Petnaest je godina prošlo od pariške praizvedbe Don Carlosa 1867., i Verdi je 1882. uzeo u ruke operu i temeljito je preradio. Izbacio je prvi čin, a ariju Don Carla, nešto izmijenjenu, učinio je dijelom dueta Carla i Pose iz prvotnoga drugog čina. Unio je niz manjih promjena u glazbu i tekst. Posebnu je pozornost usmjerio na duet Pose i Filipa kao na sukob dviju ideja, pa prema tome ključnom prizoru djela, premda je povijesno nezamislivo da bi suveren kao što je bio Filip II. dulje razgovarao s čovjekom kakav je markiz Posa (dvojbeno je da je takav entuzijast njemačkog tipa i mogao postojati u tadašnjoj Španjolskoj, a kamoli mu poklonio svoje povjerenje). Isto je tako veliku pozornost posvetio sukobu dviju vlasti – crkvene i svjetovne – u duetu Filipa i Velikog inkvizitora, a njihovu stalnu, bespoštednu borbu divno je izrazio uporabivši za oba duboki glas. Razradio je i ulogu princeze Eboli, kojoj je i inače povjerio dvije krasne arije: saracensku pjesmu (Canzone del velo) s profinjenim ugođajem i veliki dramski prizor O don fatale. Začudo, zadržao je isti nelogičan kraj, iako mu se i samome nije sviđao. U glazbu je unio nove dramske elemente i obogatio je u izrazu.
Nov, prerađeni Don Carlo u talijanskom prijevodu Angela Zanardinija (1820-1893) revidiranog francuskog teksta koji se temelji na talijanskom prijevodu verzije u pet činova Achillea de Lauzièresa iz 1866., bez prvoga čina, izveden je 10. siječnja 1884. u milanskoj Scali pod ravnanjem Franca Faccia (1840-1891) s najslavnijim herojskim tenorom onoga vremena, poznatim po sjajnom i snažnom visokom registru, budućim prvim Otellom, Francescom Tamagnom (1850-1905) u naslovnoj ulozi. Filipa je pjevao Alessandro Silvestri, Posu Paul Lhérie (1844-1937), prvi tumač Bizetova Don Joséa dok je još bio tenor. Elizabeta je bila Abigaille Bruschi-Chiatti, a Eboli Giuseppina Pasqua (1855-1930), prva interpretkinja Mrs Quickly u Falstaffu. Tako prerađen, ali s dodanim prvim činom, bez baletne glazbe, tiskan je 1886. kod Ricordija i 29. prosinca iste godine prvi put izveden u Teatro Comunale u Modeni. Danas se ta najdulja Verdijeva opera najčešće izvodi na francuskom izvorniku kao Don Carlos ili u ovoj verziji, kao Don Carlo. Takva je bila i slavna izvedba opere u Covent Gardenu u svibnju 1958. u režiji Luchina Viscontija pod ravnanjem Carla Marije Giulinija.
Don Carlo u Hrvatskoj
Većinu talijanskih opera hrvatsko je općinstvo upoznavalo vrlo brzo nakon praizvedbe u izvedbama talijanskih opernih družina. To nije bio slučaj s Don Carlom, jer je Don Carlo po svojemu dramskom i glazbenom sadržaju bliži senzibilitetu dvadesetog stoljeća nego devetnaestog. Uostalom, ni u svijetu se baš ne bilježe izvedbe opere posljednjih deset godina 19. stoljeća i prvih godina 20. stoljeća do izvedbe u Metropolitanu 1920. godine. To prije valja spomenuti da se odlomak iz opere u Hrvatskoj čuo, posve vjerojatno prvi put, 25. veljače 1871. kad je budući veliki svjetski tumač markiza Pose, Josip Kašman (na otvorenju Scale 28. prosinca 1878. naveden kao Giuseppe Kaschmann) na svojoj „korisnici“ pjevao „veliku dramatičnu ariju“. Ne iznenađuje stoga toliko da je prva izvedba opere u Hrvatskoj bila tek 20. svibnja 1939. u Narodnom kazalištu u Zagrebu. Don Carlos je tada izveden u prijevodu Tita Strozzija i u njegovoj režiji pod ravnanjem Oskara Jozefovića u scenskoj opremi Ljube Babića. Izvanredni tumači glavnih uloga bili su Josip Gostič, Josip Križaj, Rudolf Župan, Aleksandar Griff, Vilma Nožinić i gošća iz Bečke državne opere Elena Nikolaidi. Eboli je već na reprizi pjevala Anka Jelačić, a u ulozi redovnika na trećoj je predstavi debitirao Tomislav Neralić. Neralić je poslije u karijeri u Njemačkoj operi u Berlinu pjevao i Filipa i Velikog inkvizitora.
