Primadona izrazitog umjetničkog temperamenta i miljenica diskografije

In memoriam: Christa Ludwig (Berlin, 16. ožujka 1928. – Klosternneuburg, Austrija, 24.travnja 2021.)

• Nedavno je u svojemu domu u Klosternneuburgu u Donjoj Austriji umrla slavna njemačka mezzosopranistica Christa Ludwig, poznata kao operna, a možda čak još i više kao jedna od najvećih koncertnih pjevačica 20. stoljeća. I na tom je području bila jednako nedostižna kao interpretkinja Lieda i vokalno-orkestralnih djela. Zimsko putovanje Franza Schuberta, Bachova Muka po Mateju, Octavijan u glazbenoj komediji Richarda Straussa Kavalir s ružom, Dorabella u Mozartovoj operi Così fan tutte ulaze u povijest glazbene reprodukcije 20. stoljeća. Njezine izvedbe njemačkog Lieda neprijeporno ulaze u antologiju umjetnosti popijevke, možda je čak i njezina najbolja interpretatorica, uz bok najslavnijim muškim kolegama.

  Karijera Christe Ludwig tekla je neprekinutom uzlaznom putanjom i od samih početaka nije poznavala ni zapreka ni kriza ni padova. Rođena je 16. ožujka 1928. u Berlinu u obitelji glazbenika, točnije opernih pjevača. Otac Anton bio je tenor, a mati Eugenie Besalla- Ludwig mezzosopran. Majka je bila jedini kćerkin vokalni pedagog, i kad je u 40. godini prekinula karijeru, posve joj se posvetila. Christa se školovala na Konzervatoriju u Aachenu gdje je učila glasovir, violončelo, flautu i teoriju muzike. Kao osamnaestogodišnjakinja debitirala je 1946. u Frankfurtu u ulozi kneza Orlovskog u Šišmišu Johanna Straussa. U Frankfurtu je ostala do 1952. godine, a onda je dvije sezone pjevala u Operi u Darmstadtu, jednu u Državnoj operi u Hannoveru i 1955. na poziv Karla Böhma (1884-1981) došla je u Bečku državnu operu, u kojoj je provela više od tri desetljeća. Godine 1962. postala je Komorna pjevačica, 1980. dobila je njezin Zlatni prsten, 1981. postala je njezina Počasna članica.
  
  
  
  U Bečkoj državnoj operi Christa Ludwig ostvarila je 43 uloge i 770 nastupa. Najviše je pjevala Dorabellu u Così fan tutte (58 puta), Drugu damu u Čarobnoj fruli (57 puta), Octavijana u Kavaliru s ružom (56 puta) i Cherubina u  Figarovu piru (51 put). Najčešće je bila protagonistica premijera a 23. svibnja 1971. i jedne praizvedbe – opere Der Besuch der alten Dame (Posjet stare dame) austrijskog skladatelja Gottfrieda von Einema (1918-1996) prema istoimenoj drami švicarskog pisca, dramatičara i slikara Friedricha Dürrenmatta (1921-1990) u kojoj je tumačila glavnu ulogu Claire Zachanassian.

  
  
  I ona je, kao i Sena Jurinac, od Octavijana prešla na Maršalicu u Kavaliru s ružom, ali u opernoj povijesti prije će biti zabilježena kao Octavijan, koji se općenito smatra jednom od četiriju njezinih najboljih uloga, uz Leonoru u Fideliju, Kundry u Parsifalu i Ortrud u Lohengrinu. Sama je voljela Beethovenovu Leonoru. Voljela je uloge koje se razvijaju glazbeno, dakle i psihološki. Posljednji put nastupila je u Bečkoj državnoj operi 1994. kao Klitemnestra u Elektri.
  
  Govoreći o dirigentima s kojima je najčešće surađivala Christa Ludwig spomenula je četvoricu: Otta Klemperera (1885-1973), čiju tajnu umjetnosti nije mogla dokučiti jer je bila premlada kad je s njim radila, Karla Böhma, koji je bio fanatik ritma, a to je za mladog pjevača neobično važno, Herberta von Karajana (1908-1989), koji joj je darovao ljepotu slušanja, tj. situacije u kojima glas i fraza najljepše zvuče, i Leonarda Bernsteina (1918-1990) koji joj je otkrio najveće glazbene dubine.
  
