Bučni, a opet privlačni Boemi

Hrvatsko narodno kazalište Split: Giacomo Puccini La Bohème, dir. Ivan Repušić, red. Dora Ruždjak Podolski (uz posebnu izvedbu)

  • HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Luciano Batinić (Colline), Kiril Manolov (Marcello), Tomislav Mužek (Rodolfo), Alen Ruško (Schaunard), fotografija s premijerePosebna izvedba Puccinijevih Boema 3.svibnja 2008. bila je poklon uprave Grada Splita zainteresiranim ljubiteljima opere uoči praznika grada, nešto više od godinu dana nakon premijere 22. veljače 2007. Uvijek kada su Boemi na repertoaru splitskog HNK dvorana je ispunjena i slavi se ljubav studenata i njihovih djevojaka, svijet koji nam je poznat po iznimnoj kondenzaciji egzistencijalnih problema u opipljivu lirsku varijantu ispunjenu nervoznim signalima života koji su i radost i tuga, tjeskoba i začudna arabeska svijeta posebne fantazije. Puccini je u Splitu omiljen gotovo koliko i Verdi, njegov je verizam posebne vrste, a u ovom slučaju ulomak iz života boema životna je mješavina topline, intime, humora, ekstravagancije i strasti. U Parizu oko 1840. riječ bohemien sinonim je za cigane, što je označavalo ne samo ljude bez domovine nego i one koji su predstavljali svojevrsnu kontrakulturu gdje se smješta studentska i umjetnička komuna, mlade ljude izvan dosega zakona i socijalnih konvencija, slikare i pjesnike kojima je upravo neimaština osigurala slobodnije komentare i formiranje nekog novog 'kulta individualizma'.

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Valentina Fijačko (Mimi) i Kiril Manolov (Marcello), fotografija s premijereŠtoviše, povjesničar J. Seigel sugerira da bohemia nije zbiljska izvan buržoaskog života, da se podmeće i bolje poznaje po refleksima u drugom. Henri Murger u Prilozima  iz boemskog života, koji su poslužili Giacosi i Illici za libreto opere, opisuje s vremenom promijenjenu zajednicu boema u kojoj je za svakodnevno preživljavanje trebala prava genijalnost. Najposlije, boemština postaje stanje svijesti sa svom snagom zavođenja i preobrazbe. Puccini je boemima udahnuo besmrtnost, svakom liku podario potencijal radosti i sentimenta, osobno nadahnuo generaciju umjetnika koji su postajali obrasci za pojedine likove - od Rosine Storchio ili Rosette Pampanini do Beniamina Giglia.

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Valentina Fijačko (Mimi) i Tomislav Mužek (Rodolfo), fotografija s premijereRemekdjelo predanog i vrlo zahtjevnog, u vrijeme praizvedbe 1896. već i slavnog maestra Puccinija ima u Splitu dugu i slavnu izvođačku tradiciju, pa su pariški boemi kao otjelovljenje veselja i rafinirane senzualnosti ovdje dugo pronalazili tihe melankolike i sanjare kojima je Murger-Puccinijev Latinski kvart uvijek ostao dirljiv refren uspomena na prohujalu mladost i fluidna duševna stanja. Ma koliko se Puccinijev šareni kaleidoskop zbivanja može učiniti lakim i ne baš obvezujućim projektom, vrlo je teško postići fuziju topline, zanosa i divlje strasti u takvoj viziji verizma koji će odudarati od 'mlade škole' sjajnom melodijskom linijom, pijevnom konverzacijom i novom harmonizacijom.

    U okviru tradicije

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Alen Ruško (Schaunard), Luciano Batinić (Colline), Franjo Pavić (Benoit), Kiril Manolov (Marcello), Tomislav Mužek (Rodolfo), fotografija s premijereNova koncepcija Boema našla je u mladoj redateljici Dori Ruždjak Podolski takvog realizatora koji ne zadivljuje toliko kazališnom maštom i novim vizualnim rasporedom, koliko jednostavnošću i logičnošću scenskih rješenja s ciljem ostvarivanja realistički i stilski koherentne predstave. Otklanjajući svako osuvremenjivanje, redateljica ostaje u granicama korektne interpretacije radnje, ne zaboravljajući oku ugodne skupne prizore. Uspješnija u prikazu kozerskog i raspojasanog poleta mladih umjetnika od drhtaja tananog senzibiliteta Mimi ili Rodolfa, Dora Roždjak Podolski domišljatim vizualnim elementima blagdanski kiti drugi čin na zbijenim prostorima Latinske četvrti, dok treći čin ostaje na nivou puke ilustracije, ne dodirujući tragične dimenzije rastanka i melankoliju koju Puccini naziva passione disperata!

    HNK u Splitu: Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Luciano Batinić (Colline), Alen Ruško (Schaunard), Tomislav Mužek (Rodolfo), Valentina Fijačko (Mimi) i Kiril Manolov (Marcello), fotografija s premijereU nastojanju da se ostane vjeran životu i da se razradi neka lokalna boja likova, naravi i atmosfere, režija nudi niz uspješnih fragmenata (od gotovo ispražnjene sobe u 4. činu ili sjajnog prizora Mimine smrti, lica obasjanog reflektorom i prosutih crvenih papirnatih ruža) ali i odsustva one specifične patetične melankolije u ljudskim arabeskama, uz naslijeđenu naviku da se izlasci na scenu završavaju u neprirodnoj egzibiciji (primjerice, stalno pjevanje solista na rampi, izlazak cijelog ansambla do ruba pozornice na kraju 2. čina s paradnim eksponiranjem trikolora).Scenografija Zvonimira Mihanovića uspjela je naći diskretni nagovještaj stila, niz detalja upozorava na likovnu vrijednost dekora, dok je kolorit slikarske palete u harmoniji sa žanrom predstave.

