Put Zrinjskog do 1945.
Ivan pl. Zajc (Rijeka 3. kolovoza 1832. – Zagreb, 16. prosinca 1914.) – Utemeljitelj hrvatske opere, 6. dio
-
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Treće sustavno razdoblje djelovanja zagrebačke Opere počelo je 1. listopada 1909. Nikolom Šubićem Zrinskim. (Potrebno je napomenuti da je povijesni junak grof Nikola IV. Zrinski, negdje ga se naziva i Nikola Zrinski Sigetski (oko 1508.-1566.). Naziv Zajčeve opere je Nikola Šubić Zrinjski prema Körnerovoj tragediji Zríny i tako se zove i njezin naslovni junak.) Svečano otvaranje hrvatske opere održano je uz sjajno rasvjetljeno gledalište. Uvertirom i prvom slikom ravnao je sam skladatelj, a nastavio je ravnatelj Opere Srećko Albini. Režiju je vodio Đuro Prejac. Bila je to 91. izvedba djela. Novi su bili kostimi a zbor je bio pojačan muškim zborom Hrvatskog pjevačkog društva Sloga. Podjela uloga bila je veličanstvena. Naslovnu ulogu tumačio je, prema mnogim mišljenjima, najveći hrvatski Zrinjski uopće, Marko Vušković, a Eva – Milena pl. Šugh, Jelena – Irma Polak, Sulejman – Tošo Lesić i Sokolović – Stanislav Jastrzebski bili su među najvećima. Jedino je interpret Juranića bio manje poznati Otto Lubin. Evo nekih kritičkih osvrta.
Novine Ustavnost pisale su 2. listopada: „Glavne osobe kao Sulejman (g. Lesić) i Zrinjski (gosp. Vušković) napraviše furore, osobito, g. Vušković, koji je svojim krasnim baritonom, kao i vještom igrom, dokazao, da smo dobili izvrstnu opernu silu. Glas mu je mekan, ugodan i obsežan, a pjeva lahkoćom. Igra mu je također izvrstna, te nas je način talijanskoga pjeva i igre sjetio na vrstnoga bivšeg opernog baritona u starom kazalištu Vespasiania, te se može reći: „Vespasiani redivivus“, ali u još boljem izdanju.“ Koliko se Vušković poistovjećivao sa Zrinskim (ili Zrinjskim, kako je sam Zajc napisao, op. a.) a Zrinski s Vuškovićem svjedoči i jedan osvrt kritike iz 1928. na predstavu u kojoj je tu ulogu pjevao Nikola Cvejić. Riječ je 8. veljače 1928. pisala: „… a uz to je naša publika vična da vidi u toj partiji otmjenu pojavu g. Vuškovića, koji je svojom originalnom glumom stvorio od Zrinskoga svakako najinteresantniju i najreprezentativniju glumu naših opernih predstava.”
Tošo Lesić je 1897. prvi put nastupio u svojoj glasovitoj kreaciji Sulejmana. S njim je 1909. proslavio 25. godišnjicu umjetničkog rada.
Nikola Andrić napisao je u Narodnim novinama 2. listopada 1909.: „U prvom redu zanimala nas je Križevčanka Milena pl. Šughova. Imposantna dama s liepim i izrazitim ličnim crtama. Dramatska pjevačica odličnih sposobnosti. Donekle nas podsjeća na Milku Trninu. I ona će imati da kod nas inkarnira Elizabete, Elze i Sente Wagnerove. U prvi mah bila je svečanošću momenta i neobičnošću novoga obćinstva kao zauzeta, ali se domala otela, glas joj se izpravio i ojačao, te se u predposljednjem prizoru pri raztanku sa Šubićem podigla na zamjernu visinu, na kakovoj herojsku Evu još nismo vidjeli. Njenoj se umjetnosti i vještini možemo podpuno povjeriti sa punom nadom da će nam njeno grlo prirediti bezbroj savršenih glazbenih užitaka.”
