Charles-Camille Saint-Saëns rođen je u Parizu 9. listopada 1835. Već kao dijete bio je glazbeno iznimno nadaren. S dvije i pol godine počeo je učiti svirati glasovir, s tri je čitao i pisao note, s pet je počeo skladati, u jedanaestoj je imao prvi koncert s orkestrom u glasovitoj Salle Pleyel, s trinaest se upisao na Konzervatorij te studirao orgulje i kompoziciju. Prvu orguljašku nagradu osvojio je 1851. ali 1852. nije uspio dobiti Prix de Rome (Rimsku nagradu). Hector Berlioz glasao je protiv njega, objašnjavajući to riječima: „On zna sve, ali mu nedostaje osjećaj za melodiju.“
S tek navršenih osamnaest godina Saint-Saëns je 1853. predstavio svoju Prvu simfoniju, a zatim se posvetio pijanističkoj karijeri. Uživao je glas klavirskog virtuoza koji zaostaje jedino za Franzom Lisztom i Antonom Rubinsteinom. Zadivio je Richarda Wagnera kad mu je bez nota odsvirao cijelog Tristana i Izoldu. Na jednom je koncertu ponudio kao dodatak, naravno bez nota pred sobom, bilo koju od Beethovenove 32 sonate! Nimalo nije zaostajao ni kao orguljaš. U tom je svojstvu djelovao na pariškoj Madeleine od godine 1858. Cijenjene su bile i njegove komorne i simfonijske skladbe u kojima se ogledalo njegovo prvorazredno tehničko znanje i poštovanje klasičnih glazbenih formula. Neoklasicist u formi i strukturi, Saint-Saëns je 1868. počeo pokazivati sklonost prema vokalno-orkestralnim oblicima i počeo se baviti mišlju da sklada oratorij na biblijsku temu – Samson i Dalila (Samson et Dalila). Iz toga je nastala opera na kojoj je radio šest godina.
Kako je autor bez scenskog iskustva odlučio skladati veliko vokalno-orkestralno djelo s biblijskim sadržajem iz Knjige o sucima iz Starog zavjeta glava 13-16, s pričom o Samsonu, sinu Manoahovu, čija je nadljudska snaga bila u njegovoj dugoj kosi, a uspješno se odupirao Filistejcima čineći im golemu štetu, koji je pao kao žrtva svoje ljubavnice Filistejke Dalile i bio oslijepljen, a zatim kad mu je porasla kosa, srušio je stupove Dagonova hrama i sa sobom u smrt poveo Filistejce, opisuje sam Saint-Saëns u pismu koje je napisao malo prije smrti: „Oratoriji s religioznim ili ozbiljnim temama bili su u to doba vrlo aktualni. Grad Pariz nudio je nagradu da bi se potaknulo skladanje djela s tom tematikom. Nastale su tako Massenetova Marija Magdalena (Marie-Magdeleine) i moj Potop (Le Déluge). Tih dana prijatelj glazbenik skrenuo mi je pozornost na temu o Samsonu i Voltaireov libreto. Nedugo zatim privlačan mladi pjesnik amater oženio se mojom nećakinjom i postao mi blizak prijatelj. Zapitao sam ga bi li mi napisao libreto za oratorij. „Zašto za oratorij?“ – odgovorio mi je. „Napišimo operu!'““
Bio je to Ferdinand Lemaire (1832-1879), libretist Samsona i Dalile. Saint-Saëns je počeo skladati. Završio je najprije drugi čin. Djelo je posvetio slavnoj Pauline Viardot-Garcia (1821-1910) i ona je otpjevala drugi čin u svom ljetnikovcu na jednom primanju na kojemu je bio ravnatelj pariške Opere. On je operu odbacio riječima da je to „djelo glazbenika matematičara i beznadnog wagnerijanca“. Osim toga, biblijska tema nije odgovarala koncepciji Velike opere. Saint-Saëns je poslije izveo prvi čin na jednom koncertu, a kritika ga je ispratila riječima kako se nedostatak melodijskog nadahnuća nikada nije osjetio tako snažno kao te večeri. Trebalo je da za operu pokaže zanimanje Franz Liszt i zauzme se da djelo bude prvi put izvedeno u Dvorskom kazalištu u Weimaru, čiji je bio umjetnički ravnatelj.
