Vrhunske interpretacije
Blaženka Milić - Dobitnica Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetičko djelovanje
-
Blaženka Milić iznenađivala je svakim novim nastupom. Kad je 1973. Otpjevala Jaroslavnu u Knezu Igoru, iznenadila je suverenim visokim glazbenim položajima u kojima je briljantnim visokim H izazivala oduševljenje ne samo u Zagrebu nego i na gostovanjima zagrebačke Opere u inozemstvu.. Kad je 1976. uskočila u ulogu Madeleine de Coigny u Giordanovu Andréu Chénieru, bila je toliko sigurna kao da je godinama pjeva. Kad je 1986. Pjevala Toscu sa slavnim partnerima Nikolajem Geddom i Ingvarom Wixellom, ravnopravno se s njima nosila. Aidu je pjevala s 58 godina!
Kada je 1969. Obnovljena zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Blaženka Milić, koju od najranijeg djetinjstva zovu Bajka, našla se među mladim novoangažiranim talentima s ugledom odlične Grofice u Mozartovu Figarovu piru, koju je ostvarila u visoko profesionalnoj produkciji Muzičke akademije. Godine 1977. Pjevala ju je na premijeri u Operi i bila jedna od najšarmantnijih Grofica koje smo imali.
Dana 20. siječnja 1970. Blaženka Milić prvi je put nastupila u zagrebačkoj Operi kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog. Dvadesetak godina poslije, 29. prosinca 1988. na Danu dvorane Lisinski, pjevala je Irmengardu.
Pouzdana i sigurna pjevačica, svježa i zvonka glasa sa sigurnim visinama, muzikalna i scenski vrlo izražajna, Blaženka Milić nizala je uloge – veće, glavne, naslovne ili manje – kao pravi profesionalac nije nikad pravila razliku u pristupu interpretiranom liku. Spomenut ćemo samo neke njezine uloge koje su ostale u sjećanju. Nakon Zorke, došla je Mimì u Puccinijevoj La Bohème, zatim Jelena pa Eva u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl.Zajca, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly. Slijedile su Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani, pa Anica u Ekvinociju Ivana Brkanovića, Tosca, Margareta u Gounodovu Faustu, Lisbeth u scenskoj izvedbi Postolara od Delfta Blagoja Berse. Još ranije, 1974., sudjelovala je u koncertnoj izvedbi opere.
Karijera Blaženke Milić bila je iznimno duga. Trajala je od debija u Mostaru 1961. do posljednje uloge – Aide u zagrebačkoj Operi 1998., dakle punih 37 godina. Bila je članica zagrebačke Opere do umirovljenja 2000. godine. U trideset i jednoj godini provedenoj na daskama Hrvatskog narodnog kazališta pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga, a s ansamblom Opere gostovala je 1972. u Stuttgartu i Mannheimu, 1984. u Torinu i Ženevi, Brnu i Istočnom Berlinu, 1988. u Kijevu i Moskvi te 1992. u Salzburgu. Spomenut ćemo još neke njezine uloge: Lizu u Pikovoj dami Čajkovskog, Maricu u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Ameliju u Verdijevu Krabuljnome plesu, Abigaille u njegovu Nabuccu, Mozartovu Donnu Annu u Don Giovanniju i Wagnerovu Sentu u Ukletom Holandezu.
Glas Blaženke Milić razvijao se vrlo prirodno – od lirskim akcentima prožete Zorke preko niza uloga lirico-spinto soprana do dramske Brünnhilde. Svojim čvrstim, bogato obojenim srednjim položajem uz sigurne visine bio je idealan za uloge u verističkom repertoaru. Dodamo li tome uvjerljivost scenske igre, posve je sigurno da je Blaženka Milić bila jedna od najboljih verističkih sopranistica koje su nastupale u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Želeći uvijek ostvariti najbolje, neprestano se usavršavala i širila spoznaje o glazbi. Ponirući duboko u lik koji tumači, htjela je saznati sve o djelu i autoru. Pouzdavajući se u instinkt, ali i u visoku inteligenciju, razvijala je svoj repertoar prema sve težem i zahtjevnijem.Tijekom cijele karijere Blaženka Milić je riječju i djelom promicala nacionalne vrijednosti i često nastupala u djelima hrvatskih autora. Eva u Zajčevu Zrinjskom bila je njezina velika uloga, a ona jedna od njezinih najvećih interpretatorica.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 17. prosinca 2018.
