Umjetnica velikog talenta i iznimnog životnog optimizma
In memoriam: Blaženka Milić (Mostar, 4. veljače 1939. – Zagreb, 7. rujna 2021.)
-
Nije prošlo ni mjesec dana, a zauvijek su zaklopile oči i utihnule svoje lijepe glasove, kakvih više nema, dvije velike prvakinje zagrebačke Opere. Nakon Mile Kirinčić-Degan, umrla je Blaženka Milić, rođena Cigić, koju smo svi zvali Bajka. Umrla je boreći se za život, kao uvijek hrabro i s optimizmom. Ta čvrsta žena hvatala se ukoštac s brojnim teškoćama i nedaćama, ali nikad nije klonula duhom. Borila se crpeći snagu iz čvrste vjere u Boga, što je bilo primarno obilježje njezina života koji je bio posve poseban.Blaženka Cigić rođena je u Mostaru 4. veljače 1939. Bila je prva učenica Odjela za solo pjevanje – a on je s njome i otvoren, na mostarskoj Muzičkoj školi. Nastavnica joj je bila Milka Padovan, koja je prva uočila njezinu iznadprosječnu nadarenost i počela oblikovati njezin topao glas. Dana 3. ožujka 1961. dvadeset dvogodišnja Blaženka debitirala je u ulozi Petrice u igrokazu Đerdan Jakova Gotovca u Narodnom pozorištu u Mostaru. Njezin je umjetnički put bio zacrtan. Gotovčevu opusu često se navraćala tijekom karijere. Bila je njegova izvrsna Đula i Morana. Nastavila je studij pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njezin lijep bogati glas – za koji je veliki dirigent Herbert von Karajan rekao da je najljepši poslije glasa Zinke Kunc Milanov, naglašena muzikalnost i iskrenost interpretacije, kao i predanost radu, ubrzo su joj pribavili nagrade. Prva je bila Nagrada Franjo Kuhač za najboljeg studenta Muzičke akademije, slijedile su treća i druga nagrada na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika, pa Diploma i srebrna medalja na Međunarodnom natjecanju opernih pjevača u Toulouseu, te za profesionalni rad 1979. Nagrada Milke Trnine za ulogu Tosce u istoimenoj Puccinijevoj operi. Za svoja je umjetnička postignuća nagrađena još mnogim uglednim nagradama i priznanjima, među ostalima i Zlatnim zvonom za izniman doprinos hrvatskoj opernoj umjetnosti, koje joj je 2018. dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika i Nagradom hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Blaženka, već udana Milić, diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Lava Vrbanića, koji ju je osobito cijenio. Nakon što je za školsku godinu 1968/1969. dobila Fulbrightovu stipendiju za usavršavanje, nastavila je suradnju s njim na New England Conservatory of Music u Bostonu. S profesorom Vrbanićem ostala je umjetnički povezana do njegove smrti.
Kad je 1969. obnovljena zgrada HNK-a u Zagrebu, Blaženka Milić – koju od najranijeg djetinjstva zovu Bajka, našla se među mladim novoangažiranim talentima s ugledom odlične Grofice u Mozartovu Figarovu piru koju je ostvarila u visoko profesionalnoj produkciji Muzičke akademije. Godine 1977. pjevala ju je na premijeri u Operi i bila jedna od najšarmantnijih Grofica koje smo imali. Dana 20. siječnja 1970. prvi put nastupila je u zagrebačkoj Operi kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog. Poslije je koncertno pjevala i Irmengardu. Pouzdana i sigurna pjevačica, svježa i zvonka glasa sa sigurnim visinama, muzikalna i scenski vrlo izražajna, nizala je uloge – veće, glavne, naslovne ili manje – kao prava profesionalka nije nikad pravila razliku u pristupu interpretiranom liku. Spomenut ćemo samo neke njezine uloge koje su ostale u sjećanju.