I tako je praizvedba djela koje je najdublje francusko, francuska opera par excellence, bila u Njemačkoj i na njemačkom jeziku 2. prosinca 1877. Pauline Viardot- Garcia imala je tada pedeset i šest godina i, naravno, nije mogla tumačiti ulogu Dalile. Ona je povjerena njemačkoj mezzosopranistici Auguste von Müller (1848-1912), koja je scensku karijeru počela kao dramska glumica i nastavila kao pjevačica. Dirigirao je Eduard Lassen (1830-1904), belgijski skladatelj i dirigent, rođen u Kopenhagenu, dugogodišnji ravnatelj Opere u Weimaru. Samsona je pjevao njemački tenor snažna glasa velikog opsega Franz Ferenczy (1835-1881), koji se isticao nastupima u Meyerbeerovim i Wagnerovim operama. Ulogu Velikog Dagonova svećenika pjevao je austrijski bariton Hans von Milde (1821-1899), koji je gotovo četiri desetljeća djelovao u Weimaru, bio prijatelj i suradnik Franza Liszta i na praizvedbi Wagnerova Lohengrina pod Lisztovim ravnanjem pjevao Telramunda.
Trebalo je proći nešto više od dvanaest godina do prve izvedbe opere u Francuskoj u Théâtre des Arts u Rouenu 3. ožujka 1890. Opera je izvedena prvi put u Parizu 31. listopada 1890. u Théâtre Lyrique de l'Eden, a Velika opéra otvorila joj je svoja vrata Palaisa Garniera tek 23. studenoga 1892. godine.
Član Academie des Beaux Arts (Akademije lijepih umjetnosti) od 1881., član stranih akademija, doktor Sveučilišta u Cambridgeu, grand-officier Legije časti, Saint-Saëns je doživio da mu se za života podigne spomenik (u Dieppeu). Slijedeći želju za putovanjima u toplije krajeve, umro je u Alžiru u dubokoj starosti 16. prosinca 1921. godine.
Prva izvedba Samsona i Dalile u Hrvatskoj bila je 1903. u Teatru Comunale u Rijeci, a prva hrvatska izvedba djela 20. veljače 1914. u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu. Dirigirao je Milan Sachs, redatelj je bio Ivo Raić. Naslovne su uloge tumačili Stanislav Jastrzebski i Mira Korošec. Splićanka Elza Karlovac bila je protagonistica obnove opere 1937. godine. Protagonisti splitske premijere opere 4. ožujka 1961. bili su Attilio Planinšek i Bianca Bortoluzzi, a Velikog Dagonova svećenika pjevao je Ante Marušić. Dirigirao je Silvije Bombardelli, režirao Tomislav Kuljiš. Na Splitskom ljetu opera je izvedena 21. srpnja 1961. Nova Dalila Attilija Planinšeka bila je Biserka Cvejić, koja će tu ulogu pjevati 1967. u Nici s Mariom Del Monacom koji je slovio kao najbolji Samson tog vremena, a zatim u siječnju 1970. u milanskoj Scali. Sa Shirley Verrett dijelila je ulogu Dalile u premijernoj produkciji opere pod ravnanjem Georgesa Prêtrea. U istoj je ulozi nastupala i sljedeće godine.
S premijerom Samsona i Dalila 14. srpnja otvorit će se ovogodišnje 61. Splitsko ljeto. Izvedba će biti priređena u zgradi HNK-a, početak je u 21 sat. Dirigent je Ivo Lipanović, redatelj Krešimir Dolenčić, scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Tea Bašić, koreografkinja Larisa Lipovac, video Willem Miličević, zborovođa Ana Šabašov, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović. Solisti su Leonardo Caimi / Vladimir Garić / Mikheil Sheshaberidze (Samson), Terezija Kusanović / Ivana Srbljan (Dalila), Ventseslav Anastasov (Dagonov veliki svećenik), Ivan Šarić / Božo Župić (Abimélech), Ivica Šarić / Mate Akrap (Stari Židov), Vinko Maroević / Saša Jakelić (Filistejski glasnik), Špiro Boban / Saša Jakelić / Zdeslav Petrašić (Prvi Filistejac) i Mate Akrap / Joško Tranfić (Drugi Filistejac). Sudjeluju Zbor, Orkestar i Balet HNK-a Split. Repriza je 16. srpnja.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 8. srpnja 2015.
