Restauracija vrijednih snimki hrvatskog klasika

Usporedba long-play izdanja Jugotona iz 1970. - Glasovi Zagrebačke Opere – Djelo Vatroslava Lisinskog i CD-albuma Croatia Recordsa - Vatroslav Lisinski – Izbor skladbi

• Premda nije postao tzv. repertoarna opera Porinu se pristupalo za obilježavanje raznih događaja. Tako je za svoju prvu televizijsku opernu realizaciju tadašnja Radiotelevizija Zagreb 1967.  odabrala upravo operu Vatroslava Lisinskog. Tada je i Nikša Bareza postao njegov najmjerodavniji dirigentski tumač a Daniel Marušić redatelj televizijskih adaptacija opera. Kad je 1969. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu uselilo u obnovljenu zgradu, Porin je bio neizostavan. A gramofonska tvrtka Jugoton objavila je 1970. jedan sadržajno neobičan album LPY-V-801. Na jednoj ploči bili su Glasovi Zagrebačke Opere, a na drugoj Djelo Vatroslava Lisinskog. Na A strani druge ploče bilo je nekoliko odlomaka iz Porina u izvedbi solista Nonija Žuneca i Franje Pertrušanca uz zbor i orkestar Opere HNK-a u Zagrebu. Dirigent je bio Nikša Bareza.

  Na B strani bilo je nekoliko remek-djela Lisinskog: prelijepa idila Večer u izvedbi Simfonijskog orkestra RTZ pod ravnanjem Igora Gjadrova, dva odlomka u interpretaciji zacijelo najboljeg interpreta skladateljeva vokalnog opusa u nas Vladimira Ruždjaka – arija Alberta (kako se Obren nazivao u jednoj od brojnih prerada Ljubavi i zlobe) i antologijska popijevka Ribar. A njegov pratilac za klavirom bio je također vrhunski – Darko Lukić.
  
  Našla se tu još popijevka Dvije ptice u tumačenju baritona Marijana Bujanića uz klavirsku pratnju Darka Mondekara te dva zbora Prosto zrakom ptica leti u izvedbi zbora RKUD Joža Vlahović pod ravnanjem Emila Cossetta i Prelja u izvedbi Zagrebačkog okteta pod ravnanjem Živana Cvitkovića. A bio je tu i nezaobilazan ofertorij Cum invocarem, također sa zborom Joža Vlahović i Emilom Cossettom. Solistica je bila sopranistica Denis Oštrić, a za orguljama Anđelko Klobučar.

  Croatia Records je u prigodi proslave 200. obljetnice rođenja Lisinskog izdao  CD sličnog sadržaja, ali, prema izboru autorice konciznog i utemeljenog teksta Bosiljke Perić-Kempf, nadopunjen nekim važnim vrijednim i lijepim djelima. Tu su četiri mazurke u sjajnoj interpretaciji Vladimira Krpana snimljene 1992. Zadržane su Dvije ptice, snimljene 1969. Antologijski Ribar, zborovi Prelja i Prosto zrakom ptica leti kao i Večer u istim izvedbama. Skladba Cum invocarem odabrana je u drugoj izvedbi, snimljenoj 1971. Uz Anđelka Klobučara u ofertoriju solistica je mezzosopranistica Nada Puttar-Gold. Sudjeluje zbor Muzičke škole Vatroslav Lisinski pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića. Vrijedna novina je uvertira br. 3, poznata Bellona, također iz 1971. godine sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem Borisa Papandopula i dvije popijevke Iseljenik i Jeli u tumačenju tenora Josipa Novosela uz glasovirsku pratnju Ranka Filjaka, također snimljene 1971.
  
  
  
  Nameću se dva pitanja: zar doista hrvatska gramofonska tvrtka Jugoton od 1971. do 1992. nije imala sluha ni pokazala zanimanje za snimanje barem popijevaka, što doista nije zahtjevno. A što je još žalosnije za cijelu hrvatsku produkciju ozbiljne glazbe uopće, to je da se nije razmišljalo kako bi trebalo snimati umijeće Vladimira Ruždjaka koji je bio bez ikakve dvojbe naš daleko najbolji koncertni pjevač druge polovice 20. stoljeća, a možda i uopće, i, isto tako, bez ikakve dvojbe najbolji tumač opusa Lisinskog. Lisinski je svoje popijevke najčešće skladao za „sitni tenor“, kako je zabilježeno, a to je mogao biti lijep, podatan visoki lirski bariton kakav je bio Ruždjakov. Krivnja za taj golem propust ne ide, naravno, Croatia Recordsu, jer Ruždjak je već bio dugo mrtav kad je iz Jugotona nastala ta tvrtka. Njoj idu pohvale da su se te snimke sačuvale i objavile na CD-u.

  
  
  Producentica izdanja je Vida Ramušćak, Restauracija snimki i matični CD djelo su Vlade Smiljanića,  funkcionalno likovno oblikovanje Ive T. Montine, engleski prijevod Alexandrea D. Hoyta. Urednik izdanja je Veljko Lipovšćak. Glavna urednica je Nikolina Mazalin, za izdavača Želimir Babogredac. U realizaciji su sudjelovali Zavod za povijest hrvatskog kazališta HAZU, Hrvatski glazbeni zavod, Zbirka arhivske građe i knjižnica Muzičke akademije u Zagrebu.
  
  Nastavlja se...

  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 19. ožujka 2021.

Piše:

Marija
Barbieri