Ozbiljna i zabavna sapunica

28. Muzički biennale Zagreb, 18. – 25. travnja 2015.: Mladen Tarbuk, Mirela Ivičević, Zoran Juranić, Silvio Foretić, Gordan Tudor, Irena Škorić, Soap Opera, Cantus Ansambl, dir. Ivan Josip Skender, solisti: Gorana Biondić, sopran, Ivana Srbljan, mezzosopran, Miljenko Đuran, tenor, Ozren Bilušić bas-bariton, red. Dora Ruždjak Podolski, Teatar &TD, 22. travnja 2015.

• 
  
  Sapunica, soap opera, trakavica, telenovela – sadržaji su to miljama daleko od intelektualnog, vrlo ekskluzivnog svijeta suvremene ozbiljne glazbe, dostupnog i razumljivog tek malobrojnima, i to najčešće onima koji ne gledaju sapunice. Međusobno nerazumijevanje, a nije isključen ni prijezir s jedne, a podsmijeh s druge, tako bi se možda mogao ugrubo opisati odnos jedne publike prema drugoj. Nekome je međutim palo na pamet spojiti ta dva svijeta, sapunicu i ozbiljnu glazbu, i napraviti suvremenu operu s predznakom soap. Apsurdno, smiješno, zabavno, nekome možda iritantno, soap-opera i suvremena opera su se spojile u Soap-operi. I to s velikom pompom, u velikom stilu, kao središnji događaj našeg najuglednijeg festivala za suvremenu glazbu, 28. po redu Muzičkog biennala Zagreb. Neki bez puno očekivanja, neki željni zabave, oni kojima soap-opera znači to što znači, i oni kojima soap-opera ne znači ništa, svi su se okupili i gurajući se prepunili za ovaj događaj pretijesnu dvoranu kazališta &TD. Spektakl je doista uspio, bila je to ujedno prava opera i prava soap-opera. Zapravo, kako se ispostavilo, prava komična opera sa svim elementima sapunice, koja je osvježila i dala novo nasmiješeno lice tradicionalno vrlo ozbiljnom Biennalu.
  
  Soap-opera je djelo koje nastajalo u etapama čiji je nastanak prošle jeseni, na početku ove koncertne sezone, potaknuo Cantus Ansambl i njegov umjetnički voditelj Berislav Šipuš, izvodeći jednu po jednu opernu epizodu, i smjerajući ka završnoj cjelovečernjoj kompletiranoj sapunici, koju čini pet epizoda, pet kratkih opera povezanog sadržaja. Glazbu pet epizoda potpisuje pet različitih autora. Peta završna epizoda je bila praizvedena na završnoj večeri kada je sapunica integralno izvedena. Zajednički im je libreto, prizeman i lak, kakav i treba u jednoj sapunici.
  
  Kako sapunica u Hrvatskoj nije nipošto marginalni žanr, što inozemna, a posebno domaća, u kojoj svoj obol nerijetko daju kvalitetni filmski i kazališni glumci, tako je i ova sapunica priuštila sebi luksuz nekih od najuglednijih autorskih i izvođačkih imena... Za autoricu dramaturškog predloška, koji je u suradnji sa skladateljima pretvoren u libreto odabrana je poznata mlada redateljica, Irena Škorić. Okosnicu radnje čini suparništvo dviju žena, u ljubavnom trokutu s muškarcem koji je muž jedne, a ljubavnik druge od njih. Ipak, kada je sve počelo, u jesen prošle godine, činilo se sve još prilično dalekim i nedefiniranim. Prvu epizodu je stoga trebalo povjeriti nekome tko se neće bojati zaroniti u nepoznati svijet apsurdnih spojeva. Bio je to Mladen Tarbuk. Tarbuk odlično oslikava sukob dviju žena, frontalni napad supruge, Irme Berger, na ljubavnicu, Mirelu, i prenaglašenu banalnost njihovog dijaloga te, što je najvažnije, odlično uspijeva dati karakterizaciju te dvije glavne protagonistice od kojih je prva glamurozna pripadnica visokog društvenog sloja, supruga poznatog estetskog kirurga i snob, povjerena glasu mezzosoprana, u izvrsnoj glumačkoj i pjevačkoj izvedbi Ivane Srbljan, a njezinu stabilnost ugrožava jedna studentica koja radi kao hostesa, koja je unatoč nezavidnoj poziciji siromašne studentice, prilično hladnokrvna i samouvjerena te stremi ka svom jedinom pravom cilju, a to je završiti brodogradnju i raditi na brodu.
  
