Između dva svijeta

Ciklus Lisinski subotom: Solisti, Zbor i Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Christoph Wilibald Gluck, Orfej i Euridika, dir. Mladen Tarbuk, red. Marina Pejnović, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 29. – 31. ožujka 2014.

• 
  
  Najnoviji veliki umjetnički projekt Sveučilišta u Zagrebu okupio je na zajedničkom kreativnom poslu više od 250 studenata i njihovih mentora Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti , Tekstilno-tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta, a prvi puta i studente Suvremenog plesa. U suradnji s Zagrebačkim Rotary klubovima i Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski ostvarena je zanimljiva produkcija opere Orfej i Euridika u povodu tristote godišnjice rođenja autora tog kultnog djela operne literature, znamenitog austrijskog skladatelja i opernog reformatora Christopha Wilibalda Glucka ( 1714-1787). Održane su čak tri odlično posjećene scenske izvedbe, uz izravni prijenos premijere 29. ožujka na 3. programu hrvatske televizije.
  
  Zanimljivo je da je u ovoj prigodi prvi put u Hrvatskoj predstavljena izvorna inačica djela s bečke praizvedbe 1762, dakle u sažetom obliku, bez kasnijih dodataka i ustupaka, ali u suvremenom viđenju studentice režije i radiofonije Marine Pejnović. Ona je pokušala spojiti dva nespojiva svijeta – stvarni ovozemaljski i nestvarni mitološki. Na putovanje u podzemlje u potrazi za neprežaljenom Euridikom Orfej polazi s kolodvora, izgubljen u užurbanoj i dezorijentiranoj masi putnika koje pokreće i usmjeruje zaigrani i nestašni Amor u liku prometnika. Telefonska govornica na rubu pozornice predstavlja vrata kroz koja se ulazi i izlazi. Preko šina nasred pozornice bilo je i spoticanja, a nejasne video-projekcije i napadno oblikovanje svjetla, najčešće su odvraćali pozornost od bitnoga. Reflektori su dobrim dijelom prekrivali prijevod teksta libretista Ranierija de´Calzabigija.
  
  U želji da se neprikladni podij koncertne dvorane pretvori u kazališnu scenu pretjeralo se u maštovitim detaljima i simbolima. S druge strane, Orfejev silazak u Had, vođen snagom ljubavi i glazbe kojom svladava prepreke i zadobiva naklonost bogova, nadasve je uspješan, uključujući i suptilnu scenu na Elizejskim poljanama, gdje se odvija dramatični susret s Euridikom. Raskošni kostimi i odlična koreografija pridonijeli su dobrom dojmu. U svakom slučaju osjetila se ozbiljnost i mladenačka svježina kojom su mladi ljudi prionuli zahtjevnom poslu, a njihovi su napori i zabavna atmosfera koja je vladala u rađanju projekta zabilježeni na duhovitom dokumentarnom filmu Igora Husaka, prikazanom na početku večeri.
  
  Za pultom je bio prof. Mladen Tarbuk, jedini profesionalni sudionik izvedbe, koji je svojim dirigentskim iskustvom objedinio glazbenike. Asistirao mu je student Filip Aver Jelavić, koji je ravnao i odličnim komornim ansamblom na sceni s harfom Veronike Tadine u prvom planu. U Simfonijskom orkestru Muzičke akademije na čelu s koncertnom majstoricom Tetianom Lutsyk povremeno je manjkalo preciznosti i uvjerljivosti, a dvije kratke pauze između činova ispunile su scenske promjene uz šum vlaka, kao još jedan pokazatelj putovanja iz jednog svijeta u drugi.
  
  Uloga Orfeja se tijekom povijesti povjeravala i muškim i ženskim interpretima. Tako su se i u ovoj produkciji predstavili podjednako uspješno mezzosopranistica Sonja Runje (prof. Martina Gojčeta Silić) i bariton Leon Košavić (prof. Giorgio Surian), dok su Euridiku tumačile vrlo dobre sopranistice Kristina Owais (prof. Snježana Bujanović-Stanislav) i Hana Hanas (prof. Vlatka Oršanić). Amora su pjevale i igrale pouzdane i okretne sopranistice Patricija Hitrec (prof. Vlatka Oršanić) i Antonija Dunjko (prof. Lidija Horvat-Dunjko). Napomonjemo da su se solisti bolje nosili s arijama, negoli recitativima. Šteta što je središnju potresnu ariju Orfeja Che faro senza Euridice? ometalo besmisleno posprdno izrugivanje Amora uz žvakanje kokica!? Veliku ulogu u ovoj operi ima zbor, koji je bio uposlen i zahtjevnim scenskim pokretima, a odličnu vokalnu izvedbu zahvaljuje svojoj voditeljici, prof. Jasenki Ostojić.
  
  Sve u svemu, unatoč upitnim scenskim i režijskim rješenjima, najnovija sveučilišna umjetnička produkcija pokazala je da nakon dosadašnjih opernih uspješnica s Mozartovom Čarobnom frulom, Bizetovom Carmen i Stravinskijevim Slavujem, takav kreativni studij poput Gluckovog Orfeja i Euridike može biti važan putokaz i za buduće pothvate u stjecanju dragocjena iskustva u umjetničkom zvanju.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. travnja 2014.

Piše:

Višnja
Požgaj