Rizik koji je urodio plodom

HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci: Richard Strauss, Elektra, dir. Ville Matvejeff, red. Marin Blažević, 28. svibnja 2019. (2. dio)

• 
  
  Elektra je opera ženskih likova i u njoj su i istaknutije muške uloge, Orest i Egist, sporedne. Orest je potreban kako bi poslužio kao instrument Elektrine osvete. Solidno, ali ne osobito upečatljivo, donio ga je solist riječke Opere, bas-bariton Dario Bercich, premda je ranije u toj ulozi najavljen Giorgio Surian. Egista je pjevački uredno donio riječki solist Marko Fortunato, no ta uloga napisana za karakternog tenora traži malo više glasovne supstancije i pjevačke karakterizacije teksta. Među manjim ulogama istaknula se među sluškinjama koje na početku opere govore o Elektri Ana Majdak u ulozi Pete sluškinje koja se divi Elektri, s moćnim držanim zazivom Elektrina imena na tonu a2. 

  Dubravka Šeparović Mušović ima poseban afinitet prema kompleksnim, psihološki zahtjevnim i nestabilnim likovima koje ostvaruje zahvaljujući unutarnjem bogatstvu emocija. Iz niske takvih uloga osobito je zapamćena njezina Kundry iz Wagnerova Parsifala. Pjevačica koja na repertoaru ima i Straussovu Herodijadu iz Salome, ulogom Klitemnestre donijela je snažan lik koji unatoč noćnim morama i opsjednutošću Orestovim mogućim osvetničkim povratom i Elektrinu izazivanju ostaje autoritativan. Klitemnestra se pojavljuje u formalno središnjem prizoru opere u konfrontaciji s Elektrom, koji se može raščlaniti na Klitemnestrin monolog, dijalog majke i kćeri te Elektrin trijumfalni monolog tijekom kojeg majci objašnjava da je upravo žrtva same Klitemnestre ta koja će je osloboditi noćnih mora. Osobitu pažnju Šeparović Mušović posvetila je karakterizaciji teksta, gotovo na način Lieda, ponekad i namjernim žrtvovanjem ljepote tona u službi interpretacije. Pritom joj osobito zadovoljstvo predstavlja isticanje njemačkih konsonanata na kraju riječi. Ignorirajući savjete Povjerenice i Nositeljice plašta neka ne razgovara s Elektrom, Klitemnestra im odgovara da ih ne želi slušati i da iz njihovih usta dolazi Egistov dah te ponavlja njihove oprečne interpretacije stanja njezina tijela tijekom noćnih mora. Dubravka Šeparović Mušović osobito je na tom mjestu interpretacijom teksta istaknula frazu daß meine Augenlider angeschwollen. Mjesto und schlachte, schlachte, schlachte iz Klitemnestrina monologa istaknula je dobrim dubinama i mahnitim predavanjem teksta. U lirskom mjestu will ich von meiner Seele iskoristila je uspješno rijetke nježne fraze povjerene Klitemnestri u ovoj operi. Ono što je povremeno nedostajalo snažnije su dubine ostvarene u prsnom registru.  

  Kao pjevačica koja na repertoaru ima i Straussovu Salomu, finska sopranistica u ulozi Hrisotemide Helena Juntunen posjeduje dovoljnu količinu glasa za ulogu Elektrine sestre. Ta je uloga, prikliještena između atraktivnih rola Elektre i Klitemnestre, pomalo podcijenjena. Za razliku od imena Elektre, Klitemnestre, Oresta i Egista, Hrisotemidino ime u ovoj operi nitko ne izgovara. Uloga traži s jedne strane snagu dramskog soprana s eksponiranim visinama (doseže visoki ces), a s druge u nekim odlomcima partiture traži i nježnost i liričnost, kao u valceru Kinder will ich haben iz prvog prizora Elektre i Klitemnestre. Na tom nas i nekim drugim mjestima Juntunen nije uspjela uvjeriti u Hrisotemidinu strast prema životu, vjerojatno dobrim dijelom zbog zadanosti Blaževićeve inscenacije. Pjevačica je kraj predstave dočekala svježa, no reskost i intonacijska nepreciznost u izvedbi visina (od kojih su neke bile moćne) te povremeno upadljivi brzi vibrato umanjili su snagu njezine izvedbe.