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Luciano Batinić (Colline), Alen Ruško (Schaunard), Snežana Savičić (Musetta), Valentina Fijačko (Mimi) i Kiril Manolov (Marcello), fotografija s premijereOkvir živopisnog realizma ipak mjestimično prelazi u grotesknu fantastiku (komplicirani ulaz u 1. i 4. činu ili tako raspoređen dekor koji guši prostor za igru u 2. činu) ili nedovoljnu preciznost (primjerice, prozori na Badnjak trebali bi biti zaleđeni, crveni stolovi i stolice u 2. činu isuviše su napadni). Majstorska ruka oblikovatelja svjetla Zorana Mihanovića začudo ne propušta svjetlo kroz prozore i ne mari previše za kontrast svijetlo-tamno, no mekoće i dramskih akcenata ima u izobilju. Kostimografkinja Barbara Bourek u traganju za poetskim fluidom boema opredijelila se za tamniju gamu koja je ponekad odabranim krojevima i kombinacijom boja sugerirala radije melankoličnu (posebno nesretan kostim Mimi) negoli živahnu atmosferu (sjajan kostim Musette).

    Bučni Puccini

    Dirigent Ivan Repušić trebao je u kratkom vremenu obnoviti predstavu i paziti na suptilne finese u dočaravanju ugođaja i kontrasta. Na premijeri zapažena  jasna interpretativna vizura u kojoj se tehnika premetala u dojmljivije muziciranje, sada je dijelom izostala. Kod mladog Repušića iskrenost i veličina motivacije pokazali su se kao pouzdani pokazatelji puta, premda je glazbena dramaturgija često stvar dužega rada i dispozicije svih čimbenika. Intimni čar i dragocjeni lirski momenti nerijetko su se gubili u naglašenom forte tonu, zanemarujući poželjnu nostalgičnu notu.

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Luciano Batinić (Colline), Alen Ruško (Schaunard), Tomislav Mužek (Rodolfo), Valentina Fijačko (Mimi) i Kiril Manolov (Marcello), fotografija s premijereMladi solistički ansambl ponovo se pokazao sposobnim za velike zadatke. U vokalnom pogledu, više negoli glumačkoj ekspresiji (u čemu je također napredovala) dominirala je Mimi Valentine Fijačko. Punoga tona, ujednačene emisije, čiste i muzikalne fraze, tek na trenutke gubila je u rutini čudesni spoj jednostavnosti i strasti nesretne švelje.
    Odsutnog Tomislava Mužeka ovom prilikom zamijenio je u ulozi pjesnika Rodolfa Branko Robinšak, čest gost splitske opere. Riječ je o tenoru koji je posljednjih desetak godina svladao brojne uloge i ogledao se u različitim glazbenim stilovima. Njegov Rodolfo nema Mužekovu svježinu i nijansiranu dinamiku, polet i ekspresiju, ali Robinšak je umjetnik logičnog fraziranja i plastičnog oblikovanja pjevane fraze, ništa ne prepušta slučaju, ton je lijep i plemenit. Ipak, likovna koncepcija i cijeli glumački zadatak slabije se uklapaju u dosta mlađu ekipu pjevača.

    HNK u Splitu; Giacomo Puccini: LA BOHEME, red. Dora Ruždjak Podolski, Luciano Batinić (Colline), Snežana Savičić (Musetta), Tomislav Mužek (Rodolfo), Valentina Fijačko (Mimi), fotografija s premijereKiril Manolov ponovo ostvaruje vokalno i glumački bogat lik Marcella, s humorom i detaljima koji potvrđuju njegove potencijale, premda treba biti oprezan sa zavodljivom i eksponiranom verističkom linijom. Gošća iz Zagreba Adela Golac Rilović prvi je put u Splitu nastupila s ulogom Musette. Glasovno moćna i intenzivna zvuka bez oscilacija, ipak nije do kraja ušla u koketni i neodoljivi lik grizete. Luciano Batinić ponudio je zrelijeg i vokalno smirenijeg Collinea, a takvim se doimao i Alen Ruško kao Schaunard. Lik Alcindora sve više pronalazi pravu mjeru (Ozren Bilušić), a isto se može kazati i za Benoita Bože Župića. Uz ostale manje uloge, Zbor HNK biva opušten i glasan, jednako kao i Dječji zbor HNK u Splitu.

    Konačno, novi i mladi splitski Boemi našli su sigurno utočište, publiku koja ih rado prima, nova srca koja će u sudbinama neke starije generacije prepoznati moguće iste zanose i osluhnuti tonove nostalgičnih uspomena.

    Magija mladosti ne da se opisati i ima svoju strašnu cijenu - prolazna je! Nove sokove života Puccini crpi iz realnosti, u konkretnom životu pronalazi svoje idole i ne zaboravlja ih. Tamo uz obale Torre del Lago Puccini je pričao svojim prijateljima ribarima, seljacima i slikarima kako se teško oprostio od Mimi, kako mladost nije mrtva i kako stalno iznova kuca na vrata naših srdaca…

    © Tonći Šitin, KULISA.eu, 8. svibnja 2008.


    La Boheme, plakat predstaveGiaccomo Puccini
    LA BOHÈME

    HNK u Splitu, premijera 22. veljače 2007.

    Dirigent: Ivan Repušić
    Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
    Scenograf: Zvonimir Mihanović
    Kostimografkinja: Barbara Bourek
    Izvršna scenografkinja: Vesna Režić
    Zborovođa: Ana Šabašov
    Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović

Piše:

Tonći
Šitin

kritike