Don Carlos, uvijek u talijanskoj verziji u četiri čina i u hrvatskom prijevodu, drugi je put premijerno izveden 1962. godine pod ravnanjem Milana Horvata, u režiji Vlade Habuneka. Naslovnu je ulogu opet pjevao Josip Gostič, a ostale su tumačili Drago Bernardić, Vladimir Ruždjak, Miljenko Grozdanić, Branka Stilinović i Badema Sokolović. Treća premijera bila je 1978. Priredili su je dirigent Miro Belamarić i redatelj Kosta Spaić, a glavne su uloge pjevali Krunoslav Cigoj, Franjo Petrušanec, Vladimir Ruždjak, Ante Mijač, Ljiljana Molnar-Talajić i Majda Radić-Dešpalj. Na predstavi 6. travnja 1980. dogodio se jedan od najuspješnijih debija u povijesti zagrebačke Opere – Ivanka Boljkovac pjevala je Elizabetu. Četvrta premijera bila je 2004. u koprodukciji s Kraljevskom valonskom operom iz Liėgea pod ravnanjem Daniela Liptona, u režiji Jean-Louisa Grinde, uglavnom s gostima koje su predvodili Paata Burchuladze i Branislav Jatić koji su se izmjenjivali u ulogama Filipa i Velikog inkvizitora. Dubravka Šeparović-Mušović bila je Eboli.
U Narodnom kazalištu „Ivan Zajc“ u Rijeci Don Carlos je prvi put izveden 20. veljače 1960. pod ravnanjem Vladimira Benića, u režiji Dinka Svobode, a tumači glavnih uloga bili su Milan Pihler, Gino Bonelli, Konrad Orožim, Anton Pucihar, Tatjana Jurić-Nunzi i Nevenka Tomašić. Sljedeća obnova bila je 2001. i posvećena je Verdijevoj godini. Dirigirao je Miroslav Homen, režirao Dario Micheli. Pjevali su Ivica Šarić, Ante Ivić, Valentin Enčev, Dinko Lupi, Mirella Toić i Nelli Manuilenko.
Prva izvedba Don Carlosa u Splitu bila je 14. travnja 1963. pod ravnanjem Nikše Bareze, u režiji Tomislava Kuljiša. Pjevali su Drago Bernardić, Attilio Planinšek, Albin Kokeza, Jovan Antić, Andrica Dumanić i Badema Sokolović. Novom premijerom 1985. ravnao je Vjekoslav Šutej. Redatelj je bio Christian Romanowski, a u glavnim su ulogama nastupili Corneliu Solovastru, Constantin Cepraga, Ratomir Kliškić, Ante Mijač, Ivanka Boljkovac i Dunja Vejzović. Najnovija premijera opere u Hrvatskoj bila je 2008. na Peristilu u sklopu Splitskog ljeta. Dirigirao je Ivan Repušić, režirao Petar Selem. Sudjelovali su brojni gosti na čelu s Michėle Crider, a hrvatske soliste predvodila su tri basa: Ivica Čikeš, Ante Jerkunica i Luciano Batinić.
