Monumentalno

Arnold Schönberg, Gurre-Lieder, Orkestar i Zbor Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, Zbor Muzičke akademije u Zagrebu, Cappella Odak, dir. Nikša Bareza, KD Vatroslav Lisinski, 22. i 24. rujna 2016.



  • Opsežna dvosatna kantata Gurre-Lieder Arnolda Schönberga, s osnovom u zbirci pjesama o danskom zamku Gurreu, počinje lirskim orkestralnim preludijem wagnerijanskih obilježja. Za takvu monumentalnu glazbenu gromadu na stihove pjesnika Jensa Petera Jacobsena u njemačkom prepjevu Roberta Franza Arnolda, bila je potrebna organizacijska hrabrost i hrabrost spremnih interpreta. Gotovo tri stotine izvođača predvodio je, radno proslavljajući svoj 80. rođendan, Nikša Bareza – dirigent golema iskustva i znanja, ali i nesporne fizičke izdržljivosti kakva je zacijelo potrebna. Golem izvodilački sastav okupio se za dvije izvedbe epske glazbene legende o nesretnoj ljubavi i ratu, priči kakvu u raznim oblicima sadrži svaka legenda. Ne čudi Schönbergov izbor stihova poput kakve slutnje kataklizme Prvoga svjetskog rata. Neumorni maestro Nikša Bareza sve je raznornodne elemente Schönbergove kantate razabrano prvi put predstavio hrvatskoj publici. Golem uloženi trud je s pravom zaslužio ovacije očaranih slušatelja u Lisinskom, jer prilika čuti Gurre-Lieder uživo pruža se možda jednom u životu. U ovom slučaju dva puta – za Majstorski ciklus HRT-a i Lisinski subotom.

    Doista hvalevrijedan pothvat i relevantno djelo predstavljeno prvi put u Hrvatskoj, s respektabilnom razinom doprinosa svih sudionika, na kakvu smo i navikli kad se pomne pripreme, uz pomoćnike, uhvati maestro Bareza. Gurre-Lieder nastajao je desetak godina početkom 20. stoljeća, a ponovne izvedbe, vjerojatno zbog zahtjevnosti, nisu česte. No unaprijed je sigurno da će se golem trud isplatiti i da će kod slušatelja imati uspjeha, kao što je to bez iznimke uobičajeno za velika vokalno-instrumentalna djela masivnog izvodilačkog sastava. Schönbergova epska kantata je monumentalni konglomerat raznih glazbenih nasljeđa, ponajviše kasno-romantičnih; ekspresionistički izraz pridodaje joj intenzivnost, a građa okuplja sva iskustva zapadnoeuropske glazbe, nenametljivo uključujući i stare slojeve ili naznake dodekafonskog reda. Međutim, kantata sveobuhvatnih htijenja i nadasve kompleksne građe kao cjelina ipak ostaje nejednakih dosega u dvodijelnoj, nedovoljno konzistentnoj dramaturgiji. 
    Gurre-Lieder bilo bi nemoguće izvesti bez svih odličnih dijelova ansambla i solista: udruženih zborova HRT-a, Opere Hrvatskog narodnog kazališta i Muzičke akademije, s osobitim izbrušenim lebdećim tonom muškog dijela zbora. Izvedba je iznesena vlastitim snagama, osim gostujućeg tenora u ulozi kralja Waldemara, nadasve izražajnog Michaela Roberta Hendricka koji ima i najopsežniju ulogu. Pridružio se i čisti pjev Adele Golac Rilović u ulozi ljubljene Tove te vrhunska izvedba Glasa šumske golubice Dubravke Šeparović Mušović koja je krenula u potragu za tugom i našla je u izobilju. U kraćim epizodama vrlo savjesno su se pridužili kao i obično pronicava Luda Stjepana Franetovića i priča uvijek upućenog Seljaka Siniše Štorka te ozbiljnost Pripovjedača Ozrena Bilušića. Prva hrvatska izvedba kantate Gurre-Lieder ujednačenih dometa, maksimalne koncentracije i posvećenosti svih opreznih izvođača pod Barezinim vodstvom, svojim je završnim gromovitim pogledom u Sunce zaslužila duboki naklon za upoznavanje s monumentalnim Schönbergovim djelom s početka prevratničkog dvadesetog stoljeća.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 29. rujna 2016.
● naslovna ● hrvatska ● leksikon ● u svijetu ● povijest ● portreti ● intervjui ● snimke ● knjige ● impressum ● kontakt ● potpora ● pišite nam

Piše:

Maja
Stanetti

kritike