Primorske novine zabilježile su 15. listopada 1916. da se Stanislav Jastrzebski posve dokazao kao Mehmed Sokolović, u ulozi koja „potpuno odgovara njegovome cijelom biću i svoj njegovoj umjetnosti“, u kojoj je „dostatno prkosan, tašt, ohol i silan.“
A sam Marko Vušković sjećao se u autobiografiji Moj životni put Milene pl. Šugh: „Njen lirsko-dramski sopran bio je prava rijetkost, a osvajala je publiku i svojim junonskim stasom, kao i ljepotom svoga lica, a nas kolege i ljepotom svoje duše. Ta krasna primadona isticala se između nas najvećom kolegijalnošću, u njenom ponašanju nije bilo ni najmanje oholosti. Bila je briljantna Aida, velika kao Senta i najbolja Eva u ‘Zrinjskom’. I ja sam onda bio, zaslugom svojih roditelja i predaka, i stasom i obličjem markantna pojava, pa kad smo nas dvoje nastupali u ‘Zrinjskom’, ona kao Eva, a ja kao Zrinjski, publika je, govorilo se, ‘norela’ (ludovala od oduševljenja)“. Zrinjski je već 12. prosinca 1909. doživio stotu izvedbu.
Nedugo poslije na zagrebačku pozornicu stupio je novi velikan – Josip Križaj Prvi susret Josipa Križaja s djelom hrvatskog autora bio je još 1908. u Slovenskom deželnom gledališču u Ljubljani u Nikoli Šubiću Zrinjskom. Najprije je dva puta otpjevao manju ulogu Gašpara Alapića (Bogdan pl. Vulaković bio je Zrinjski), a onda je 8. prosinca pjevao sultana Sulejmana. Nije navršio ni 22 godine! U rujnu 1915. pjevao je Sulejmana Veličanstvenog i u Zagrebu i desetljećima je bio njegov veličanstven interpret. U prosincu 1939. u nanovo uvježbanom Nikoli Šubiću Zrinskom „bijaše moćno i jedinstveno izradjeni Sulejman, čija je umjetnička kreativnost fascinirala”, pisao je autor A.R. u božićnom broju Novosti. Križaj je pjevao Sulejmana i na prvoj splitskoj i riječkoj izvedbi opere.
Robert Primožič bio je gotovo predodređen da postane prvak hrvatske opere, jer je kao devetnaestogodišnjak debitirao 1912. u Slovenskom gledališču u Trstu u naslovnoj ulozi Nikole Šubića Zrinjskog. U prosincu 1917. pjevao je Zrinjskog u Zagrebu. Bio je jedan od najuspjelijih interpreta Zrinjskog u povijesti zagrebačke Opere pa ga je 2. listopada 1920. pjevao na svečanoj predstavi kojom se proslavljala 50. godišnjica Hrvatske opere. Agramer Tagblatt objavio je 5. listopada cijeli esej o toj njegovoj kreaciji. Kritičar između ostalog smatra da mu „zahvaljujući vladanjem glazbenom dinamikom i snažnim dramatskim akcentima ta uloga posebno dobro leži“ i da ju je „iznio s najvećom ali suspregnutom snagom“. Smatra da je „s maksimalnom uvjerljivošću donio stvarni povijesni lik junaka u djelovanju i htijenju, sa snažnom voljom da se odupre slabim ljudskim osjećajima svjestan svog uzoritog poslanja.“ Piše da je „zapovjedničkog držanja bio utjelovljenje slavne tradicije, najvećeg i najboljeg u svom okruženju“ te da je „glasom izvlačio iz Zajčeve glazbe svu dinamičku snagu izraza“ i „bio najbolji u trenucima koji pokreću radnju, npr. u prizoru zakletve i pregovorima s Velikim vezirom, u kojima je bio uistinu velik“. Kritičar smatra da je „nešto manje uvjerljiv bio u lirskim prizorima“.