Nakon Zorke došla je Mimì u Puccinijevoj La Bohème, zatim Jelena, pa Eva u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl. Zajca, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly. Slijedile su Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani, pa Anica u Ekvinociju Ivana Brkanovića, Tosca, Margareta u Gounodovu Faustu, Lisbeth u scenskoj izvedbi Postolara od Delfta Blagoja Berse. Još ranije, 1974., sudjelovala je u koncertnoj izvedbi opere. Blaženka Milić iznenađivala je svakim novim nastupom. Kad je 1973. otpjevala Jaroslavnu u Knezu Igoru, iznenadila je suverenim visokim glazbenim položajima u kojima je briljantnim visokim H izazivala oduševljenje ne samo u Zagrebu nego i na gostovanjima zagrebačke Opere u inozemstvu. Kad je 1976. uskočila u ulogu Madeleine de Coigny u Giordanovu Andréu Chénieru, bila je toliko sigurna kao da je godinama pjeva. Kad je 25. veljače 1986. pjevala Toscu sa slavnim partnerima Nikolajem Geddom i Ingvarom Wixellom, ravnopravno se s njima nosila. Aidu je pjevala sa 58 godina!
Karijera Blaženke Milić bila je iznimno duga. Trajala od debija u Mostaru 1961. do posljednje uloge – Aide, u zagrebačkoj Operi 1998., dakle punih 37 godina. Bila je članica zagrebačke Opere do umirovljenja 2000. godine. U trideset i jednoj godini provedenoj na daskama HNK-a pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga. S ansamblom Opere gostovala je 1972. u Stuttgartu i Mannheimu, 1984. u Torinu i Ženevi, Brnu i Istočnom Berlinu, 1988. u Kijevu i Moskvi te 1992. u Salzburgu. Spomenut ćemo još neke njezine uloge: Lizu u Pikovoj dami Čajkovskog, Maricu u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Ameliju u Verdijevu Krabuljnome plesu, Abigaille u njegovu Nabuccu, Mozartovu Donnu Annu u Don Giovanniju i Wagnerovu Sentu u Ukletom Holandezu.
Glas Blaženke Milić razvijao se vrlo prirodno, od lirskim akcentima prožete Zorke preko niza uloga lirico-spinto soprana do dramske Brünnhilde u Walküri. Večer 21. ožujka 1987. bila je veliki datum u povijesti hrvatske opere. Jedna se mlada umjetnica uhvatila ukoštac s jednom od najtežih uloga u sopranskom repertoaru. Pod ravnanjem Mire Belamarića u režiji Hansa Petera Lehmanna svježa, mladenačka Brünnhilda Blaženke Milić sjajnih visina, čvrstim, bogato obojenim srednjim položajem, topla u izrazu, duboko ljudska i ljudski ranjiva, bila je pravo utjelovljenje toga lika u njegovoj prvoj životnoj dobi. „To se ne može ljepše pjevati”, rekao je tada Lehmann, a časopis Pogled njezinu je „nevjerojatno lijepo oblikovanu Brünnhildu” proglasio „ostvarenjem za povijest“. Afinitet prema Wagneru iskazala je i 1984. kao Fricka u koncertnoj izvedbi Wagnerova Rajnina zlata u produkciji tadašnje Radiotelevizije Zagreb pod ravnanjem Lovre pl. Matačića.
Želeći uvijek ostvariti najbolje, Blaženka Milić neprestano se usavršavala i širila spoznaje o glazbi. Ponirući duboko u lik koji tumači htjela je saznati sve o djelu i autoru. Pouzdajući se u instinkt, ali i u visoku inteligenciju, razvijala je repertoar prema sve težem i zahtjevnijem. Tijekom cijele karijere riječju i djelom promicala je nacionalne vrijednosti i često nastupala u djelima hrvatskih autora. Eva u Zajčevu Zrinjskom bila je njezina velika uloga, a ona jedna od njezinih najboljih interpretatorica. Imala je velik talent i sve što je potrebno za ostvarenje velike karijere, ali bila je jedna od rijetkih pjevačica današnjice koja je karijeru podredila obitelji i svoj umjetnički razvoj vezala uz Zagreb. Osobit doprinos dala je na polju duhovne i domoljubne glazbe, posebno u Domovinskom ratu na koncertima mira i nade na kriznim ratom pogođenim područjima. Borila se, ali ipak više nije mogla. I najhrabriji jedanput podlegnu. Umrla je 7. rujna u Zagrebu okružena ljubavlju velike obitelji kojoj je uvijek bila uzor i podrška.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 15. rujna 2021.
