Skladatelj, libretist i glazbeni kritičar Arrigo Boito, važna je figura talijanske opere u drugoj polovini 19. stoljeća. Ljubiteljima opere danas je vjerojatno najpoznatiji kao autor libreta za Verdijeva posljednja djela – Otella i Falstafa te Ponchielijevu Giocondu, no Splićani su se na najnovijoj opernoj premijeri uvjerili kako je riječ i o vrsnom kompozitoru koji ovom operom može ravnopravno stati uz bok svojim poznatijim suvremenicima. Na Mefistofele je Boito radio praktički cijeli život, tvoreći pogotovo u njegovoj prvoj polovini djelo netipično za talijansku operu onoga vremena, a što je razumljivo kad se ima na umu činjenica da je bio pobornik Wagnerove estetike. Direkcija Opere splitskog HNK-a potrudila se publici uoči premijere približiti lik i djelo Arriga Boita te kulturni kontekst vremena u kojem je njegova opera nastala predavanjem Nikše Bareze, što je za svaku pohvalu.
I splitski se operni ansambl, sudeći po premijeri, savjesno primio rada na iznimno zahtjevnoj partituri. Sigurnim i predanim sviranjem orkestar pod ravnanjem maestra Bareze stvorio pouzdani oslonac za ovu prigodu proširenom zboru splitskog HNK-a, koji je dobro odradio svoju itekako značajnu ulogu za koju su ga pripremale Nina Cosetto i Rozarija Samodol. Ipak je širenje ansambla utjecalo na pokrivenost tona muškog dijela, a nadamo su kako će se uskoro definirati pozicija zborovođe. Odličnim se nastupom dopao i dječji zbor Glazbene škole Josipa Hatzea koji je uvježbala Ivana Šutić.
Solisti su bili na visini zadatka, a posebno valja izdvojiti Valentinu Fijačko, kojoj je Margerita jedna od najboljih rola otpjevanih u Splitu te Vedranu Šimić kao Elenu, iznenađujuće dramatičnog i muzikalnog pjeva. U muškoj podjeli treba izdvojiti vrlo uvjerljivog Ivicu Čikeša u naslovnoj ulozi. Talijanski tenor Paolo Lardizone unatoč nekim manjkavostima uglavnom je uspješno donio Fausta, a uvjerljivim su nastupima pozitivni dojam cjelokupne solističke lepeze osnažili Terezija Kusanović i Vinko Maroević, oboje pjevajući po dvije uloge.
Scenska dimenzija prvog splitskog Mefistofela barem je podjednako uspješna kao i glazbena. Poljski redatelj međunarodne karijere Michal Znaniecki, zajedno s ostatkom svog tima, postavio je odličnu predstavu s impresivnim prizorima dodatno naglašenim bogatim, ali ne pretjeranim vizualnim efektima. Dugotrajni aplauz Splićana najbolje je svjedočio o njihovom zadovoljstvu viđenim. Gledali smo veliku i suvremenu opernu produkciju kakva se u nas ne viđa često.
© Goran Velić, KLASIKA.hr, 21. ožujka 2014.
