Majstorski ispričana priča

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Giacomo Puccini, La Bohème, dir. Filip Pavišić, red. Petar Vujačić

• 
  
  Devedeseta godišnjica smrti Giacoma Puccinija jedan je od razloga zbog kojih je osječki HNK za prvu ovosezonsku premijeru odabrao La Bohème, po broju izvedbi najuspješniju skladateljevu operu. Bio je to odličan izbor za trenutnu izvedbenu razinu osječkog opernog ansambla, posebice orkestra. Izrazito zahtjevna kasnoromantička partitura, stavila je pred dirigenta Filipa Pavišića velik izazov kolorističkog nijansiranja orkestralnih dionica i usklađivanja s velikim raspjevanim frazama pjevača. Tomu treba dodati i nebrojene naputke o načinu izvedbe koje je skladatelj ostavio u nasljeđe pjevačima. Dirigent Pavišić je velikim umjetničkim angažmanom uspio ostvariti Puccinijevu želju da ovom operom podijeli s publikom vlastita proživljena iskustva boemskog života iz studentskih dana u Milanu.
  
  Naravno, bez kvalitetne režije, ne može se zamisliti dobra izvedba opere. Redatelj Petar Vujačić uz asistenciju Petre Blašković domišljato je, nenapadno, a ipak odlučno – involvirao publiku u zamršene odnose likova iz Latinske četvrti Pariza 19. stoljeća. Povijesnoj vjerodostojnosti drame pridonijeli su i kostimi Nevena Mihića, a u 2. činu doslovce su podizali razinu dobrog raspoloženja autentičnim odabirom boja i pomodnih dodataka. Scenograf Đorđe Jandrić funkcionalno i estetski nenametljivo upotpunio je radnju opere, dok je vrlo osjetljivo oblikovanje rasvjete kojom dominiraju kontrasti znalački vodio Zoran Mihanović. Scenski pokret  i nastupe plesne skupine osjećkog HNK-a osmislio je Vuk Ognjenović koji je ovaj put pokazao umijeće oblikovanja genre scena tako važnih u kasnoromantičkim operama s verističkim primjesama, jer upravo ti trenuci značajno utječu na stilsku vjerodostojnost izvedbe.
  
  Iznenađenje večeri priredio je pjevač gost iz Južne Koreje Won Whi Choi u ulozi Rodolfa. Radi se o izuzetnom pjevaču koji lakoćom izvedbe gotovo trenutno zaokupi pažnju publike. Atraktivnom izvedbom arije Che gelida manina već je u 1. činu pokazao sve kvalitete odličnih tenora. Voluminoznost njegova glasa u osjetljivom srednjem registru, kao i precizna dikcija, te posebice neopterećene visine i uživljenost u ulogu dominirale su tijekom cijele izvedbe. Tatjana Ruždjak, mlada pjevačica u ulozi Mimi, također gošća u premijernoj postavi, lijepom bojom soprana, prekrasnim pianom (posebice u zadnjem činu), preciznom izvedbom repetitivnih tonova i dramatičnim izljevima emocija u duetima, ostvarila je zaista uvjerljivu ulogu male pariške švelje. U njezinu glasu, sigurne uzlazne karijerne putanje, ipak ima još mogućnosti razvojnosti volumena u visokom registru kao i u dikciji. Duet s Won Whi Chouiom O soave fanciulla, ispraćen je ovacijama publike.
  
  Vlaho Ljutić ulogu slikara Marcella otpjevao je vrlo uvjerljivo i glumački šarmantno tijekom zajedničkih nastupa u ansamblima, posebice u duetu s Mimi u 3. činu. Ulogu glazbenika Schaunarda Slobodan Cvetičanin izveo je glasovno uredno i emotivno, dok je Berislav Puškarić kao filozof Colline ujednačenom glasovnom i interpretativnom kvalitetom izvedbe potvrdio otprije poznate kvalitete. Ilijana Korać, još jedno pojačanje osječke premijere, interpretirala je Musettu pjevački i glumački dorađeno, vjerno dočaravši parišku grizetu iz boemske četvrti. Njezin valcer Quando me’n vo u 2. činu prpošnošću visokih sopranskih fraza, preciznom dikcijom i dobro balansiranim rubatom svjedoči o zaista odličnom odabiru gošće za tu ulogu. Damir Baković solidno je i uredno ostvario ulogu Benoita kućevlasnika, dok je glumački domišljato i komično Nenad Tudaković istaknuo lik Alcindora, gradskog vijećnika.  Predrag Stojić u ulozi Parpignola, Tomislav Binder kao Carinik i Tomislav Horvat kao Narednik carinske straže epizodne uloge su izveli u okvirima očekivanih pjevačkih mjerila likova koje su tumačili.
  
  Zbor HNK uvježbala je Ljubica Vuletić, a pridružio mu se i Dječji zbor Zumbići pod vodstvom Majde Milinović i Anje Papa. Iako prvi izlazak oba zbora na scenu obilježava djelomice dekoncentrirano praćenje ruke dirigenta, ipak cjelokupan dojam angažirane izvedbe nije narušen. Djeca su vještim scenskim pokretima osvježila i upotpunila Puccinijev kolorit boemske četvrti. U ritamski zahtijevnim unisono dijelovima, zbor HNK imao je problema s tempom. Vješto su iznijeli dijaloški osmišljene genre scene, a i tempa su do kraja nastupa bila uredna.
  
  Orkestru je Puccini namijenio jedan dio dramaturgije, u skladu sa kasnoromantičkim shvaćanjem opere kao glazbene drame. Solistički tretiranim sekcijama drvenih puhaćih instrumenata, odgovor je stizao u lijepo fraziranim i bogatim temama flaute i oboe, uz toplu podršku klarineta i fagota. Viši registri limenih puhaćih glazbala preciznošću signala početaka kojima je Puccini začinio, a neki bi rekli i zapaprio partituru, svjedočili su o stalnom porastu kvalitete sviranja upravo te najosjetljivije, a ujedno i najglasnije skupine. Srednji i duboki dio limene sekcije, popularan trbuh orkestra slijedio je ruku dirigenta opet preciznim ritamskim figurama u scenama plesa i zabave, tako da je i stalno prisutni tempo rubato djelovao prirodno i nenametljivo. Opećenito, orkestar je u cjelini svirao stilski jako dobro, čak je i u komornim scenama prvog i četvrtog čina izbjegnuta zamka – uobičajena patetika gudača. Kakva li olakšanja! Ljubavna priča je tako, u skladu s Puccinijevom namjerom stavljanja na scenu situacija iz realnog života, bila prva i jedina okosnica osječke izvedbe La Bohème.
  
  Drama boemskog života sa svim posljedicama koji on donosi, znakovito se uklopila u suvrmenu svakodnevicu Osijeka. Možda je i to tajna uspjeha Puccinija nekada i Puccinija sada. Ova je produkcija La Bohème svakako pogodila vrijeme i mjesto uprizorenja. Emocionalno bogata priča, majstorski ispričana, bila je veliki izazov s mnoštvom pitanja za osječki operni ansambl. Gotovo svi odgovori bili su pozitivni, po mjeri malog kazališta za velike umjetnike.
  
  © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 11. listopada 2014.

Piše:

Sunčana
Bašić