Coppélija na Montmartreu gostovala u Modeni

  • U subotu, 7. ožujka 2009 u 21 sat i nedjelju 8. ožujka 2009. u 17 sati predstava Coppélia na Montmartreu po glazbi Léa Delibesa i libretu, koreografiji i režiji Yourija Vàmosa, premijerno izvedena 27. listopada 2006. godine gostovala je u Teatro Comunale Luciano Pavarotti u Modeni.
    U subotu, 7. ožujka u Modeni u glavnim će ulogama nastupili su Michal Matys (Franz), Petra Vargović (Swanilda), a nedjelju 8. ožujka George Stanciu (Franz) i Pavla Mikolavčić (Swanilda). Na objema izvedbama nastupili su i Nicolae Vasc (Coppelius), Alen Gotal (Hans) i Andrej Barbanov (Šef policije).

    Léo Delibes -Youri Vàmos: COPPÉLIA NA MONTMARTREU; foto: Damil KalogjeraYouri Vàmos nije buntovnik koji dubinski problematizira temu, nego zaljubljenik u glazbu i ples koji uz dolično poštovanje poznati balet osuvremenjuje u smislu dinamike scene i logike radnje. Njega očito zanima balet kao kazalište, brzo, duhovito, poetično, koherentno, razumljivo i blisko. I – zabavno, što je dosta bitna stavka za žanr komičnog baleta.

    Léo Delibes -Youri Vàmos: COPPÉLIA NA MONTMARTREU; foto: Damil Kalogjera Povezavši temu baleta i glazbu s Parizom Delibesova vremena, Vàmos priču vidi u La Belle Époque, Moulin Rougeu, motivima i modelima s Toulouse-Lautrecovih plakata. Copelius je ostarjeli umjetnik, boem, slikar, čovjek noćnih klubova i prijatelj javnih žena. Njegova tajna, njegova "Coppélia" nije lutka nego slika mlade ljupke Swanilde, djevojke iz susjedstva, u crvenoj haljini, koju joj je tajno kupio i poklonio.

    Léo Delibes-Youri Vàmos: COPPÉLIA NA MONTMARTREU; George Stanciu (Franz) i Pavla Mikolavčić (Swalinda); foto: Damil Kalogjera A "lutke" su zapravo svi likovi pomalo, brzog kretanja i s elementima mehaničkog ponavljanja, u konvenciji kostima, posla i društvenog ponašanja, jednako oni koji pripadaju danjem svijetlu i priznatim poslovima kao policajci, kućanice, mljekarice, dimnjačari, ličioci, prodavačice peciva, sudac i zapisničar, kao i noćne dame (nešto naglašenije kao "lutke" za zabavu), žigolo, konobari i plesačice can-cana. Suprotstavljeni po pitanju društvenog statusa i morala (u čemu i jest zaplet priče) likovi su izjednačeni u dobrohotnoj karikaturi, glumstvenom plesu koji nosi i emociju i dramatiku.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 15. lipnja 2008.