Prednosti razlika

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Johann Strauss ml., Šišmiš, red. Krešimir Dolenčić, dir. Michael Helmrath (djelomično nova podjela uloga)

• Novi zagrebački Šišmiš nastavlja izazivati brojne komentare. I dok su tradicionalisti posve zgroženi, meni se čini da predstava ima kvaliteta a da bi ih bilo i više da je pod nadahnutijim glazbenim vodstvom i da je režija do kraja provedena. I da nisu svi likovi uglavnom nepotrebno karikirani. To mogu biti Alfred i Dr. Blind, a drugi nisu komični, točnije njihova komičnost ne bi smjela biti nametnuta brojnim, često suvišnim gegovima i glumatanjem nego izvirati iz predavanja teksta. No ostavimo to. Kako kaže Orlovski, chacun à son goût, svatko prema svom ukusu.
  
  Novi ženski tandem – Adela Golac Rilović kao Rosalinda i Marija Kuhar Šoša u ulozi Adele – više su se međusobno razlikovale od premijernih solistica pa je u tom smislu bolje uspostavljen odnos gospodarica – sobarica. Bile su scenski primjerenije likovima koje tumače. U pjevačkim dometima nije bilo bitnijih razlika, najveća je bila u samome karakteru glasova koji se bitno razlikuju, ali u pjevačkom dometu sve su četiri bile na visini svoje ne baš lagane zadaće. Ljubomir Puškarić u ulozi Dr. Falkea pokazao je jedan od najljepših glasova lirskog baritona koje smo čuli i finu muzikalnost pa možemo samo poželjeti da ga češće slušamo, a njemu da što više nastupa i stekne onu scensku suverenost koja izrazito krasi njegova premijernog kolegu. Marta Babić bila je likovno možda za nijansu primjerenija Orlovskom ali i dalje mislim da ovaj u muzičkom smislu težak a scenski još zahtjevniji, lik treba povjeravati iskusnijim pjevačicama i izrazitijim osobnostima.
  
  Tvrtko Stipić bio je scenski dojmljiviji Alfred od premijernog tumača te uloge, Mario Bokun u svakom smislu prihvatljiviji od  premijernog Dr. Blinda, dok je Ozren Bilušić možda ipak malo previše karikirao Franka. Premda se o njemu govori kao o bassu-buffo (Don Magnifico), ostajem pri stajalištu da je on dramski bariton (izvrstan Monterone). Krešimir Špicer u ulozi Eisensteina pokazao je pozitivan pjevački pomak u odnosu na premijeru a i scenski se malo primirio pa je njegov i Rosalindin duet sa satom bio možda najuspjeliji prizor predstave. Maja Mejovšek Haluza (Ida) i Dušan Bućan (Frosch) ponovili su premijerna dostignuća.
  
  Naravno, da izvedba tako zahtjevnog djela kao što je Šišmiš ne može biti savršena, ali kad je na raspolaganju uglavnom vrlo dobar solistički ansambl u objema podjelama, nije li se među hrvatskim dirigentima mogao pronaći bolji, primjereniji i nadahnutiji interpret izrazito muzikalne partiture kao što je ova Johanna Straussa ml.?
  
  © Marija Barbieri, KULISA.eu, 22. prosinca 2010.
  
  pročitajte kritiku premijerne izvedbe

Piše:

Marija
Barbieri