Turandot u Hrvatskoj
Ususret svečanoj koncertnoj izvedbi u HNK-u u Zagrebu u povodu 150. godišnjice rođenja Giacoma Puccinija
-
Giacomo Puccini umro je u Bruxellesu 29. studenoga 1924. Dana 25. travnja 1926. praizvedena je njegova nedovršena Turandot. Poslije prizora smrti robinje Liù Arturo Toscanini se okrenuo s dirigentskog pulta i publici u milanskoj Scali objavio: „Qui finisce l' opera perchè a questo punto il maestro è morto“ (Ovdje završava opera, jer je tu maestro umro). Najveći dramski sopran onoga doba, rusko-židovska sopranistica rođena u Poljskoj, Rosa Raisa (1893-1963) i veliki španjolski tenor Miguel Fleta (1897-1938) trebali su čekati reprizu da otpjevaju završni duet Turandot i Calafa, koji je prema Puccinijevim skicama skladao Franco Alfano.
Priču iz perzijske zbirke iz 1001 dana (nema veze s pričama iz 1001 noći!) o okrutnoj kineskoj princezi i zaljubljenom tatarskom princu, ispričao je u svojoj dramatskoj bajci talijanski dramatičar, Venecijanac Carlo Gozzi (1720-1806), koji je kao mladić tri godine služio vojsku u Dalmaciji. S njome se pozabavio i Friedrich von Schiller (1759-1805) u svojoj drami. U libreto za Puccinija uobličili su je Giuseppe Adami (1878-1946) i Renato Simoni (1875-1952) nakon što su skladatelju predočili Schillerovo djelo u talijanskome prijevodu Andree Maffeija (1798-1885).
Turandot nije dugo čekala da dođe u Hrvatsku. Stigla je dvije godine poslije praizvedbe – 26. svibnja 1928., naravno, u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Imala je blistavu podjelu uloga: češku sopranisticu, kasniju članicu Bečke državne opere, Zdenku Ziku (1905-1990), koja je nakon debija u Pragu, od 1922. do 1924. bila članica ljubljanske Opere, a od 1924. zagrebačke, zacijelo najvećeg hrvatskog dramskog tenora, Slovenca Marija Šimenca (1896-1958), za kojega je poslije Gotovac skladao Miću u Eri s onoga svijeta, jednog od vodećih hrvatskih basova, Poljaka Aleksandra Griffa (1887-1962) i jednu od najvećih hrvatskih sopranistica svih vremena, Vilmu Nožinić (1897-1975). Dirigent i redatelj bio je Čeh Friderik Rukavina (1883-1940), koji je s duljim prekidima u zagrebačkoj Operi djelovao od 1914. do 1940., scenograf Marijan Trepše (1897-1964). U toj sjajnoj podjeli uloga opera je te sezone izvedena pet puta. Zika je 1928. iz zagrebačke Opere otišla u praški Národni divadlo ali je nastavila gostovati do kolovoza 1929. U sezoni 1928./1929. ulogu Calafa pjevao je talijanski tenor Francesco Battaglia, a prvi put je u naslovnoj ulozi gostovala jedna od najvećih svjetskih interpretkinja Turandot, prvakinja Bečke državne opere, mađarska sopranistica Maria Németh (1897-1967). Šimenc se vratio u kolovozu 1929. i Calafa je, uz neke druge tenore, pjevao do posljednje, 47. predstave opere u izvedbi zagrebačkog opernog ansambla, 21. siječnja 1945.