  Prava senzacija riječke Elektre naslovna je uloga u izvedbi njemačke sopranistice Maide Hundeling, kojoj ovo nije prvi nastup u toj ulozi. Izmjena registara i dubine općenito nisu uvijek bili egzemplarni, no pjevačici koja je Elektru izvela ostavši apsolutno glasovno svježom do kraja opere valja svakako čestitati. Hundeling bi, vjerujem, ostavila dojam posjedovanja velikoga glasa i da nije bila smještena na platformi nad prvim redovima partera nego na pozornici. Riječ je o pjevačici odličnih i moćnih, dobro fokusiranih visina. Visoki b na posljednjoj riječi u um dein Grab i visoki c na prvoj riječi u königliche Siegestänze u Elektrinu monologu nakon prizora sluškinja pri početku opere bili su odlični. Bilo bi poželjno da je mjesto iz prvog susreta s Hrisotemidom Tochter meiner Mutter, Tochter Klytämnestras? izvela s više pažnje u interpretaciji teksta. Replika Ein Weib! u dijalogu s Klitemnestrom, kojom joj Elektra kazuje da je žrtva koja će je lišiti noćnih mora – žena, vrlo je odrješito i upečatljivo donesena u prsnom registru.
  
  U trijumfalnom monologu s kraja prizora Elektre i Klitemnestre, Hundeling je s lakoćom donijela važne visine, jednu za drugom: ais2 na zadnjoj riječi u dann noch lebt, visoki c na zadnjoj riječi u der jauchzt te b2 na posljednjoj riječi u Lebens freun. Taj je b bio upravo sjajan, a sjaj moćnog visokog c ublažilo je jedino kratko intonacijsko iskliznuće u sredini emisije držane visine. Bio je moćan i b2 na Sei verflucht! kojim Elektra proklinje Hrisotemidu koja ne želi sudjelovati u ubojstvu majke i Egista. Na posljednjoj riječi u Die Götter! bist doch selber eine Göttin! (Bogovi! Ti si sama boginja!) u dijalogu s Klitemnestrom, na mjestu koje traži nježno i umilno pjevanje, Hundeling je postigla piano kojega je odmah napustila započinjući crescendo te smo mogli posumnjati u mogućnost pravog piano pjevanja u ove dramske sopranistice, no ona ga je ipak iskazala tijekom drugog, gotovo zavodničkog prizora s Hrisotemidom, a osobito dojmljivo u izvedbi emotivnog monologa, koji slobodno možemo nazvati arijom, Orest! Orest! Orest! nakon međusobnog prepoznavanja brata i sestre. U glumačkom smislu pomalo pritajena (što je možda posljedica redateljevih uputa), Maida Hundeling pjevačica je koja pjeva Elektru s legitimitetom.

  
  
  Veliki orkestar (u reduciranu sastavu od osamdesetak glazbenika), sastavljen od članova orkestra riječke Opere i dodatnih snaga, vodio je finski dirigent Ville Matvejeff, stalni gostujući dirigent u riječkom HNK. Kako orkestar riječke Opere uobičajeno nema susreta s tehnički tako kompliciranim partiturama, treba odati priznanje Matvejeffu koji je ansambl funkcionalno držao na okupu. Manjih iskliznuća u izvedbi orkestra jest bilo, ali velikih raspada koji bi ugrozili kontinuitet izvedbe nije te je sviranje orkestra u čisto tehničkom smislu bilo vrlo dobro. Smještaj pjevača ispred orkestra predstavlja veliki izazov u realizaciji komplicirane partiture obilježene čestom promjenom mjere. Pjevači i dirigent nisu imali izravan kontakt; pjevači su na raspolaganju imali monitore koji prikazuju dirigenta, no dirigent u takvim uvjetima nema povratnu vizualnu informaciju od strane solističkog ansambla. Vjerujem da je takva situacija sputavajuća za dirigenta koji možda ne može u potpunosti postići intenzitet izvedbe koji bi mogao da ima cijeli ansambl pod kontrolom. U izvedbi orkestra nedostajalo je strasti i proživljenih fraza koje takoreći vuku ruku dirigenta. Smješten na pozornici, dirigent postaje izložen publici: Matvejeff je bio koncentriran na taktiranje dosta gledajući partituru u namjeri da osigura predstavi siguran tehnički temelj, manje usredotočen na korištenje lijeve ruke u kreativnom oblikovanju glazbe. Na nekim mjestima, npr. u završnom plesu Elektre, nedostajalo je orkestralnog zvuka, no to je vjerojatno posljedica akustičkih uvjeta pozornice koja nije namijenjena orkestru pri izvođenju opernih djela.

