Veliki potencijali ansambla

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jakov Gotovac, Ero s onoga svijeta, dir. Filip Pavišić, red. Petar Šarčević (obnovio Zoran Juranić)

• 
  
  U petak, 4. travnja u Osijeku je nakon sedam godina obnovljena opera Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta. Radi se o režiji Petra Šarčevića koju je realizirao Zoran Juranić uz asistenciju Petre Bernarde Blašković, dok je originalnu scenografiju Ivana Rabuzina prema skicama obnovio Miljenko Sekulić, a koreografiju Margarete Froman na scenu je prenio Vuk Ognjenović. Revitalizacije izvornika poprimile su osobne pečate svakog od autora, tako da je novi Ero zasjao u originalnom novoklasičnom ruhu. Ove provjerene redateljsko scenske zamisli publika je naravno izvrsno prihvatila, jer se radi o klasiku hrvatske opere koja je generacije Osječana privlačila u kazalište, čije se arije i kola pjevuše dugo poslije predstave. U Osijeku je Gotovčevu operu još davne 1940. prvi puta dirigirao Lav Mirski, a otada su se izredali brojni Ere, Đule, Dome... Ovosezonsko, deseto po redu uprizorenje Ere pod ravnanjem Filipa Pavišića, iznova je pobudilo velik interes publike. Stoga i ne čudi atmosfera uzbuđenog iščekivanja koja je zahvatila gledalište i prije samog početka predstave, a zatim – prvi taktovi orkestralnog uvoda, zastor se diže i...
  
  Scenu su preplavili živopisni tradicijski kostimi u stilu dalmatinske zagore koje potpisuje kostimografkinja Ljubica Wagner, a čavrljanje i usputni razgovori ženskog zbora otvorili su prve stranice Gotovčeve partiture stvarajući prepoznatljivu atmosferu seoskih spletkarenja. Orkestar je pod ravnanjem dirigenta Filipa Pavišića svirao uigrano i sigurno, a fraze su bile dinamički nijansirane. Orkestralne poveznice stihova u recitativima i ariosima bile su minuciozno razrađene u dionicama drvenih puhaćih glazbala, dok je limena sekcija pak iznenadila urednim akordičkim uvodima, ali i muzikalnim melodijama, posebice u drugom činu. Dirigent Pavišić je ustrajao na zadanom metru i tempu partiture, a reakcija orkestra i pjevača bila je odlična. Čak i orkestralni ritmički ostinato u sceni mlina u drugom činu nije popustio u vrlo zahtjevnoj korelaciji sa solistima.
  
  Tijekom cijele izvedbe opere Filip Pavišić je slijedio dramsku napetost radnje do vrhunca u finalu, vješto izbjegavajući zamke folklornih ritmova, podjele na muški i ženski zbor te unisonih pratnji solista u orkestru koje su mogle dovesti do oscilacija u dramskoj tenziji. Kreativni impulsi dirigenta osnaživali su suradnju orkestra i solista, tako da je vokalno-instrumentalno dijalogiziranje teklo prirodno. Zbor, koji je uvježbala Ljubica Vuletić, uredno se nosio s kombinacijama osmeračkih i deseteračkih stihova i spremno reagirao na ruku dirigenta na metričkim naglascima što je uvelike pridonijelo općem dojmu uspješnosti premijere.
  
  U pjevačkom dijelu opere dominirao je izvrsni Miljenko Đuran u ulozi Ere. Čak se i prenaglašena mimika lica i gestikulacija odlično uklopila u komiku glavnoga lika, a pridonijela je i uvjerljivosti tumačenja jedne od najtežih tenorskih uloga hrvatske operne literature. Poznatu ariju Što je sjajno Ero izveo je posebno izražajno, s puno topline i umjetničkog intelekta. Ulogu Đule pjevala je sopranistica Sanja Toth portretirajući taj lik vjerno u svim njegovim emocionalnim fazama – od nastupne arije do dirljive tužaljke Majko, majčice. Pjevački par Toth i Đuran nadopunjavao se sjajno i glumački. Altistica Irena Parlov je karakternu ulogu Dome u cijelosti iznijela glumački i pjevački odlično pogođeno i korektno. Niz uspješnih solista premijerne večeri nadopunio je bas Berislav Puškarić kao gazda Marko kod kojeg smo uz već poznate pjevačke kvalitete imali priliku vidjeti i u glumački uvjerljivo ostvarenoj ulozi, kao stvorenoj za njega.
  
  Duhovita gluma i iznijansirano pjevanje baritona Roberta Adamčeka kao mlinara Sime povela je uzlaznim putem razvojnu liniju ovoga pjevača. Uz siguran i simpatičan nastup Tene Duran kao Čobančeta, premijerni pjevački tim solista neusiljenom je glumom ostvario dramski uvjerljive situacije komedije intrige i karaktera. Umjerenim dodacima gegova ulogama koje su to dopuštale, nastupe su ukusno začinili solisti Đuran, Parlov i Adamček. Opći dojam izvedbe opere je uigranost – kako ona vidljiva na sceni, tako i ona skrivena u donjem nivou pozornice. Stoga treba spomenuti i vrijedan prinos koncertnih majstora Ioana Paune i Igora Šimonjia te korepetitora Damira Šenka i Igora Valerija. Eksplozivno i prpošno izvedeni su baletni umetci plesne skupine osječkog HNK-a, a zaštitni znak Ere, finalni splet kola, uz soliste Snježanu Horvat i Vuka Ognjenovića, dostojanstveno je zaokružio folklornu nit opere.
  
  Gledajući izvedbu opere u cjelini, nije bilo dijelova koji bi značajnije kvalitativno oscilirali, što je stvarni napredak osječkog opernog ansambla, posebice uzme li se u obzir zahtijevnost orkestralne partiture. Raduje stalna uzlazna linija orkestra iza kojega je već nekoliko uspješnih projekata, a i domaći solisti, otkrivaju velike potencijale ansambla.
  
  © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 6. travnja 2014.

Piše:

Sunčana
Bašić