Sjajna zvijezda Volksopere

Sjećanje: Sonja Mottl (Zagreb, 4. srpnja 1923. – Klosterneuburg pokraj Beča, 6. lipnja 2014.)

  • Sonja Mottl kao Anina u opereti Noć u Veneciji Johanna Straussa, Volksoper, Beč, 1960.U Klosterneuburgu pokraj Beča početkom lipnja preminula je slavna bečka operetna primadona Sonja Mottl, rođena Šagovac, preudana Preger, preudana Dönch. Pjevanje je učila u rodnom Zagrebu kod Marije Kostrenčić i 1943. debitirala u Lehárovoj opereti Zemlja smiješka. Dvadesetogodišnja sopranistica vrlo se svidjela i kad je u rujnu 1944. prvi put nastupila kao gošća u ulozi Margite u Lehárovoj opereti Ševa, u novinama Hrvatski narod 9. rujna čitamo: „Nakon duljeg vremena ponovno je gostovala mlada Zagrebčanka Sonja Šagovac i ponovno se predstavila mnogobrojnom obćinstvu kao izvrstna operetna sila koja ima sve uvjete za uloge ovakva vrste: mladost, liepu kazališnu pojavu, dražest i neobično ugodan dobro školovan glas, a što je vrlo važno – uzpostavlja brzo dodir s obćinstvom. Već prva arija, odpjevana besprikorno muzikalno i – sladko – priskrbila joj je iskren pljesak. Ulogu je od početka do kraja odigrala uspjelim poletom predstavivši se kao ozbiljna buduća sila naše operete.“

    Sonja Mottl (Markiza Pompadour) i Per Grundén u opereti Madame Pompadour Lea Falla, Volksoper, BečNo početak karijere Sonje Šagovac nije bio vezan isključivo s operetom niti uz Zagreb. Od 1948. do 1951. bila je članica Opere u Splitu. U prosincu 1948. pod ravnanjem budućeg supruga, Maksa Mottla pjevala je Đulu u obnovljenom Eri s onoga svijeta. U svibnju 1949., također pod Mottlovim ravnanjem, bila je Musetta na premijeri Puccinijeve La Bohème. U siječnju 1951. gostovala je u Zagrebu kao Đula i u travnju 1952. kao Musetta. U sezoni 1952./1953. postala je članica Opere HNK-a i počela nizati uloge: Đulu, Adelu pa Rosalindu u Šišmišu, Lolu u Cavalleriji rusticani i u siječnju 1953. Neddu u Pagliaccima s Josipom Gostičem. Slijedili su Siebel u Faustu, Hannerl u opereti Tri djevojčice i Gotovčeva Morana.

    Sonja Mottl kao Laura Nowalska u opereti Đak prosjak (Der Bettelstudent) Carla Millöckera, Volksoper, Beč, 1955.Potkraj lipnja 1954. sada već Sonja Mottl-Šagovac prvi put je nastupila u bečkoj Volksoperi kao Laura u Millöckerovoj opereti Đak prosjak i stupila u angažman. Zadržala je samo prezime Mottl. Pjevala je Valencienne u opereti Zemlja smiješka i već u studenome na premijeri operete Poljačka krv Oskara Nedbala Vandu Kasowsku. Potkraj godine bila je Fata Morgana u operi Prokofjeva Zaljubljen u tri naranče. Zatim je nastupila kao Lola pa je pjevala Saffi u Straussovu Barunu ciganinu i u ožujku 1955. Pamelu u obnovljenoj izvedbi Auberova Fra Diavola. Slijedila je Nedda pa potkraj godine Anenka u Smetaninoj operi Dvije udovice. U ožujku 1956. s velikim uspjehom okušala se i u mjuziklu Kiss me Kate Colea Portera kao Lilli Vanessi tj. Katharina. Sljedeća nova uloga bila joj je Marguérite u opereti Operni bal Richarda Heubergera, a u ožuku 1957. počela je pjevati Rosalindu u Šišmišu i godinama je u Volksoperi bila njezina vodeća interpretkinja.

    Nakon uloge Markize Pompadour u istoimenoj opereti Lea Falla 5. lipnja 1957. bila je jedna od sudionica najljepšeg hrvatskog trenutka u Volksoperi – premijere opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Josip Gostič pjevao je Eru, dirigirao je Berislav Klobučar, režirao Tito Strozzi. Pjevala je svoju omiljenu Đulu, koje je bila jedna od najboljih interpretkinja. Premijera je bila u sklopu Bečkih svečanih tjedana. Zbog visokih cijena gledalište nije bilo posve popunjeno, ali su izvođači na kraju predstave 25 puta izlazili pred zastor. U međuvremenu se rastala od Maksa Mottla, udala za baritona Kurta Pregera (1907-1960) i u novu 1958. ušla kao Sonja Mottl-Preger. Nove su joj uloge bile Marie u Zellerovu Ptičaru, pa u 1959. Mathilde u Rossinijevu Wilhelmu Tellu i Sonja u Lehárevu Careviću. Istodobno je u tim ulogama nastupala i u Bečkoj državnoj operi u kojoj je repertoaru dodala Floru u Traviati. U njoj je ostvarila 73 nastupa.
    Josip Gostič (Ero) i Sonja Mottl (Đula) u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, Volksoper, Beč, 1957.
    Premda joj je glas ostao netaknut i bio u punom sjaju, Sonja Mottl-Preger sedamdesetih je godina počela prelaziti u karakterni fah. Godine 1974. dobila je počasni naslov austrijske komorne pjevačice (Kammersängerin). Godine 1981. preudala se za nekadašnjeg poznatog bas-baritona Bečke državne opere, tada ravnatelja Voksopere, Karla Döncha (1915-1994), 1983. postala je počasnom članicom Volksopere, a 1987. povukla se sa scene. U Volksoperi je ostvarila 1475 nastupa, a na gostovanjima ansambla u Japanu, Moskvi i Sjedinjenim Državama još 39. Bila je sjajna zvijezda Volksopere, sudionica važnijih bečkih operetnih događanja, vrlo omiljena kod publike. Umrla je u Klosterneuburgu pokraj Beča, kamo se povukla zajedno sa suprugom. Njezin je glas sačuvan u operetnim odlomcima na snimkama tvrtke Donauland.

    Sonja Šagovac Mottl Preger Dönch nedvojbeno je jedna od najvažnijih hrvatskih umjetnica glazbene scene koja je ugled stekla i potvrdila se i izvan domovine.

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 30. lipnja 2014.

Piše:

Marija
Barbieri

eseji