Novi veliki Zrinjski bio je Rudolf Župan. Pjevao ga je 1936. prvi put. Kad je zagrebačka Opera u svibnju 1937. gostovala u Splitu, Boris Papandopulo, tada glazbeni kritičar splitskih novina Novo doba, napisao je 3. svibnja da je njegov Zrinjski bio „pjevački precizan, igrom odmjeren, ali bez nužnog patosa, na koji smo navikli kad gledamo ovu ulogu“. Splićanima nije lako udovoljiti u toj ulozi. Uzori za nju jedinstveni su Marko Vušković i poslije njega Ante Marušić, koji su bili i ostali pojmovi lika sigetskog junaka. No Župan je u prosincu 1939. u nanovo uvježbanom Nikoli Šubiću Zrinskom „prikazao izvrsnog Zrinskog – jednako u maski kao i pokretu“, a njegov je „veliki glas našao dovoljno prostora da se razvije u zahvalnim Zajčevim kantilenama“. Bila je to „sjajna predstava“, u kojoj je Krešimir Baranović „ostvario čudo ponovnog uskrsnuća“ ove omiljene opere i imao „izvanrednog suradnika u Titu Strozziju“, kako je pisao autor A. R. u Novostima na Božić 1939. godine.
U svibnju 1943. ansambl zagrebačke Opere krenuo je na veliko gostovanje u Beč. U Volksoperi koja se tada nazivala Oper der Stadt Wien izveo je 11. svibnja Zajčevu operu. Dirgirao je Lovro v. Matačić. Naslovnu ulogu tumačio je Milan Pichler, a u ostalima nastupili su Vilma Nožinić, Vera Grozaj, Josip Gostić, Josip Križaj i Ivan Francl. Zrinjski se u HNK-u u Zagrebu puno puta obnavljao – i sada je na repertoaru – a broj izvedbi premašuje sedam stotina.
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku uvrstilo je u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog već u prvoj sezoni djelovanja. Kazalište je 1908. bilo na turneji po Bosni i zato je datum premijere Zrinjskog 21. svibnja 1908.u Sarajevu. Sezonu 1908/1909. kazalište je započelo također gostovanjem u Virovitici te u Varaždinu, gdje je izvedena i opera Nikola Šubić Zrinjski, a u Osijeku je sezonu započelo 1. listopada 1908. a prva predstava također je bila Nikola Šubić Zrinjski. Dirigent je bio, kako piše na programu izvedbe, kapelnik Benito Bersa, a redatelj ravnatelj HNK-a bas Žarko Savić koji je pjevao Sulejmana. Zrinjski je bio češki bariton Marijan Kondracki koji je djelovao i u zagrebačkoj Operi, Antun Križ pjevao je Sokolovića, kao Jelena i Juranić nastupili su Micika Hrvojić i Velisav Zach, Eva je bila gdja Savić. Opera se mnogo puta obnavljala i doživjela više od četiri stotine izvedaba. I sada je na repertoaru. Jedan od najvećih tumača Zrinjskog uopće bio je osječki bariton Milan Pichler.
Hrvatsko narodno kazalište Split
Nikola Šubić Zrinjski bio je i prva predstava novouspostavljene i kratkotrajne Opere u Splitu, 11. ožujka 1941. Pod ravnanjem ravnatelja Opere Oskara Jozefovića u režiji Tita Strozzija naslovnu je ulogu tumačio, prema nekim mišljenjima, najveći tumač toga lika poslije Drugoga svjetskog rata Ante Marušić. Sudjelovali su gosti iz Zagreba Nada Tončić, Anatol Manoševski, Josip Križaj i Dragutin Šoštarko, a Evu i Sokolovića pjevale su domaće sile Darija Supan i Ante Jelaska. Opera se često obnavljala a predstava 22. veljače 2013. održana je 221. izvedba djela.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 3. ožujka 2015.
(nastavlja se)
