Opera Agrippina Georga Friedricha Händela (1685-1759), koja će se premijerno izvesti 16. travnja, nova je i posljednja ovosezonska premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. To je zajednički projekt Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i zagrebačkoga HNK-a. Već sedmu godinu zaredom više od stotinu studenata predstavlja svoje umjetničko stvaralaštvo, koje je prethodnih godina rezultiralo uspješnim izvedbama kanonskih glazbeno-scenskih djela: Donizettijeva Ljubavnog napitka, Mozartove Čarobne frule, Bizetove Carmen, Prokofjevljeva Ivana Groznog, Slavuja Igora Stravinskog, Gluckova Orfeja i Euridike te praizvedbom fantastične opere Madame Buffault Borisa Papandopula, za koju je redateljica Dora Ruždjak osvojila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje 2015. godine.
Dirigent je Tomislav Fačini, redateljica Dora Ruždjak, a scenograf Zlatko Kauzlarić-Atač. Kostimografi su studenti TTF-a pod mentorskim vodstvom Barbare Bourek, a oblikovatelj svjetla Marko Mijatović (ADU) pod mentorskim vodstvom Borisa Popovića.
Operu seriu u tri čina, Agrippinu, Händel je skladao na libreto kardinala, diplomata i libretista Vincenza Grimanija (1652. ili 1655-1710), jedan od najboljih libreta njegovih opera. Priča je to o Agrippini, Neronovoj majci, koja spletkama pokušava s prijestolja svrgnuti muža, rimskog cara Klaudija, i postaviti sina za cara. Grimanijev libreto smatra se antiherojskom satiričnom komedijom punom političkih aluzija kao odraz suparništva između kardinala i pape Klementa XI. (1649-1721). Händel je operu skladao na kraju trogodišnjeg boravka u Italiji. Praizvedena je pod njegovim ravnanjem u Veneciji 26. prosinca 1709. i odmah postigla izvanredan uspjeh. Glavnu ulogu Klaudija velikog opsega i velikih intervalskih skokova pjevao je bas Antonio Francesco Carli. Uloge Agrippine i Nerona tumačili su sopranistica Margherita Durastanti i soprano castrato Valeriano Pellegrini, koji su uspješnu karijeru nastavili u Londonu kao vrlo cijenjeni interpreti upravo Händelovih likova. Pallasa i Ottonea pjevali su također poznati onodobni talijanski pjevači, bas Giuseppe Maria Boschi i njegova supruga, kontraalt Francesca Vanini-Boschi, koja je pjevala i Junonu.
Za praizvedbom je slijedilo za to doba neviđenih 27 uzastopnih izvedaba i odlične kritike. Hvalila se kvaliteta glazbe koja je, u skladu s tadašnjim običajima, djelomice posuđena iz drugih autorovih djela, a djelomice i od drugih skladatelja. Nakon venecijanske premijere, Agrippina je izvedena u Napulju, Hamburgu i Beču. Za napuljsku izvedbu dodatnu glazbu skladao je Francesco Mancini (1672-1737). Unatoč javnom priznanju i oduševljenju publike, Händel se više nije bavio tom operom i Agrippina je pomalo zaboravljena. A i sredinom 18. stoljeća počelo se smanjivati zanimanje za skladatelja. No, u 20. stoljeću njegove opere počele su se vraćati na njemačke, britanske i američke pozornice. Moderni kritičari Agrippinu smatraju prvim Händelovim remek-djelom, punim svježine i glazbene invencije, što je čini jednom od njegovih najpopularnijih opera. Za razliku od njegovih kasnijih opera, ona proizlazi iz talijanske tradicije i po tome je atipična i jedinstvena.
Propaganda HNK-a u Zagrebu i Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 13. travnja 2016.
