chénier, Verdijevi Trubadur i Rigoletto, Brkanovićev Ekvinocij, Straussova Saloma, Mozartov Don Giovanni, Rossinijev Seviljski brijač i niz drugih opernih naslova.
Usporedo dirigira i koncertnim repertoarom, gostujući pred Zagrebačkom filharmonijom, Slovenskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zborom HRT-a, Orkestrom salzburškog Mozarteuma itd. Osim u Hrvatskoj i Sloveniji, nastupa u Italiji, Španjolskoj, Austriji, Makedoniji, Južnoj Koreji i Japanu.
Tijekom posljednjih desetak godina ponovno je uvelike pridonio splitskoj sredini, dirigirajući premijerama Hatzeovih opera Povratak i Adel i Mara, koncertnim izvedbama Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana i Puccinijevom Messa di Gloria, Suppéovom operom Povratak mornara, obnovom Puccinijeve Turandot u Galeriji Meštrović na Splitskom ljetu, te izvedbom Beethovenove Devete simfonije. I u Zagrebu tijekom posljednjih nekoliko sezona dirigira nizom opernih izvedbi – Don Carla, Bohèmea i Trubadura, s planovima za buduće izvedbe i premijere.
O Lorisu Voltoliniju nažalost nema puno svjedočanstava koja se mogu pronaći u tisku ili na internetskim portalima. Poznato je da nije davao intervjue, smatrajući da o svojoj izvedbi ili glazbi samoj ne treba puno govoriti. Možda ga se može smatrati i samozatajnim glazbenikom. Ipak, pamtit će se njegove izvedbe, a posebno će ga u srcu nositi brojni glazbenici koji su voljeli njegov način rada, kao dirigenta koji je bio jasan, direktan i konkretan, koji je znao što traži i kako to postići. Također, pamtit će ga i kao maestra koji je svoj posao radio s puno šarma i smislom za humor kakav se rijetko nalazi i time stvarao atmosferu užitka u glazbi i pripremi predstave. A publika će Lorisa Voltolinija pamtiti po predstavama koje su odisale iskonskom mediteranskom muzikalnošću, istinitošću glazbene izvedbe i vjernošću prema skladatelju i partituri, koju je prenosio u svoj punini njezinih mogućnosti, otkrivajući dubine i intenzitet osjećaja i nijanse stila u velikom i raznolikom repertoaru.
Hrvatska je glazbena i operna sredina preranom smrću maestra Voltolinija izgubila rijetko snažnu dirigentsku osobnost, velikog glazbenog znalca i nadasve talentiranog glazbenika, a posebna žal ostaje, mora se reći, za tim što u svom zrelom umjetničkom naponu nije više djelovao u Hrvatskoj.© Zrinka Matić, KLASIKA.hr, 15. rujna 2021.