  Tarbuk postavlja odnose i likove, u pravoj opernoj maniri, s glazbom koja kombinira mnoštvo različitih elemenata, operno vrlo funkcionalno, a ekstremnost sukoba između dvije žene svakako je izrazito sapunična i u ovom kontekstu ujedno šokantna i komična. Druga epizoda slijedi odmah nakon kratkog gašenja svjetla – iz u prvoj epizodi zauzetih pozicija, večer se nastavlja – večer je to kada Irma Berger dođe u koncertnu dvoranu kako bi napala svoju supranicu, hostesu, s planom da razotkrije svoga muža i stavi ga pred prijetnju skandala, kojega se ovaj boji više od bilo čega drugoga. Večer sporo odmiče – vrlo detaljno pratimo događaje, baš kao u pravoj sapunici. Druga epizoda kreće iz iste situacije razgovora dviju žena – ali njihova svađa prerasta u nešto drugo – u nekakvu anketu, koja potvrđuje činjenice o pozitivnom utjecaju telenovela na žensko stanovništvo u Brazilu. Slika kao da se zaledila, i gledamo neki drugi film, koji je u ovom trenutku odlučila ubaciti Mirela Ivičević, autorica druge epizode, naziva 853211 Dreamgirls!
  
  I bez autoričinih pobjašnjenja priloženih u programskoj knjižici, skok iz sapunične niti radnje, u neku anketu o seksualnom, bračnom i izvanbračnom životu žene, koji se ponavlja do iznemoglosti, u verzijama od govora do pjevanja i nazad, ponovno u sasvim suverenoj izvebi obiju pjevačica, Ivane Srbljan, ispitanice koja otvoreno odgovara o svojim brojnim ljubavnicima i ljubavnicama i ostalome te Gorane Biondić koja poput automata postavlja pitanja. Na kraju skok nazad u radnju, u svađu dviju žena oko jednog muškarca, nimalo emancipirano. Zoran Juranić autor je sljedeće epizode, u kojoj Irma Berger ucjenjuje mlađu supranicu i traži od nje da dovuče njezinog muža u garderobu, gdje će ih ona uhvatiti u seksualnom činu, te priprijetiti svom mužu skandalom, najgorom vrstom prijetnje za pripadnika više srednje građanske klase. Glas gospodina Bergera prvi put čujemo u ovoj epizodi – to je bas-bariton Ozren Bilušić. I opet duhoviti dijalozi, u kombinaciji s dramski funkcionalnom glazbom, kojoj je dodatno u prilog išla izvrsna izvedba pjevača, koje su pokazali veliku scensku odvažnost i prilagodljivost, kao i duhovitost, te sposobnost donošenja glazbe u kojoj su melodijski ulomci rijetki, a puno češća parlanda, veliki skokovi i recitativi.
  
  Kontrastne boje ženskih glasova – tamni duboki glas Ivane Srbljan i vrlo svijetli glas Gorane Biondić još više su pridonijele komici situacije, posebno u pisanju Silvija Foretića, autora četvrte epizode, možda najuspjelije i najduhovitije od svih. Foretić s pravim talentom za scenu, za preoblinost operne glazbe, s lakoćom se igra s plesnim ritmovima i zabavnim melodijama, katkad citatima ozbiljnih opera, skladajući songove kao u mjuziklu, duete, tercete, dovodeći ih do blještavih vrhunaca u drečavim trozvucima. Tu se glasovima dviju žena, pridružuje tenor, ekscentrični bogataš Sforza koji želi zavesti Irmu i preoteti je od njezinog muža. Sforzu je pjevao tenor Miljenko Đuran, odličnog glasa, sigurnog nastupa i velikog talenta za komediju, koji je time sigurno pridonio odličnom dojmu ove epizode. Sentimentalno razrješenje svih nesporazuma, s pomirenjem bračnog para Berger i sretnom sudbinom hostese Mirele, koja je dobila veliku studentsku stipendiju od Sforze, te zajedničkim opjevavanjem ljubavi, dočekali smo u posljednjoj petoj epizodi koju potpisuje najmlađi od petero skladatelja, Gordan Tudor.
  
  Svaka od pet epizoda skladana zasebnim skladateljskim rukopisom, čini se da je to odličan recept za uspjeh – upravo onoliko raznolikosti da ne bude previše za nešto više od sat vremena glazbe, opet ne previše različito da bi bilo nespojivo. Kao ljepilo poslužila je i režija, još jedno uspjelo djelo Dore Ruždjak Podolski, koja je tražila i dobila pravu glumačku aktivnost od pjevača, i donijela puno duhovitih ideja, kao primjerice kada neki od protagonista odjednom, sjedne ispred ekrana i počne plesti, tupog pogleda, gledajući u – sapunicu.
  
  Odličnu scensku i pjevačku izvedbu nadopunio je izvrstan Cantus Ansambl, koji je s lakoćom odgovorio izvođačkim zahtjevima ovih pet različitih stilova, pet novih skladbi, s osjećajem za humor i apsurd. Vodstvo Ivana Josipa Skendera bilo je sigurno, jasno, koncentrirano, izvedba je tekla bez ikakvih problema, glatko i sigurno, što treba sigurno pripisati odličnoj i temeljitoj glazbenoj pripremi. Po mnogima Soap-opera je najbolji događaj 28. Muzičkog biennala Zagreb. U organizaciji je uz Muzički biennale i Cantus ansambl sudjelovala i Kultura promjena Studentskog centra. Predstava je to koja je sasvim sigurno vrlo atraktivna, pa se nadamo da će organizatori uspjeti osigurati još niz izvedbi.
  
  © Zrinka Matić, KLASIKA.hr, 28. travnja 2015.

Piše:

Zrinka
Matić