Pravi kreativni zanos

54. splitsko ljeto, koncert Operne zvijezde Splitu

• 54 Splitsko ljeto završilo je doista svečano – koncertom opernih odlomaka – i nakon koncerta vatrometom na  rivi. Koncert je imao naslov Operne zvijezde Splitu i taj nije tek slučajno odabran. Naime, po završetku redovitog programa bugarska zvijezda, u Splitu omiljena Svetla Vassileva, zanosno je otpjevala poznatu ariju Daleko m' e biser mora iz Tijardovićeve operete Mala Floramye, a pravo otkriće, korejski tenor Francesco Hong, poveo je Mićinom pjesmom završni prizor Gotovčeva Era s onoga svijeta s kojim je Ljeto završilo, a pljesak oduševljenog prepunog gledališta na Prokurativama još dugo nije prestajao.
  
  Ravnatelj splitske Opere, mladi, veoma nadaren ali i vrlo autoritativan Ivan Repušić želio je završiti Ljeto ozbiljnim opernim programom laganijeg, točnije bi bilo reći, popularnijeg ugođaja, ali uvijek u granicama stilske ujednačenosti (jer splitska publika poglavito voli operu!), pa je tako kao dodatke, uz dva spomenuta odlomka, izveo (hvala Bogu!) u izvornoj verziji,  previše zlorabljenu napitnicu iz Traviate. Program je bio sastavljen od odlomaka iz opera Verdija, Donizettija, Gounoda, Giordana i, najviše, Puccinija, u povodu 150. obljetnice skladateljeva rođenja.
  
  Svetla Vassileva se opet dokazala kao izvanredna pjevačica i umjetnica svjetskih kvaliteta oduševljavajući profinjenim i iznijansiranim pristupom Donizettiju i, posebno, Pucciniju. Sjajan partner ovoj iznimno šarmantnoj sopranistici bio je tenor Francesco Hong, idealnih lirico-spinto kvaliteta, blistavih visina koje su razgalile slušatelje (arija Calafa iz Puccinijeve Turandot). Šteta da nije otpjevao i ariju Manrica u Trubaduru, a ne samo briljantnu cabalettu, jer je riječ o muzikalnom pjevaču koji bi isto tako kvalitetno mogao udovoljiti zahtjevima jednog od najljepših primjera Verdijeve belkantističke fraze.
  
  Treća zvijezda bio je naš, hrvatski, bas-bariton Giorgio Surjan, u širokom opsegu od ozbiljnog basso cantante Verdijeva Zaccarije u Nabuccu, preko komičnog basa Donizettijeva Dulcamare u Ljubavnom napitku (u kojemu se najviše svidio) do dramatičnog bas-baritonskog Puccinijeva Scarpije u Tosci i baritonskog Gérarda u Giordanovom Andrei Chénieru. Splitski operni zbor (zborovođa Ana Šabašov) pokazao je širinu svoje zvučnosti, a orkestar se hrabro nosio s uvijek zahtjevnim programimama opernih odlomaka. Duša cijelog projekta bio je  Ivan Repušić u pravom kreativnom zanosu.
  
  © Marija Barbieri, KULISA.eu, 16. kolovoza 2008. godine

Piše:

Marija
Barbieri