Dostojanstvena i inspirativna glazbena izvedba na visokoj razini

CD album Vatroslav Lisinski: Porin, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Glazba HRT-a

• Trostruki CD romantične viteške opere Porin Vatroslava Lisinskog u pet činova, nadahnute događajem iz rane povijesti Hrvata koji na osnovi libreta Dimitrija Demetera priča o pobuni Hrvata protiv Franaka nakon smrti hrvatskog  kneza Ljudevita Posavskog godine 823., najnoviji je tonski zapis tog značajnog djela iz produkcije Glazbe HRT-a. Ostvarili su ga uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, ugledni vokalni solisti i maestro Pavle Dešpalj (1934.), koji je u programskoj knjižici uvodno napisao:

  „U ovo vrijedno djelo uložio sam velik trud i sudbina je htjela da ovo bude moje zadnje veliko ostvarenje pred publikom i zapisom. Ne treba ni naglašavati da je taj rad uzrokovao moju nesposobnost nastavka karijere, ali nije mi žao jer je to djelo to zaslužilo.“

  Naime, taj reprezentativan novi podvig realiziran je 2019. u povodu 200. godišnjice rođenja Vatroslava Lisinskog (1819-1854) koncertnom izvedbom 28. ožujka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u ciklusu Zbora i orkestra HRT-a Kanconijer, uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija i u sklopu Operne sezone Eurovizije, te studijskim snimanjem u ožujku i lipnju na istome mjestu. Maestro Dešpalj angažirao je za tu prigodu vrhunske soliste: tenor Stjepan Franetović tumači ulogu hrvatskog plemića Porina, sopranistica Evelin Novak kći poginulog kneza Ljudevita Posavskog Zorku, bariton Ljubomir Puškarić franačkog kneza Kocelina, sopranistica Kristina Kolar Kocelinovu sestru Irmengardu, bas Luciano Batinić Zorkinog djeda Sveslava, mezzosopranistica Irena Parlov  Irmengardinu dvorkinju Klotildu i tenor Siniša Galović franačkog pisara Klodviga. Zbor Hrvata i Hrvatica, kao i  Zbor Franaka, pripremila je Nina Cossetto.

  Podsjetimo da je Vatroslav Lisinski autor prve hrvatske opere Ljubav i zloba, ujedno i prve suvremene opere na hrvatskom jeziku, što je bio  važan događaj Ilirskog pokreta za osamostaljenje Hrvatske unutar Habsburške Monarhije. Nakon sjajnog uspjeha na praizvedbi 1846., inicijatori tog djela na čelu s neumornim agitatorom Albertom Štrigom prikupili su novac među hrvatskim građanstvom i plemstvom za školovanje Lisinskog u Pragu. Ondje je on u tri godine usavršio skladanje i napisao veći dio svoje druge opere Porin, svoj novi i još ambiciozniji pothvat, također na libreto Dimitrija Demetera. Vrativši se u Zagreb, dovršio je partituru ali se suočio s nemilim političkim i društvenim promjenama u doba Bachova apsolutizma, kao i svojim nedostojnim društvenim statusom koji je bio na rubu siromaštva. Nažalost, planirana izvedba nove opere izjalovila se. Citat iz njegova pisma zaručnici Hedvigi dovoljno govori:

  „Vidim već da se moje tri želje ispuniti neće. Želio sam majku svoju kod sebe imati te ju uzdržavati, tebe – milu moju – za ženu uzeti i operu Porin vidjeti predstavljenu. Htio sam mnogo i lijepoga stvoriti na polju hrvatske glazbe, a ćutim u sebi da sam sposoban za to, ali domoroci naši ostaviše me nekako na pol puta. Poslije moje smrti možda bi mi pomogli, al će biti prekasno!“

  I doista, Lisinski je uskoro preminuo, 1854. u 35. godini života, ne doživjevši izvedbu svog Porina. Nakon nekoliko idućih neuspjelih pokušaja, prva prava prilika bila je 43 godine nakon njegove smrti, 1897., kada se „trijumfalnim“ uprizorenjem pod ravnanjem Nikole Falera u novotvorenoj zgradi Hrvatskog zemaljskog kazališta, danas HNK na Trgu republike Hrvatske u Zagrebu „ispunila želja čitavog hrvatskog naroda“, zahvaljujući napose tadašnjem zaslužnom i poduzetnom intendantu Miroslavu Miletiću. Tijekom 20. stoljeća Porin se čvrsto ustalio na repertoaru Zagrebačke opere, ali uz prekrajanja, kraćenja i različite promjene. Istom je produkcija iz 1993. vratila operu njezinom izvorniku izvedbom u HNK Zagreb pod ravnanjem Nikše Bareze i u režiji Petra Selema. Partituru je prema izvorniku 2011. objavio MIC  u redakciji Zorana Juranića.