Tek što je došao na mjesto ravnatelja zagrebačke Opere u rujnu 1929. jedan od najvećih hrvatskih dirigenata, skladatelj Krešimir Baranović (1894-1975) preuzeo je Turandot i naslovnu ulogu povjerio jednoj od budućih najvećih svjetskih sopranistica, tada 23.godišnjoj Zinki Vilfan-Kunc (1906-1989). Možemo li danas uopće i zamisliti da bi 23.godišnja sopranistica pjevala tu ulogu? A Zinka, rođena 17. svibnja 1906., imala je za sobom već sedam velikih glavnih uloga – Leonoru u Trubaduru, Margaretu u Faustu, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Toscu, Aidu, Elzu u Lohengrinu i Ameliju u Krabuljnom plesu. Šimenc je tako dobio svoju novu mladu, sjajnu princezu. Maria Németh je ponovno gostovala 1930., jedanput je Calafa pjevao njemački tenor Carl Fischer Niemann. Nekoliko puta je Turandot pjevala jedna od najvećih umjetnica hrvatske glazbene scene uopće, čudesna mezzosopranistica Ančica Mitrović (1894-1986), čiji se golem repertoar od 138 uloga kretao od operetnih junakinja do Wagnerove Kundry u Parsifalu i Brünnhilde u Walküri.
U listopadu 1932. Turandot je preuzeo veliki hrvatski dirigent međunarodnog ugleda, Lovro pl. Matačić (1899-1985), Liù je počela pjevati prva Gotovčeva Đula Gita Gjuranec (1902-1986), a Calafa hrvatski tenor također međunarodnog ugleda Pavao Marion Vlahović (1891-1962). Dva puta je u toj ulozi nastupio i bugarski tenor, stalni gost i povremeni član zagrebačke Opere, Petar Raičev (1887-1960). Baranović i Matačić izmjenjivali su se za dirigentskim pultom, uloge Liù i Timura počeli su pjevati Vera Grozaj (1911-1986) i Tomislav Neralić, a budući da je Zinka, sada već Milanov, otišla u Metropolitan, Vilma Nožinić je od Liù prešla na Turandot.
Turandot je obnovljena u studenome 1942. u režiji Branka Gavelle (1885-1962), a nositelji glavnih uloga bili su Ida Juranić (1903-1964) i Ivan Francl (1907-1987), koji je poslije rata zbog operacije grla postao bariton, osobito se istaknuvši u dramskom repertoaru. Dvjema posljednjim izvedbama opere dirigirao je Đorđe Vaić (1907-1951).
Poslije Drugoga svjetskoga rata Turandot je prešla na druge hrvatske pozornice. Prva ju je 1957. izvela Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu pod ravnanjem Silvija Bombardellija u režiji Bombardellija i Tomislava Kuljiša. Uz Aidu i Nabucca na Peristilu, njezina izvedba u Galeriji Meštrović jedan je od najljepših opernih spektakala koji su se kod nas ikada vidjeli.
Unatoč svoj raskoši izvedaba ove opere u svijetu, prirodna scenografija Galerije u kojoj je igrao cijeli golem prostor veličanstvenog zdanja uključujući stubište i bočne građevine, s prelijepim kostimima Jagode Buić bila je prava raskoš za oko. Realizirana je prvobitno s odličnim splitskim solistima Zlatom Jukas-Ivanišević, Ilijom Žiškom i Almom Peranić. A kad su u kasnijim izvedbama nastupili miljenik splitske publike, pjevač s jednim od najljepših tenorskih glasova koji su se u nas čuli, Slovenac Attilio Planinšek (1922-1985), i slavni gosti među kojima se isticala Lucille (ili kako su je u Splitu zvali Lucilla) Udovich (1930-1999) bila je pravo slavlje i za uho.
Sljedeća ju je u repertoar uvrstila Opera danas Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Dana 5. srpnja 1965. prikazana je na Ljetnoj pozornici u Opatiji. Dirigirao je Vladimir Benić, redatelj je bio Dinko Svoboda, scenograf Dorian Sokolić a kostimografkinja Ružica Nenadović-Sokolić. Glavne su uloge pjevali solisti međunarodnog ugleda američka sopranistica Mary Curtis Verna (1927.) i talijanski tenor Umberto Borsò. Liù i Timura pjevali su Zorka Wolf i Franjo Godec. Izvedena je i u Ljubljani na opernom festivalu, a tek onda u matičnoj kući u Rijeci, 3. listopada. Tada je naslovnu ulogu pjevala hrvatska sopranistica koja je karijeru ostvarila u Njemačkoj, Paula Bukovac, a Calafa odličan riječki tenor Gino Bonelli.
