Iz hrvatskog kulturnog života otišao je još jedan velikan. Nova 2014. godina počela je viješću da je u 95. godini života preminuo jedan od najvećih hrvatskih dirigenata, Milan Horvat. Rođen je 28. srpnja 1919. u Pakracu. U Zagrebu je završio studij prava, a na Muzičkoj akademiji diplomirao je 1946. studij glasovira kod Melite Lorković i Svetislava Stančića, dok je dirigiranje učio privatno kod Milana Sachsa i Friedricha Zauna. Nakon što je doktorirao pravo, posve se posvetio se glazbi. Najprije je neko vrijeme bio korepetitor u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i zborski dirigent. Profesionalnu glazbenu karijeru počeo je 1946. godine kao voditelj Simfonijskog orkestra tadašnjeg Radio Zagreba.
Prvim je koncertom dirigirao 1. travnja 1946., a već je na petom u karijeri, 16. prosinca 1946. ravnao praizvedbom Druge simfonije Stjepana Šuleka. Taj je koncert ocijenjen najboljim u toj sezoni, a mladi dirigent dobio je novčanu nagradu od Ravnateljstva Glazbenog zavoda. Njegovanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva, okrunjeno 12. listopada 1958. praizvedbom Šulekova Koriolana, bilo je od početka do kraja karijere trajno prisutno u Horvatovu djelovanju. Svjedoče o tome ne samo mnogi koncerti na kojima je izvodio djela hrvatskih autora, neka i na praizvedbama, nego i trajni tonski zapisi sačuvani u fonoteci Hrvatskog radija – među kojima je i antologijska snimka Sunčanih polja Blagoja Berse – objavljeni na nosačima zvuka. Veliku je pozornost posvećivao i prezentaciji nacionalnog stvaralaštva u inozemstvu, na mnogim koncertima i važnim inozemnim turnejama Zagrebačke filharmonije.
Istovremeno s vođenjem Simfonijskog orkestra RTZ Milan Hovat preuzeo je nastavu dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1951. do 1956. godine bio je šef-dirigent Irskog radija u Dublinu, od 1956. do 1970. šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, a od 1957. do 1969. njezin direktor. Zagrebačka filharmonija pod njegovim ravnanjem i ravnateljstvom uživala je ugled visokorangiranog srednjoeuropskog orkestra. Vodio je orkestar Filharmonije u nekim od njegovih najsjajnijih trenutaka u Salzburgu, Veneciji, Marseilleu, Ženevi, Beču i Americi. Ona je redovito odlazila na turneje, među kojima često u Njemačku. Od 1978. godine bio je njezin počasni šef-dirigent i stalni gost.
Od 1969. do 1975. Milan Horvat bio je dirigent novoosnovanog Simfonijskog orkestra Austrijskog radija u Beču (Radio-Symphonieorchester Wien ili RSO). Godine 1975. preuzeo je mjesto šefa-dirigent tadašnjih Zagrebačkih simfoničara RTZ na kojemu je ostao do 1977. Godine 1975. postao je i profesor dirigiranja na Visokoj muzičkoj školi u Grazu. Od 1997. do 2000. godine kao šef dirigent upravljao je Simfonijskim orkestrom u Grazu. Bio je i počasni dirigent Komornoga orkestra Lausanne, gost-dirigent Orkestra Romanske Švicarske te stalni gost dirigent i počasni član Slovenske filharmonije. Vodio je majstorske tečajeve na Ljetnoj akademiji u Salzburgu. Obišao je cijelu Europu i njezine glavne glazbene centre poput Londona, Berlina, Petrograda, Pariza, Moskve, Milana i Züricha. Koncertne turneje vodile su ga i u Sjedinjene Države i Japan. Bio je dugogodišnji umjetnički rukovoditelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Surađivao je s najvećim solistima svijeta poput Mstislava Rostropoviča, Davida Ojstraha, Yehudija Menuhina.... Snimio je niz nosača zvuka za tvrtke Decca, Philips i DGG. Godine 1958. dobio je nagradu Milka Trnina, 1961. nagradu Vladimir Nazor i 2005. diskografsku nagradu Porin za životno djelo. Možda je najveće priznanje dobio 1973. kad je 29. prosinca ravnao večernjim koncertom otvorenja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Godine 1987. postao je njezinim Počasnim članom.
U svojoj dugoj dirigentskoj karijeri Milan Horvat najviše se bavio simfonijskom glazbom i na tom području ostvario je nekoliko temeljnih kamena hrvatske reprodukcije, kao što su simfonije Ludwiga van Beethovena. No u sjećanju ostaju i njegove izvedbe vokalno-orkestralnih djela – Beethovenove Misse solemnis, Bachovih Muke po Ivanu i Muke po Mateju, Händelova Acisa i Galateje te Ratnog requiema Benjamina Brittena. Sjetit ćemo se i Verdijeva Requiema u zagrebačkoj Katedrali 1971., jednog od najveličanstvenijih u bogatoj hrvatskoj tradiciji izvedaba toga djela, te Brucknerove Devete simfonije i Te Deuma, Requiema Paula Hindemitha, Mahlerove Druge simfonije. Pamtimo i Posvećenje proljeća, Simfoniju psalama i Oedipusa rexa Igora Stravinskog.
Pamtimo i operne realizacije Milana Horvata. Od 1958. kao gost-dirigent zagrebačke Opere ostvario je uz spomenutog Koriolana i sjajne premijere Puccinijeve Tosce, Bizetove Carmen, Gluckovog Orfeja, Beethovenova Fidelija i Verdijeva Don Carlosa. S istim takvim zauzimanjem prilazio je i suvremenim partiturama. Tako će ostati zabilježena i veličanstvena prva hrvatska izvedba opere Rat i mir Sergeja Prokofjeva 20. studenoga 1961., navedena i u opernim priručnicima, koja je okupila možda dosad najbrojniji operni ansambl, a da i ne govorimo o Šostakovičevoj Katarini Izmajlovoj, premijerno izvedenoj 7. siječnja 1964. u skladatljevoj nazočnosti, kultnoj hrvatskoj opernoj realizaciji s kojom je zagrebačka Opera gostovala po Europi. U antologiju opernih realizacija u nas ulazi i Figarov pir ispred Kneževa dvora na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Vlade Habuneka 1967. i 1968. godine. Horvatov pristup interpretaciji karakterizirala je preglednost, jasnoća, transparentnost i preciznost što čini njegove snimke i danas modernima pa zadržavaju visoku vrijednost i prema suvremenim standardima vrednovanja.
Posljednje godine života Milan Horvat proveo je u mjestašcu Igls pokraj Innsbrucka u kojemu je umro 1. siječnja. Zagrebačka flharmonija s kojom je bio povezan punih šezdeset godina priređuje u utorak, 21. siječnja u 19,30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Komemoraciju i koncert u spomen na Maestra Milana Horvata pod naslovom Oproštaj od velikana. Sudjeluju Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, dirigent Vladimir Kranjčević te solisti Martina Zadro, Martina Gojčeta-Silić, Tomislav Mužek i Luciano Batinić. Na programu su Adagietto iz Pete simfonije u cis-molu Gustava Mahlera i Requiem za sole, zbor i orkestar, KV 626 Wolfganga Amadeusa Mozarta.
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 20. siječnja 2014.
