Između dva svijeta

Ciklus Lisinski subotom: Solisti, Zbor i Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Christoph Wilibald Gluck, Orfej i Euridika, dir. Mladen Tarbuk, red. Marina Pejnović, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 29. – 31. ožujka 2014.

  • Orfej i Euridika

    Najnoviji veliki umjetnički projekt Sveučilišta u Zagrebu okupio je na zajedničkom kreativnom poslu više od 250 studenata i njihovih mentora Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti , Tekstilno-tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta, a prvi puta i studente Suvremenog plesa. U suradnji s Zagrebačkim Rotary klubovima i Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski ostvarena je zanimljiva produkcija opere Orfej i Euridika u povodu tristote godišnjice rođenja autora tog kultnog djela operne literature, znamenitog austrijskog skladatelja i opernog reformatora Christopha Wilibalda Glucka ( 1714-1787). Održane su čak tri odlično posjećene scenske izvedbe, uz izravni prijenos premijere 29. ožujka na 3. programu hrvatske televizije.
    Orfej i Euridika
    Zanimljivo je da je u ovoj prigodi prvi put u Hrvatskoj predstavljena izvorna inačica djela s bečke praizvedbe 1762, dakle u sažetom obliku, bez kasnijih dodataka i ustupaka, ali u suvremenom viđenju studentice režije i radiofonije Marine Pejnović. Ona je pokušala spojiti dva nespojiva svijeta – stvarni ovozemaljski i nestvarni mitološki. Na putovanje u podzemlje u potrazi za neprežaljenom Euridikom Orfej polazi s kolodvora, izgubljen u užurbanoj i dezorijentiranoj masi putnika koje pokreće i usmjeruje zaigrani i nestašni Amor u liku prometnika. Telefonska govornica na rubu pozornice predstavlja vrata kroz koja se ulazi i izlazi. Preko šina nasred pozornice bilo je i spoticanja, a nejasne video-projekcije i napadno oblikovanje svjetla, najčešće su odvraćali pozornost od bitnoga. Reflektori su dobrim dijelom prekrivali prijevod teksta libretista Ranierija de´Calzabigija.
    Orfej i Euridika
    U želji da se neprikladni podij koncertne dvorane pretvori u kazališnu scenu pretjeralo se u maštovitim detaljima i simbolima. S druge strane, Orfejev silazak u Had, vođen snagom ljubavi i glazbe kojom svladava prepreke i zadobiva naklonost bogova, nadasve je uspješan, uključujući i suptilnu scenu na Elizejskim poljanama, gdje se odvija dramatični susret s Euridikom. Raskošni kostimi i odlična koreografija pridonijeli su dobrom dojmu. U svakom slučaju osjetila se ozbiljnost i mladenačka svježina kojom su mladi ljudi prionuli zahtjevnom poslu, a njihovi su napori i zabavna atmosfera koja je vladala u rađanju projekta zabilježeni na duhovitom dokumentarnom filmu Igora Husaka, prikazanom na početku večeri.
    Orfej i Euridika
    Za pultom je bio prof. Mladen Tarbuk, jedini profesionalni sudionik izvedbe, koji je svojim dirigentskim iskustvom objedinio glazbenike. Asistirao mu je student Filip Aver Jelavić, koji je ravnao i odličnim komornim ansamblom na sceni s harfom Veronike Tadine u prvom planu. U Simfonijskom orkestru Muzičke akademije na čelu s koncertnom majstoricom Tetianom Lutsyk povremeno je manjkalo preciznosti i uvjerljivosti, a dvije kratke pauze između činova ispunile su scenske promjene uz šum vlaka, kao još jedan pokazatelj putovanja iz jednog svijeta u drugi.
    Orfej i Euridika
    Uloga Orfeja se tijekom povijesti povjeravala i muškim i ženskim interpretima. Tako su se i u ovoj produkciji predstavili podjednako uspješno mezzosopranistica Sonja Runje (prof. Martina Gojčeta Silić) i bariton Leon Košavić (prof. Giorgio Surian), dok su Euridiku tumačile vrlo dobre sopranistice Kristina Owais (prof. Snježana Bujanović-Stanislav) i Hana Hanas (prof. Vlatka Oršanić). Amora su pjevale i igrale pouzdane i okretne sopranistice Patricija Hitrec (prof. Vlatka Oršanić) i Antonija Dunjko (prof. Lidija Horvat-Dunjko). Napomonjemo da su se solisti bolje nosili s arijama, negoli recitativima. Šteta što je središnju potresnu ariju Orfeja Che faro senza Euridice? ometalo besmisleno posprdno izrugivanje Amora uz žvakanje kokica!? Veliku ulogu u ovoj operi ima zbor, koji je bio uposlen i zahtjevnim scenskim pokretima, a odličnu vokalnu izvedbu zahvaljuje svojoj voditeljici, prof. Jasenki Ostojić.
    Orfej i Euridika
    Sve u svemu, unatoč upitnim scenskim i režijskim rješenjima, najnovija sveučilišna umjetnička produkcija pokazala je da nakon dosadašnjih opernih uspješnica s Mozartovom Čarobnom frulom, Bizetovom Carmen i Stravinskijevim Slavujem, takav kreativni studij poput Gluckovog Orfeja i Euridike može biti važan putokaz i za buduće pothvate u stjecanju dragocjena iskustva u umjetničkom zvanju.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. travnja 2014.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike