Izniman talent
Blaženka Milić - Dobitnica Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetičko djelovanje
-
Da nema Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, zaslužni kazališni umjetnici padali bi lagano u zaborav, jer nove generacije misle da život počinje od njih. Ne zanima ih baš isuviše da smo nekad imali pjevače koji su svojim kvalitetama stajali uz bok svjetskima. I da su pjevali repertoar o kojemu oni mogu tek sanjati. Tako je i prvakinja zagrebačke Opere Blaženka Milić, ovogodišnja dobitnica Nagrade Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, otpjevala golem repertoar - u rasponu od Mozartove Grofice u Figarovu piru do upravo zablistale kao Brünnhilda u Wagnerovoj Valkiri. Večer 21. ožujka 1987. bila je veliki datum u povijesti hrvatske opere.
Nakon proslavljene Ančice Mitrović prije Drugoga svjetskoga rata, jedna se mlada umjetnica uhvatila ukoštac s jednom od najtežih uloga u sopranskom repertoaru. Pod ravnanjem Mira Belamarića u režiji Hansa Petera Lehmanna, svježa, mladenačka Brünnhilda Blaženke Milić sjajnih visina, topla u izrazu, duboko ljudska i ljudski ranjiva, bila je pravo utjelovljenje toga lika u njegovoj prvoj životnoj dobi. „To se ne može ljepše pjevati”, rekao je tada Lehmann, a časopis Pogled njezinu je „nevjerovatno lijepo oblikovanu Brünnhildu” proglasio „ostvarenjem za povijest“. Afinitet prema Wagneru potvrdila je kao Fricka u koncertnoj izvedbi Wagnerova Rajnina zlata u produkciji tadašnje Radiotelevizije Zagreb.
Pjevačica, za koju je Herbert von Karajan rekao da ima najljepši glas poslije Zinke Kunc Milanov, imala je velik talent i sve što je potrebno za ostvarenje velike karijere, ali bila je jedna od rijetkih pjevačica današnjice koja je karijeru podredila obitelji i svoj umjetnički razvoj vezala uz Zagreb. Osobit doprinos dala je na polju duhovne i domoljubne glazbe, posebno u domovinskom ratu na koncertima mira i nade na kriznim ratom pogođenim područjima. Za svoja je umjetnička postignuća nagrađena mnogim uglednim nagradama i priznanjima, među ostalima i Zlatnim zvonom za izniman doprinos hrvatskoj opernoj umjetnosti, koje joj je 2018. dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika.
Blaženka Milić, djevojačkim prezimenom Cigić, rođena je u Mostaru 4. veljače 1939. Bila je prva učenica Odjela za solo pjevanje – a on je s njome i otvoren – na mostarskoj Muzičkoj školi. Nastavnica joj je bila Milka Padovan, koja je prva uočila njezinu iznadprosječnu nadarenost i počela oblikovati njezin topao glas. 3. ožujka 1961. Dvadeset dvogodišnja Blaženka kročila je prvi put na scenu. Pjevala je Petricu u igrokazu Đerdan Jakova Gotovca u Narodnom pozorištu u Mostaru. Njezin je umjetnički put bio zacrtan. Gotovčevu opusu često se navraćala tijekom karijere. Bila je njegova izvrsna Đula i Morana.
Kad je jedna od Gotovcu najdražih Đula, Blaženka Milić polagala prijamni ispit na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, iskusna pjevačka pedagoginja Marija Borčić uočila je kod nje „iskrenost interpretacije i umjetničko poštenje”, a te dvije kvalitete uz, naravno, lijep, bogat glas sjajnih visina i naglašenu muzikalnost, krasile su cijelu karijeru Mostarke Blaženke Cigić, udane Milić. Nisu izostale ni prve nagrade. Prva je bila Nagrada Franjo Kuhač za najboljeg studenta Muzičke akademije, slijedile su treća i druga nagrada na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika, pa Diploma i srebrna medalja na Međunarodnom natjecanju opernih pjevača u Toulouseu te Nagrada Milke Trnine.Blaženka Milić diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Lava Vrbanića. Na početku profesionalne karijere sudjelovala je na jadranskoj turneji Simfonijskog orkestra i zbora tadašnje Radiotelevizije Zagreb pod ravnanjem Krešimira Šipuša, kada je nekoliko dana zaredom pjevala sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji.
Nakon što je za školsku godinu 1968/1969. Dobila Fulbrightovu stipendiju za usavršavanje, nastavila je suradnju s njim na New England Conservatory of Music u Bostonu. S profesorom Vrbanićem ostala je umjetnički povezana do njegove smrti. On ju je osobito cijenio i kad je 1979. Dobila Nagradu Milke Trnine za Toscu, prvi put ostvarenu godinu dana prije, napisao je: „Naša Bajka dobila je Nagradu Milke Trnine – kao priznanje za njen umjetnički rad. Takav rad za opernog umjetnika predstavlja stalnu borbu, da u nastojanju za stvaranjem živih likova na sceni, istovremeno – što je često tako teško –tonske, verbalne i glumačke dramatske izražaje usklađuje tako, da pritom ne gubi onu neophodnu kontrolu nad stvorenim si vokalnim instrumentom. Smatram, da za razliku od mnogih drugih, Bajka tu problematiku jasno osjeća i u svom poštenom umjetničkom nastojanju – uvjeren sam – da će i dalje beskompromisno i uspješno napred kročiti – ispred drugih! Radi toga joj na toj zasluženoj nagradi od srca čestitam!”
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 17. prosinca 2018.
