Enrico Caruso pjevao je na riječkoj premijeri La Boheme
125. obljetnica praizvedbe opere La Bohéme Giacoma Puccinija; La boheme u Hrvatskoj i Hrvati u njoj
-
Vrlo brzo nakon praizvedbe, već 1898., La Bohème se čula u Zagrebu i u Rijeci. U Teatru comunale u Rijeci, 10. svibnja izvela ju je talijanska operna družina, a u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu izvedena je 11. listopada 1898. Zanimljivost riječke premijere bila je da je u njoj Rodolfa pjevao budući velikan Enrico Caruso (1873-1921), tada na početku karijere. Zanimljivo je da je Puccini boravio u Rijeci 1895. prigodom prve riječke izvedbe Manon Lescaut o čemu svjedoči koverta pisma koje je 8. svibnja 1895. uputio svojemu šogoru Giuseppeu Razziju.
O čudnoj sudbini La Bohème u hrvatskoj Operi pisala ja Hrvatska pozornica 22. rujna 1912. Prva hrvatska izvedba La Bohème bila je vrlo brzo nakon praizvedbe. Izvedena je u prijevodu Ferde Millera pod ravnanjem Nikole Fallera. Malo poznata Anetta Kopiaš iz Praga, koja je prema Hrvatskoj pozornici bila „upravo 'škandalozna' i uprava joj je morala otkazati“ pjevala je Mimì, Marija/Micika Freudenreich Musettu, Ernesto Cammarota Rodolfa, Bogdan Vulaković Marcela, Václav Anton Chaunarda, Edo Aschenbrenner Colina, kako je pisalo na programskoj cedulji.
Cammarota je bio jedini Rodolfo do ukinuća drugog djelovanja Opere, a slavna gošća Rosina Storchio (1872-1945) dva je puta, 1899. i 1900., pjevala Mimì. Do treće uspostave Opere, La Bohème se izvela 1908. s Irmom Polak (1875-1931) u ulozi Mimì. Prva obnova bila je 1912. pod ravnanjem Milana Zune u režiji Ive Raića, kad je Irma Polak preuzela ulogu Musette i postala antologijska interpretkinja toga lika. Za tu je prigodu hrvatski pisac i pjesnik Fran Galović (1887-1914), koji će skončati život dvije godine poslije na ratištu u Srbiji, napisao sonet s naslovom La Bohème:
„Mimi je umrla u naručaju zore
Sa suzom ugaslom u bolnoj zjenici.
Nad logom njezinim već sipahu se sni,
Što čežnjom uzdišu i ljubavlju što zbore.
Kroz puste odaje daleko svjetla more
U sumrak nestaje. A blijedi angjel bdi
Kraj tužne grješnice u cvjetnoj sjenici,
Što ljubav čekaše i sjetne razgovore.
Zvon ponoćni se, čuj, kroz tugu mraka javio. - O, ubogi moj druže, te šutiš ostavljen
I gledaš u daljinu, gdje odnose ti cvieće
I proljeće i nebo – i dragi spomen njen…
O, vjeruj, nikad više mansardom tvojom ne će proletjet mladost rosna. – Flor nas mutni zavio.
Nade je dakle, da će 'La Bohème' u svojoj dvadesetoj i daljim predstavama biti najbolje sreće.“Talijanske operne družine izvodile su operu po Dalmaciji, pa je tako u sklopu Velike operne sezone talijanske družine, pod upravom dirigenta Gaetana Ciminija, u jesen 1906. u Splitu Rodolfa pjevao Splićanin Noe Matošić (1880-1942), jedan od najljepših glasova koji su se ikada u nas čuli. „Uskočio“ je u izvedbu opere 14. studenoga jer se naglo razbolio gostujući tenor. Uspjeh je bio velik, prava senzacija. I Noe je postao splitska operna legenda.
Uskoro je Mimì u Zagrebu počela pjevati Maja de Strozzi (1882-1962), a Rodolfa Josip Rijavec (1890-1959) koji je bio zacijelo najveći tumač toga lika u nas, a tumačio ga je i u angažmanu u Državnoj i Gradskoj operi u Berlinu i Novom njemačkom teatru u Pragu te u Dresdenu. U Zagrebu ga je pjevao u prvim godinama karijere od 1916. do 1926. i poslije, na gostovanjima. Pjevao ga je više od dvadeset godina. Dvije velike interpretkinje svjetski poznate Mimì debitirale su u toj ulozi u Zagrebu u rasponu kraćem od dva mjeseca: Srebrenka Jurinac (1921-2011) – 16. svibnja 1942. i Dragica Martinis (1922-2010) – 9. srpnja iste godine. Obje su je poslije puno puta pjevale u Bečkoj državnoj operi.
Ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku prvi put je izveo La Bohème 25. listopada 1913. Oformljeno Narodno pozorište koje je priređivalo predstave u Osijeku, Splitu i Novom Sadu izvelo je s vlastitim snagama, naravno, s Noeom Matošićem, La Bohème u Splitu 18. lipnja 1924., a novoustrojena Opera prikazala ju je 21. svibnja 1949. Tjedan dana poslije, 28. svibnja, izveo ju je ansambl Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci.© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 3. ožujka 2021.
