Umjestan izbor
CD kolekcija Najljepše opere: Giuseppe Verdi, Aida, dir. Tullio Serafin, Orkestar i Zbor Opere Teatro alla Scala Milano
-
Od 20. veljače Jutarnji list objavljuje, po cijeni od 9, 90 kuna po primjerku, kolekciju od deset CD-a s najljepšim svjetskim operama, točnije izborima prizora iz njih. U kolekciji će se tako redom naći: Aida, Carmen, Madama Butterfly, Čarobna frula, La Bohème, Traviata, Tosca, Seviljski brijač, Don Giovanni i Rigoletto. Izabrane su doista najpopularnije opere koje bi trebale pobuditi zanimanje za operu i onih kojima je ona strana. Urednik je izdanja odličan poznavatelj opere Inoslav Bešker. U impressumu je navedena vrlo dobra prevoditeljica Dubravka Štefanac Vinovrški, na čiji rad imam ipak nekoliko manjih primjedbi. Primjerice, visoki svećenik (ispravno je veliki svećenik), dirigent zbora (ispravno je zborovođa), Tito Gobbi (a ne Titto Gobi), a prijevod stiha na str. 31. – T' avea il cielo per l' amor creata glasi Nebesa te stvoriše za ljubav, a ne s ljubavlju.
Kako nije naveden autor (ili autori) tekstova, pretpostavljamo da su oni dio opreme Grandes óperas, izvornog djela naklade Editorial Sol 90 iz Barcelone. Tekstovi su manje-više u redu, sadržaj dobro ispričan, i dobro je da je uključen prijevod izabranih odlomaka. Šteta što su na par mjesta pobrkani činovi, a valjalo je još među izvođačima navesti Giuseppea Modestija, koji pjeva Ramfisa. I još nešto, na str. 20. Antonio Ghislanzoni jest autor libreta, ali te posljednje stihove napisao je sam Verdi. U pismu Ghislanzoniju Verdi piše: „Dragi Ghislanzoni, primio sam Vaše stihove. Prekrasni su, ali ne odgovaraju mojoj namjeri. Budući da ste ih poslali tako kasno, da bih uštedio na vremenu već sam skladao glazbu na grozne stihove (versi mostruosi) koje sam Vam poslao.“ (Copialettere, str. 671.)
Jesu li i likovni prilozi zadani, iako su navedeni Hrvoje Netopil i Gordana Vukres kao grafički dizajn i oblikovanje? Ako nisu, ne vidim nikakav razlog da se u opremi nisu našle tri velike hrvatske Aide svjetskoga glasa: Zinka Kunc Milanov, Dragica Martinis i Ljiljana Molnar-Talajić, kao i slika Aide s prvih izvedaba opere na idealnoj pozornici splitskog Peristila. Zar ne bi vrijedilo navesti da smo i mi imali Aide i Aidu svjetskih vrijednosti? No u svakom slučaju velik je propust izostanak fotografije Marije Callas u ulozi Aide. Naposljetku, riječ je o izvedbi Teatra alla Scala pa bi na naslovnici trebala biti Scala, a ne neko nepoznato kazalište.
Izbor prve opere za kolekciju umjestan je, jer je Aida izvrsna i istodobno popularna opera. Izbor prizora na CD-u postavlja u apsolutni prvi plan Mariju Callas. U izboru izvođača prednjače dirigent i ansambl, Tullio Serafin te Zbor i Orkestar milanske Scale, svakako najautentičniji interpreti opusa Giuseppea Verdija. Poznavajući cjelovitu snimku opere, mogu reći da je Serafin istaknuo sve glazbene vrijednosti ove genijalne partiture a ne samo solističke dionice. Možda je zbog toga njegov izbor za naslovnu ulogu bila Maria Callas, jedna od najmuzikalnijih opernih umjetnica svih vremena. Ali u doba nastanka snimke za EMI, u kolovozu 1955., već dvije godine nije pjevala Aidu. Izbacila ju je iz repertoara i usredotočila se na Normu, Medeju, Toscu, Annu Bolenu i druge uloge koje su joj pružale veću mogućnost karakterizacije i u kojima je bila jedinstvena i neponovljiva.
Prošlo je vrijeme njezinih trijumfa kao Aide u Meksiku u sezoni 1950./1951.! Na ovoj joj je snimci gotovo oprezno prišla, nije posve uronila u lik kao što je uvijek činila, ne samo na sceni nego i na snimkama. Ali u duetu s Titom Gobbijem (Amonasrom) to je prava tigrica Callas koja se potpuno predaje umjetnosti i osmišljava svaku riječ, svaki takt na samo sebi svojstven način. Aida izvjesno nije jedna od ključnih uloga u njezinu repertoaru, ali njezina vrhunska muzikalnost otkriva u liku i druge vrijednosti a ne samo tonsku ljepotu, na što se najčešće usredotočuju druge interpretkinje. Izbor Richarda Tuckera za Radamesa činio se najprirodnijim jer je nekoliko godina ranije, 1949., bio odabir Artura Toscaninija za prvi televizijski prijenos Aide u koncertnoj verziji. Šteta što je izbor prizora najviše odrezao jednu od najboljih mezzosopranistica tog vremena, Fedoru Barbieri u ulozi Amneris.
Osobno ne volim odabrane prizore iz opera koji se obično priređuju uzimajući najpopularnije arije, duete ili ansambl prizore i tako djelo svode na nizanje hitova, a vrijednost cjeline potiskuje se u drugi plan. Ali za 9. 90 kn ne možemo tražiti kompletnu operu, zar ne?
© Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 21. veljače 2012.
Piše:

Barbieri