Veselo i poletno

Muzička akademija u Zagrebu i Kazalište Mala scena, Zagreb: Domenico Cimarosa, Tajni brak, red. Frana Marija Vranković

• 
  
  Kazalište Mala scena slavi 25 godina rada. Nije to zanemarivo u ovom vremenu na ovom prostoru i u ovoj kulturnoj stvarnosti. To malo kazalište, sabijeno u mali prostor, samo – a ponekad i u suradnji – ostvaruje zapažene predstave. Tako je u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu izvelo Tajni brak (Il matrimonio segreto) dražesnu komičnu operu, primjer opere buffe, kako ju je nazvao Giuseppe Verdi, talijanskoga skladatelja Napuljske škole Domenica Cimarose (1749-1801). Opera je praizvedena 1792. u Carskom dvorskom kazalištu u Beču. Car Leopold II. bio je toliko oduševljen djelom da je pozvao izvođače na večeru i poslije večere ih zamolio da operu još jednom izvedu u cijelosti. Izbor upravo tog djela bio je dobar repertoarni potez jer dvojim da će se ta opera u skoroj budućnosti naći na repertoaru naših kazališta.
  
  Zahvaljujući glazbenom vodstvu red. prof. art. Cynthije Hansell Bakić, njezinu znanju, energiji, poletu i radosti stvaranja mladi su umjetnici u cjelini vrlo dobro svladali, naravno, svatko prema svojim mogućnostima, skoro 150 minuta glazbe. Opera je kraćena a mogla bi se još kratiti što bi bilo na korist predstave. Za mlade potencijalne operne ili operetne pjevače neobično je važno da još za studija ovladaju scenskim pokretima i ostalim zakonima scene. Time ne samo stječu znanje i iskustvo bivanja na pozornici, nego razvijaju svoje sposobnosti. Pozornost im nužno nije usmjerena isključivo na projekciju tona (pretpostavlja se da su to svladali za vrijeme pokusa) nego nastoje izgraditi lik, i upravo u tom segmentu predstave očit je napredak u odnosu na Figarov pir izveden prošle sezone. Uz pomoć redateljice Frane Marije Vranković s minimalnim scenskim zahvatima, frizurama i kostimima u skladu s vremenom događanja radnje Anamarije Filipović Srhoj i uz dragocjeno i suvereno korepetitorsko umijeće Ivana Pernickog, šestero pjevača sigurno je vladalo svojim likovima i s veseljem nam ih je predstavljalo.
  
  Premda su pjevači u cjelini bili dosta ujednačeni ipak treba istaknuti Marijanu Radičević kao Carolinu koja se veoma razvila od prošle sezone. Sad je to već zrela umjetnica koja može pronaći mjesto u ansamblu profesionalnog kazališta. Zahtjevi uloge Caroline razlikuju se onih uloge Grofice, no mlada je pjevačica pokazala velik napredak u svakom pogledu, boljoj oblikovanosti tona i vođenju glasa i fraze te sigurnijim scenskim nastupom. Za razliku od nje Luka Ivoš koji se prošle sezone u ulozi Grofa Almavive isticao i glasom i stasom, kao grof Robinson previše je grleno pjevao. Mladi, nesumnjivo vrlo talentiran pjevač trebat će poraditi na ispravljanju tih nedostataka kako bi njegove prednosti došle do punog izražaja. Napredovala je i Marija Posavac u ulozi Fidalme.
  
  Tenor Božimir Lovrić nedvojbeno je vokalni potencijal, ali ne u tom repertoaru, pa mu valja odati priznanje da je uložio velik trud u ovladavanju specifičnim zahtjevima uloge Paolina namijenjene za tenora leggero, što on nije. Elisettu je na svoj lepršav scenski način pjevala Buga Marija Šimić, koja je i autorica prijevoda libreta s talijanskog na hrvatski jezik, a bas Peter Gojkošek kao Geronimo pokazao je obilan glasovni materijal i talent za komiku. O pjevačkom razvoju Sandre Vidović ne možemo govoriti jer je njoj bila namijenjena nijema uloga Služavke. Treba pohvaliti vještinu mladih pjevača da se bez dirigenta, samo uz glasovirsku pratnju koju još jednom valja istaknuti, nose s velikim pjevačkim zahtjevima. Mladenački zanos i radost igre pokrili su nedostatke, kojih je, naravno, bilo – a to je posve prirodno u studentskoj produkciji, k tome i toliko duge opere. No mlade je uvijek lijepo gledati i slušati. Vraćaju optimizam a on nam je vrlo potreban.
  
  Ambiciozno zamišljen i tako koncipiran program jubilarne sezone donijet će u nastavku između ostalog i operetu Momci na brod koja nastaje u koprodukciji s riječkim Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca podsjećajući nas na stotu godišnjicu smrti našeg istaknutog skladatelja.
  
  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 17 rujna 2014.

Piše:

Marija
Barbieri