Praizvedba i hrvatski pjevači u Trubaduru u svijetu

U povodu ovosezonskih premijera u HNK Split i HNK u Zagrebu

• Il Trovatore – Trubadur praizveden je 19. siječnja 1853. u Teatru Appollo u Rimu. Manrica je pjevao talijanski tenor francuskog podrijetla i međunarodnog ugleda, Carlo Baucardé (1825-1883). On je na jednoj izvedbi opere u Firenci zamijenio u cabaletti Di quella pira originalni ton G visokim C. I rasprave o tome koji ton treba pjevati ne prestaju. Rosina Penco bila je Leonora, Emilia Goggi Azucena, a Giovanni Guicciardi grof Luna. O njima nije baš mnogo poznato. Večer je protekla u trijumfu. Bio je to još jedan od onih fantastičnih uspjeha praizvedaba Verdijevih opera. Kritičar novina Gazzetta musicale u Milanu pisao je: „Sinoć je Trubadur izveden u dupkom punom kazalištu. Glazba nas je uznosila u nebesa, a nije ni moglo biti drukčije, jer je to, bez pretjerivanja, božanska glazba. Skladatelj je zaslužio taj sjajan trijumf, jer je skladao u novom stilu, natopljenom kastiljanskim obilježjima. Publika je saslušala svaki odlomak u pobožnoj tišini da bi nakon toga frenetično pljeskala. Pljesku nije bilo kraja nakon svake slike, osobito nakon trećega čina, i za vrijeme cijeloga četvrtog čina, koji su toliko oduševili publiku da je tražila da se ponove. (...) Mislim da je Verdi u toj partituri postigao spoj muzičkog znanja i prave talijanske vatre. Rekao bih da je četvrti čin uistinu neponovljiv.“
  
  Trubadur je odmah priznat kao remek-djelo i u samo nekoliko godina izveden je u mnogim europskim glazbenim središtima i prešao ocean. Tako je 11. svibnja 1854. izveden u Dvorskoj operi – Kärntnerthortheatru u Beču, a deset godina poslije, 16. kolovoza 1864. u njemu je prvi put nastupila kao gošća iz berlinske Dvorske opere velika hrvatska umjetnica Ilma von Murska. Trubadur je 23. prosinca 1854, izveden i u Théâtre des Italiens u Parizu. Glavne uloge pjevali su vrhunski pjevači vremena Emilia Frezzolini i Giovanni Matteo de Candia, poznat kao Mario. Sljedeće godine upoznali su ga New York, London, Rijeka i Zadar.
  
  A onda je došla pariška velika Opéra – Théâtre Impérial de l'Opéra. Za premijeru na francuskom jeziku 12. siječnja 1857. u nazočnosti cara i carice, s naslovom Le Trouvère, Verdi je unio neke izmjene, prilagodio je instrumentaciju francuskom ukusu i dopisao baletnu glazbu u prvoj slici trećega čina, jer je bez baleta bila nezamisliva izvedba u velikoj Opéri. 
  
  Hrvatski pjevači u Trubaduru u svijetu
  
  Na prvoj izvedbi opere u Metropolitanu u prvoj sezoni njegova djelovanja, 26. listopada 1883, kralj baritona Josip Kašman, pod imenom Giuseppe Kaschmann (1850-1925) bio je grof Luna i, prema pisanju onodobne kritike, iskazao se „iznimno profinjenim tumačenjem Verdijeve baritonske uloge“ i jedini je na premijeri ponovio briljantno otpjevanu ariju. Od 1883. do 1896. Kašman je devet puta pjevao Lunu. Slavna hrvatska umjetnica u Trubaduru u Metropolitanu bila je Zinka Milanov. Nakon što je 17. listopada 1937. prvi put u njemu nastupila upravo kao Leonora, do zadnjeg nastupa, 4. lipnja 1957., ulogu je tijekom dvadeset godina otpjevala najviše od svih njezinih interpretkinja – 49 puta. Biserka Cvejić između 1964. i 1967. petnaest je puta pjevala Azucenu, a Ferdinand Radovan je 1982. četiri puta pjevao grofa Lunu.
  
  Bečka državna opera bila je, uz Metropolitan, najveća pozornica na kojoj su hrvatski umjetnici nastupali u Trubaduru, kao stalni članovi ili gosti. Od 1902. do smrti 1907. u njoj je Josie von Petru pjevala Azucenu. Godine 1921. došla je velika međuratna zvijezda Vera Schwarz kao gošća iz Berlina i pjevala Leonoru, a 1923. pridružio joj se kao gost iz Dresdena tadašnji slavni Manrico, jedan od najvećih tenora između dvaju svjetskih ratova, Tino Pattiera. Lunu je pjevao Piero Pierotić. Veliki Manrico pedesetih godina prošloga stoljeća bio je Josip Gostič. Leonoru su pjevale Dragica Martinis i Ljiljana Molnar-Talajić, Azucenu Biserka Cvejić i Đurđa Milinković, Ferranda Nikola Zec i Tomislav Neralić. Dirigirali su Berislav Klobučar, Nikša Bareza i Vjekoslav Šutej. Gostovali su Pavao Marion Vlahović, Ruža Pospiš-Baldani i Božena Ruk-Fočić.
  
  
  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 3. prosinca 2018.
  

Piše:

Marija
Barbieri