Nakon što su prije dvije godine Zbor i Orkestar Società Filarmonia uz soliste uspješno izveli Rigoletto Giuseppea Verdija, 53. Glazbene večeri u Sv. Donatu ove su godine odlučile nastaviti suradnju s tim dvama ansamblima iz Udina. Uprizorenjem Verdijeve opere Attila taj se Festival pridružio cijelom svijetu koji ove godine obilježava dvjestotu obljetnicu rođenja majstora talijanske romantičke opere. Iako se većina koncerata Večeri održava u sakralnim prostorima, scensko uprizorenje opere zahtjevalo je veći prostor. Rimski forum ponovno se potvrdio prikladnim za to, premda je ozvučenje moglo biti realizirano i s(p)retnije. Priča o hunskom ratniku nazivanom Bič Božji praizvedena je 1846. u Veneciji. Dvanaest godina poslije operu su po prvi put mogli čuti i Zadrani, i to u Teatru Nobile. U 19. stoljeću to je kazalište bilo poznato po brojnim glazbeno-scenskim produkcijama, ponajprije tada suvremenih talijanskih opera, koje su izvodile talijanske operne trupe. Danas u Zadru to kazalište više ne postoji, kao uostalom ni koncertna dvorana. Zbog nedostatka dovoljno velikog prostora (ukoliko zanemarimo sportske dvorane upitne prikladnosti) veća glazbeno-scenska djela Zadrani mogu čuti tek u produkcijama kao što su ove. Stoga iznenađuje da je u gledalištu ostalo dosta praznih mjesta. Očigledno je, unatoč brojnim talijanskim pokroviteljima i sponzorima, cijena karte ipak bila previsoka.
Šteta, jer izvedba je pokazala da je riječ o izvrsnom orkestru te solidnim solistima. Scenograf Sergio Scabar svjestan ograničenja scene, prizore je odlučio dočarati pomoću svjetlosnih projekcija te pojedinih rekvizita. Pritom su veliku ulogu imali kostimi likova, koji su u prenošenju priče o pokušaju osvajanja Rima te nesretnoj sudbini Atile iz 452. godine uvelike pomogli redatelju Giampaolu Zennaru. Njegova su rješenja bila bolja u drugom i trećem činu no na početku opere, pri čemu je uspjelije bila iznesena sama radnja i atmosfera događaja (izvrsno ocrtan kraj drugog čina) od portretiranja pojedinih likova, koje je ostavilo dojam nedorečenosti.
Naslovnu ulogu tumačio je bas Jon Pescevich. Iako vokalno najslabiji od šestero solista, publika je njegov nastup pozdravila najjačim pljeskom. Mogući razlog je glumački aspekt njegova nastupa, kvalitetniji od pjevačkog. Pjevu je nedostajalo punoće tona, kao i logičnog vođenja glazbenih fraza. U tome su mnogo bolji bili sopranistica Eva-Maria Misinski kao Odabella i tenor Kang Sung Chan u interpretaciji njezina zaručnika Foresta. Njihovi su lirski glasovi najbolje došli do izražaja u duetima. U solističkoj postavi imali smo prilike čuti još jednog Korejanca – baritona Yong Jin Parka, koji je tumačio hrabrog rimskog generala Ezija. Njegov je zajednički nastup s Atilom u prologu bio intonativno nesiguran te zvukovno slab. Loš prvi dojam uvelike je popravio u drugom i trećem činu. Od solista nam je preostalo spomenuti izvrsnog tenora Badìja Scarpu u ulozi Atilinog roba Uldina te Maura Utzerija koji je vrlo korektno odradio svoje jedino javljanje na sceni u ulozi pape Leon I.
Uz soliste nastupio je i Zbor Società Filarmonia iz Udina, čiji su nastupi bili nesrazmjerne kvalitete. Muziciranja cijelog ansambla bila su vrlo usklađena, dok su pojedinačni nastupi muškog, odnosno ženskog dijela pokazivali velika odstupanja u bojama i intenzitetu pojedinih pjevača, što je na trenutke ostavljalo dojam amaterizma. Na kraju valja pohvaliti uistinu besprijekoran Orkestar Società Filarmonia. Predvođen sigurnom rukom dirigenta Alfreda Barchija. koji je uvelike pridonio uspješnosti izvedbe Verdijeve opere Atilla, čiji su zvuci u Zadru zadnji put odzvanjali prije više od 150 godina!
Nadamo se da će se suradnja sa spomenutim talijanskim ansamblima nastaviti i u narednim izdanjima Glazbenih večeri u Sv. Donatu i da će donijeti uprizorenja još nekih opera koje je vrijedno čuti i vidjeti.
© Ivana Jurenec, KLASIKA.hr, 27. srpnja 2013.