  Za kvalitetu ovog današnjeg najnovijeg izdanja opere Porin uvelike je zaslužan maestro Pavle Dešpalj, odabravši najpopularnije arije i zborove koji predstavljaju najljepše stranice ne samo hrvatske nego i svekolike operne literature. Spomenimo tek nekoliko antologijskih primjera koji dokazuju veliki talent Vatroslava Lisinskog, njegov napredak u skladanju za vrijeme studijskog boravka u Pragu i istinski operni nerv. Tu je prije svega briljantna Uvertira koja se često izvodi i u koncertnim programima, zatim veličanstveni zborski prizori poput  Zbora Hrvatica Sva se bijeli opet gora, a među prekrasnim arijama izdvojimo ljubavnu romancu Porina Zorko moja i veliku ariju  Sveslava u tamnici Strogi oče. Dešpaljevo veliko znanje i iskustvo rezultiralo je preciznom, dostojanstvenom i inspirativnom glazbenom izvedbom na visokoj razini, kojoj su i svi sudionici u projektu (orkestar, zbor i solisti) dali svoj jednako vrijedan doprinos.
  
  
  
  Tenor Stjepan Franetović, prvak Opere HNK u Zagrebu, tumači naslovnu ulogu Porina s mnogo topline, žara i muzikalnosti, naročito u ariji Zorko moja. Sopranistica Evelin Novak, stalna članica Berlinske državne opere ističe se zvonkim i nosivim glasom u ulozi Zorke, a njezina suparnica Irmengarda je sopranistica Kristina Kolar, nacionalna prvakinja HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, koja dostojanstveno i uvjerljivo kreira vrlo lijepu ali i iznimno zahtjevnu rolu. Izvrsni pjevači zagrebačkog HNK - bariton Ljubomir Puškarić i bas Luciano Batinić, u ulogama Kocelina i Sveslava lijepim glasovima dokazuju svoj visoki tehnički i interpretativni status. Treba spomenuti i kvalitetan doprinos mezzosopranistice Irene Parlov iz Splita i tenora Siniše Galovića iz Osijeka u manjim ulogama Irmengardine dvorkinje Klotilde i franačkog pisara Klodviga, te posebno odličan profesionalni Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a.
  
  Trostruki CD opere Porin u ukupnom trajanju od 198 minuta uklapa se raskošnom i simboličnom opremom u veličinu projekta. Na podlozi crvene boje ističe se glagoljaško slovo P. – početno slovo imena naslovnoga junaka, ali atraktivnost tog znaka nije i jedini razlog odabira. Naime, priča o oslobođenju Hrvata od franačkog jarma, koja se u operi odigrava u prvoj polovici 9. stoljeća, neposredno prethodi pojavi glagoljice sredinom istog stoljeća.

  „Glagoljica, kao jedno od jedinstvenih obilježja hrvatskog identiteta, isprepletena je tako s jednom od ključnih postaja u povijesti Hrvata, ali i s operom Lisinskoga, kao važnom sastavnicom  toga istog identiteta. Glagoljaško slovo P je dojmljivo, stameno i uzemljeno te vrlo dobro odražava Porinov karakter. Uz to, nosi pojam vječnoga mira, pokoja, pa se tako simbolika slova sretno poklopila i s jednom od glavnih ideja opere, onom o oprostu koji Porin na kraju opere daruje poraženim Francima. Poruke mira i slobode, prikazane simbolikom slobodnoga ptičjeg leta, prožimaju Porinovo slovo, a snažno odjekuju i završnicom opere.“

  Dvojezično izdanje sa zanimljivim opširnim tekstovima na hrvatskom i engleskom jeziku potpisuje G.A.D. PRODUKCIJA d.o.o. Osim uloga i sadržaja opere, postoji i kompletan libreto, popis brojeva, te esej Porin ili kako je nastala prva hrvatska velika opera. Na kraju su navedene i biografije svih sudionika izvedbe. Glazbeni producent je Krešimir Seletković, tonski majstor Božidar Pandurić, a tonski realizatori  Hrvoje Pavleković, Rudi Iličić, Igor Šantek, Ivan Kraljić, Zoran Uroić i Alen Križančić. Izdanje potpisuju rukovoditeljica Glazbe HRT-a Ivana Kocelj i odgovorna urednica Ana Vidić, a u ime nakladnika glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.

  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 21. siječnja 2021. 
  
  Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a
  Dirigent: Pavle Dešpalj
  Solisti: Stjepan Franetović (Porin), Ljubomir Puškarić (Kocelin), Evelin Novak (Zorka), Kristina Kolar (Irmengarda), Luciano Batinić (Sveslav), Irena Parlov, Siniša Galović

Piše:

Višnja
Požgaj