  

  Još prije nego što je 1955. postala članica Bečke državne opere, Christa Ludwig je Mozartovim Cherubinom godine 1954. počela redovitu suradnju sa Salzburškim svečanim igrama, koja je trajala do 1981. godine. Predstave Cosìfan tutte s njom kao Dorabellom i Elisabeth Schwarzkopf kao Fiordiligi ulaze u antologiju operne reprodukcije 20. stoljeća, na sreću i tonski zabilježene. Godine 1966. počela je njezina suradnja s Bayreuthskim svečanim igrama. Pjevala je Brangänu u Tristanu i Izoldi, a zatim Kundry u Parsifalu, obje svoje vrhunske interpretacije te Veneru u Tannhäuseru.

  
  
  
  Godine 1960. Christi Ludwig pripala je čast da snimi Adalgisu u Bellinijevoj Normi uz Mariju Callas, ali to nije bio baš najsretniji odabir. No bila je miljenica gramofonskih tvrtki. U optjecaju je šezdesetak snimaka cjelovitih opera, vokalno-orkestralnih djela i recitala popijevki na kojima je sudjelovala. Pjevala je talijanski repertoar ali u njemu nije ipak dostigla svoj njemački. Godine 1968. nastupila je u londonskom Covent Gardenu. Pjevala je Amneris u Verdijevoj Aidi i Bizetovu Carmen. Ni one ne ulaze u njezina najbolja ostvarenja. Mnogo uspjelija bila je Saint-Saënsova Dalila. Tu je do punog izražaja dolazila ljepota njezina glasa zaobljenih mekih tonova i bogato obojenog preljevima različitih boja.
  
  
  
  Godine 1959. Christa Luidwig je, kao i mnogi europski pjevači, počela svoju američku karijeru nastupom u Lyric Operi u Chicagu. Pjevala je svoju najmiliju ulogu – Dorabellu u Così fan tutte. Slijedio je Metropolitan, u kojemu je redovito nastupala do 1990. godine i u njemu pjevala uloge Barakove žene u Ženi bez sjene Richarda Straussa, Didone u Berliozovim Trojancima, Ortrud u Wagnerovu Lohengrinu, Kundry u Parsifalu, Maršalice u Kavaliru s ružom, Waltraute u Sumraku bogova, Fricke u Walküri, Klitemnestre u Elektri i Charlotte u Wertheru. U Metropolitanu je ostvarila 15 uloga u 121 predstavi i od njega se oprostila 1993. kao Fricka u Wagnerovoj Walküri.
  
  
  
  Christa Ludwig počela je karijeru kao lirski mezzosopran i prirodnim razvojem došla je do dramskog soprana. To joj je omogućio glas velikog opsega od dubina kontralta do sopranskih visina. Umjetničkim temperamentom, visokom tehničkom spremom i neobičnom izražajnošću uspjela je svladati golem operni repertoar, a čak i veći repertoar popijevke i vokalno-instrumentalnih djela.
  
  

  Od 1957. do 1970. Christa Ludwig bila je u braku s poznatim njemačkim bas-baritonom Walterom Berryjem (1929-2000). Često su zajedno nastupali. Godine 2010.. dobila je najviše francusko odličje – postala je Vitez Legije časti. U sezoni 1993./1994. povukla se iz umjetničkog života mnogim koncertima i oproštajnim predstavama i nastavila se baviti pjevačkim umijećem u Majstorskim tečajevima koje je redovito održavala.

  Godine 1999. u suradnji s Peterom Csobádijem objavila je memoare s naslovom „...und ich wäre so gern Primadonna gewesen: Erinnerungen“ (... a tako bih rado bila postala primadona: sjećanja).

  
  
  Da, Christa Ludwig nije bila primadona u onom uobičajenom smislu riječi. Nije dobivala bajoslovne honorare, nego je radije birala nastupe na velikim scenama koje su joj omogućavale istinske umjetničke doživljaje. Ali, to je bio njezin izbor umjetničkih, nipošto zvijezdinih želja. Iz svojih je uloga, prema vlastitim riječima, mnogo naučila o životu. Ponajprije, da sve ima svoje vrijeme, da se granice mogućnosti moraju poštovati i da se osobna harmonija postiže tek onda kad se postigne harmonija sa svijetom u kojemu čovjek živi. Tako je živjela i smireno umrla 24. travnja u svojemu domu u Klosternneuburgu u Donjoj Austriji.

  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 10. svibnja 2021.

Piše:

Marija
Barbieri