  Elektra se u kazališnim izvedbama uobičajeno skraćuje unošenjem nekoliko skokova u dionici naslovnoga lika kako bi se tumačiteljici Elektre donekle kondicijski olakšala teška uloga. I u riječku Elektru uneseni su skokovi: u prizoru Elektre i Klitemnestre, u drugom prizoru Elektre i Hrisotemide te unutar Elektrine arije nakon prepoznavanja Oresta. Postoji ipak i egzemplarna studijska snimka opere bez ijednoga skoka - ona s Birgit Nilsson u naslovnoj ulozi pod ravnanjem Sir Georga Soltija. Za razliku od grčke tragedije u kojoj istaknutu ulogu ima kor, u djelu Straussa i Hofmannstahla zbor nema veliku zadaću. Pojavljuje se tek zazivajući Orestovo ime nakon umorstva Klitemnestre i Egista. Na premijeri riječke Elektre zvučao je uvjerljivo, a pripremila ga je Nicoletta Olivieri.

  Kad se sve zbroji i oduzme, premijera Elektre u riječkom HNK bila je svakako uspješna. Bio je to rizik koji se isplatio. Nažalost, uprava kazališta predvidjela je samo jednu reprizu, vjerojatno zbog financijskih razloga, odnosno oslanjanja na gostujuće pjevačice u trima glavnim ulogama i pojačanja u orkestru. Budući da se PR službe kazalištā i pojedinci koji imaju pristup medijskom prostoru svojski trude prikazati baš svaki koncert i baš svaku kazališnu predstavu antologijskima (a senzacionalizma u promidžbi predstava upravi riječkog HNK zaista ne manjka), uspješne predstave poput Elektre teško uspijevaju biti zasluženo zapažene. One se utapaju u moru izvrsnosti u čiju nas se realnost a priori svakodnevno pokušava uvjeriti.

  Richard Strauss: Elektra
  Libreto: Hugo von Hofmannstahl
  Dirigent: Ville Matvejeff
  Redatelj i dramaturg: Marin Blažević
  Scenograf: Alan Vukelić
  Kostimograf: Sandra Dekanić
  Zborovođa: Nicoletta Olivieri

  Elektra: Maida Hundeling
  Hrisotemida (Chrysothemis): Helena Juntunen
  Klitemnestra (Klytämnastra): Dubravka Šeparović Mušović
  Orest: Dario Bercich
  Egist (Aegist): Marko Fortunato
  Nadglednica: Olga Kaminska
  Povjerenica: Vanja Zelčić
  Nositeljica plašta: Ljubov Judčenko Košmerl
  Mladi sluga: Sergej Kiselev
  Orestov odgojitelj: Slavko Sekulić
  Stari sluga: Saša Matovina
  Pet sluškinja: Sofija Cingula, Dominika Glinšek, Morana Pleše, Vanja Zelčić, Ana Majdak
  Agamemnon (dodana nijema uloga): Mirko Soldano
  
  © Karlo Radečić, KLASIKA.hr, 11. lipnja 2019.

Piše:

Karlo
Radečić