U nizu raskošnih opernih predstava kojima se proslavljalo useljenje ansambala u obnovljenu zgradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u siječnju 1970. zagrebačka publika prisustvovala je dvjema predstavama Turandot u izvedbi ansambla Teatra Comunale iz Bologne pod ravnanjem Nina Sanzogna s Marion Lippert i Charlesom Craigom u glavnim ulogama.
Tko zna zašto, zagrebačka Opera nije pokazivala zanimanje da sama uvrsti u repertoar Turandot, iako je tada u ansamblu imala izvrsne soliste ne samo za vrlo zahtjevne uloge Turandot i Calafa nego i za Liù i Timura. Opet su dvije kuće na moru pokazale veće zanimanje za to atraktivno djelo.
Riječka Opera premijerno je izvela Turandot 25. studenoga 1994. pod ravnanjem, prema mišljenjima mnogih, najboljeg hrvatskog puccinijevskog dirigenta Lorisa Voltolinija, i u monumentalnoj režiji Petra Selema. Scenograf i kostimografkinja bili su Zlatko Kauzlarić-Atač i Irena Sušac. Autentična interpretkinja naslovne uloge bila je Kineskinja Miao Qing, a Janez Lotrič je već svojim prvim Calafom ukazao kakav će njegov sjajan interpret biti. Omiljeni gost hrvatskih scena, Lotrič je tu ulogu poslije tumačio na velikim svjetskim scenama uključujući Bečku državnu operu, milansku Scalu i londonski Covent Garden. Liù je pjevala Mirella Toić a Timura Dinko Lupi. Nekoliko se solista kasnije izmjenjivalo u glavnim ulogama.
Kad je Splitska opera imala u angažmanu pjevačicu kvaliteta Nelli Manuilenko, ponovno je uvrstila u repertoar Turandot 13. prosinca 1997. godine. Dirigirao je Massimo de Bernart a režirao Petar Selem. Calafa je pjevao Janez Lotrič. Scenograf i kostimograf bili su isti kao i u Rijeci. Liù i Timura pjevali su Božena Svalina i Ivica Čikeš. U kasnijim izvedbama Calafa je pjevao i Ante Ivić, a dirigirao je Hari Zlodre.
Prošlo je više od trideset godina do ponovnog susreta zagrebačke publike s Puccinijevom Turandot. A on se dogodio 8. prosinca 2001. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Sudjelovali su Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, Hrvatski pjevački zbor Ivan pl. Zajc i Dječji zbor Zagrebački dječaci. Vladimir Benić ponovno se s uspjehom prihvatio ove dirigentski iznimno zahtjevne opere. Naslovnu je ulogu pjevala poznata talijanska sopranistica Francesca Patanè, Calaf je bio tenor Alberto Cupido, Liù Mirella Toić a Timur, na žalost prerano preminuli Neven Belamarić. Snimku ove izvedbe objavio je 2007. Fond Lovro&Lily Matačić na CD-u tvrtke ORFEJ/HRT.
Sada se Turandot vraća na zagrebačku pozornicu, ali u koncertnoj izvedbi. U povodu 150. obljetnice Puccinijeva rođenja u subotu 27. rujna u 20 sati i nedjelju 28. rujna u 19.30 izvest će je ansambl zagrebačke Opere. Dirigirat će Gianluca Marciano. Zborovođa je Ivan Josip Skender. U naslovnoj ulozi nastupit će Elena Nebera, a Calafa će pjevati pobjednik na Puccini Foundation Competition u New Yorku 1996. Piero Giuliacci i Marc Heller. U ulogama Liù i Timura slušat ćemo Adelu Golac-Rilović i Luciana Batinića. U ostalim ulogama nastupit će Davor Radić (Ping), Nikša Radovanović (Pang), Zrinko Sočo (Pong), Marko Cvetko (Car Altoum) i Ozren Bilušić (Mandarin).
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 13. rujna 2008.