Hrvatski umjetnici u Don Carlu u svijetu
Najslavniji hrvatski umjetnik koji je u svijetu pjevao ulogu u Don Carlu bio je Josip Kašman. Rodriga, markiza Posu uvrstio je u repertoar 1878. u Bologni pa ga je pjevao na otvorenju sezone u Scali. Slijedom godina pjevao ga je u Padovi, Teatru San Carlo u Napulju, Parmi, Buenos Airesu, Teatru del Liceo u Barceloni, na Konzervatoriju u Petrogradu.
U 19. stoljeću poznata interpretkinja dva lika u Don Carlu bila je Ema Vizjak de Nicolescu. U najavi karnevalske sezone 1867./1868. u Teatru Regio u Torinu navodi se da će pjevati Eboli u prvoj izvedbi talijanske verzije opere nakon njezine premijere u Bologni 27. listopada 1867. Teresa Stolz najavljena je kao Elizabeta. Prva izvedba opere u Torinu bila je 25. prosinca 1867. ali prema dostupnim podacima ni jedna ni druga nisu u njoj sudjelovale. Izvjesno je da su obje umjetnice zajedno nastupile u izvedbama Don Carla u Teatru Regiu u siječnju 1870. godine, kako se navodi u kronologiji izvedaba opere koja počinje upravo od 1870. godine. Poslije je Ema Vizjak pjevala i Eboli i Elizabetu. Elizabetu je pjevala 1872. u Madridu a Eboli 1878. u Trstu i 1883. u Santiago del Chileu.
Najslavniji hrvatski tumač lika iz opere u svijetu u 20. stoljeću bila je Sena Jurinac. Pjevala je Elizabetu na Salzburškim svečanim igrama 1958. u verziji u četiri čina, pod ravnanjem Herberta von Karajana, i ta je izvedba objavljena na CD-u. Objavljena je i izvedba s našom umjetnicom na Salzburškim svečanim igrama 1960. pod ravnanjem Nella Santija. Na objema je slavni tumač Pose Ettore Bastianini, Filip je 1958. bio glasoviti Cesare Siepi, a 1960. Boris Hristov. Od 1958. do 1977. Sena Jurinac bila je pedeset puta veličanstvena Elizabeta Bečke državne opere. Često je u tim izvedbama nastupala i Biserka Cvejić kao Eboli (27 puta, od 1960. do 1975.). Biserka Cvejić pjevala je Eboli i u Metropolitanu. Dunja Vejzović pjevala je Eboli na premijeri Don Carla u Teatru dell' Opera u Rimu 1987. pod ravnanjem Gustava Kuhna, u režiji i scenografiji prema Luchinu Viscontiju. U Hamburškoj državnoj operi Vladimir Ruždjak je pjevao Posu.
Opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu premijerno će izvesti Don Carla 10. travnja s početkom u 19 sati pod ravnanjem poznatog talijanskog dirigenta Elia Boncompagnija i u režiji Dereka Gimpela. Boncompagni je prilagodio izdanje od svih pet činova, koje uključuje zadnju verziju Don Carla iz 1886. te dodane dijelove s pariške praizvedbe iz 1867. godine, a koji su bitni za zaokruživanje glazbenih i dramaturških vrijednosti djela. Scenograf je Italo Grassi, kostimograf Stephan Dietrich. Izvođači su: Luciano Batinić / Ivica Čikeš (Filip II), Stjepan Franetović / Tomislav Mužek (Don Carlo), Valentina Fijačko Kobić / Adela Golac Rilović (Elizabeta), Siniša Hapač / Ljubomir Puškarić / Davor Radić (Markiz Rodrigo Posa), Dubravka Šeparović-Mušović / Višnja Popov (Eboli), Branislav Jatić / Siniša Štork (Veliki inkvizitor), Gorana Biondić Ruško / Martina Klarić (Tebaldo), Ozren Bilušić / Ivica Trubić (Stari redovnik), Mario Bokun / Damir Klačar (Kraljev glasnik), Ivana Lazar (Glas s neba), Kristijan Beluhan / Ivo Gamulin / Tvrtko Stipić (Conte di Lerma), Antonio Brajković / Robert Palić (Korifej) te članovi baletnog ansambla, Zbor i Orkestar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 7. travnja 2017.
