Prije stotinu i četrdeset godina – na Ivanjsku noć 21. lipnja 1868. – u kraljevskom Dvorskom kazalištu u Münchenu praizvedena je glazbena drama Majstori pjevači (Die Meistersinger von Nürnberg) Richarda Wagnera. Glavnu žensku ulogu Eve pjevala je hrvatska umjetnica Matilda Mallinger.
Kći vojnog kapelnika, virtuoza na klarinetu i nastavnika na Glazbenom zavodu Ivana Mallingera, Matilda se rodila 17. veljače 1847. u Grazu, jer joj je otac dobio kratkotrajni premještaj u štajerski glavni grad, ali je bila još dojenče kad se obitelj vratila u Zagreb. Kao djevojčica je toliko lijepo pjevala da je sa dvanaest navršenih godina primljena na pjevački tečaj Glazbenog zavoda kod poznatog pedagoga Vatroslava Lichteneggera. Sa šesnaest je godina uz potporu vlasti i podupiratelja umjetnosti otišla na usavršavanje na Konzervatorij u Pragu a nastavila je u Beču. U Beču ju je čuo kapelnik Dvorske opere u Münchenu Franz Lachner, uz potporu Richarda Wagnera doveo je u bavarsku prijestolnicu i ponudio trogodišnji angažman. Nije još navršila dvadeset godina a debitirala je u iznimno zahtjevnoj naslovnoj ulozi Bellinijeve Norme, što je izazvalo senzaciju. S izrazito lijepim glasom, izvrsnom pjevačkom tehnikom i temeljitom glazbenom naobrazbom te naglašenim interpretativnim darom, odmah bilo jasno da će se razviti u veliku umjetnicu operne scene. Nakon uspjeha u Münchenu, godine 1869. otišla je u Dvorsku operu u Berlin i do 1882, kada se povukla sa scene, bila jedna od njezinih najistaknutijih članica, velika interpretatorica Wagnerovih likova u koje je unosila poseban poetski izraz, kao i Beethovenove Leonore u Fideliju i Mozartove Donne Anne u Don Giovanniju. Godine 1881. izgubila je glas i posvetila se pedagogiji kao profesorica na konzervatoriju u Berlinu. Njezina najpoznatija učenica bila je slavna Lotte Lehmann.
Matilda Mallinger, kraljevska pruska komorna pjevačica, obudovjela barunica, uživala je naklonost berlinskih dvorskih krugova do same carice. Umrla je u Berlinu 19. travnja godine 1920.
Majka njemačke književnice Paule Gura-Ewald, i sama pjevačica i prijateljica Mallingerove, ovako ju je opisala: "Mallingerovoj bilo je onda tek 19 godina, ali je svatko, tko je htio da čuje i vidi, naslućivao već tada u njoj velike nadarenosti, s kojima je par godina kasnije mogla da istisne iz Berlina čak jednu Paulinu Luccu. Mallingerova bila je u životu vrlo jednostavno biće, skromna u svakom pogledu i govorila je napadnim dijalektom. Ali, čim bi stala na daske, izgledala je kao Bogom nadahnuta. Djelovala je velikim, sjajnim očima, čudnodivnim glasom i napadno otmjenom igrom njenih krasnih, malih ruku. Kralj Ludwig II. bio je njenim velikim štovateljem, a jednako ju poštivaše cio dvor, uključivo dama. Medjutim umjetnica nije polagala velike vrijednosti na izljeve dobrohotnosti. Naklonost lijepog kralja – koja se je očitovala u dragocjenim poklonima i pismima pisanim kićenim perom, u predivnim ružama sa Otoka Ruža, koje joj je dnevno donosio kraljev lovac u grad, u dopuštenju da se može šetati po krasnom, ostalom općinstvu nepristupačnom parku dvorca – samo se je nje doticala utoliko, ukoliko je tome vladaru htjela da pruži ono najviše od svog umjetničkog stvaranja.
Pokusi za prvu izvedbu Meistersingera bili su baš u punom toku. Ja sam svakom prisustvovala i mogla sam da promatram, kako je Richard Wagner svakom suigraču sve sam svirao i upućivao ih, kako se moraju držati u svakoj kretnji. Nesrećom je Mallingerova tik pred prvu izvedbu dobila teški bronchitis, pa je uzrujavanje Wagnerovo bilo bezgranično. Tresao se od straha, da bi mu njegova "Evchen" mogla otkazati. Više puta otrčao je u Maximilianstrasse, gdje je stanovala Mallingerova s majkom na drugom katu današnje kavane Maximilian. Jednog dana mu sama otvorih vrata. Bez pozdrava gurnu me Wagner u stranu i jurnu nervozno ravno u sobu pjevačice. Nije je uopće pustio do riječi. "Tražite, štogod hoćete, kralj će vam dati! Samo učinite mogućim, da se rok izvedbe ne mijenja. Ta mi očekujemo polovicu svijeta, koji ljubi umjetnost! Pomislite, što to znači za mene i za München!"
Mallingerova jela je kisela kupusa u sirovu stanju i zaista je mogla da pjeva te nezaboravne večeri.
A onda je došlo prvo prikazivanje Majstora pjevača. Bijaše to uspjeh besprimjeran. Kvintet su morali da ponove. Bülow dirigiraše, Richard Wagner vodjaše režiju. Ali iza svršenih činova uputio se je u ložu svog kralja-gospodara, koji je vodio prijatelja za ruku do ruba lože i s njim se je istovremeno naklanjao općinstvu koje je slavilo neopisivo slavlje."
(Objavljeno u podlistku novina Münchener Neueste Nachrichten povodom 400. izvedbe Majstora pjevača u minhenskom državnom kazalištu, koje je prenio zagrebački Jutarnji list 23. srpnja 1933. s podnaslovom Listak slave naše pjevačice Mallingerove.)
Dirigent praizvedbe Majstora pjevača bio je slavni Hans von Bülow, mladi Hans Richter uvježbavao je zbor, a među glazbenicima za koje se priča da su zadavali brige skladatelju bio je i hornist Franz Strauss, otac Richarda Straussa. Pjevači su se birali diljem Njemačke i Austrije. Wagnerov zaštitnik – bavarski kralj Ludwig Drugi bio je u tolikoj euforiji da je zahtijevao da njegov štićenik sjedi s njim u kraljevskoj loži, što je tada bilo nezamislivo. Wagner se suočio i s mnogim neprilikama administrativne naravi. No, praizvedba je postigla velik uspjeh. Neki kritički osvrti nisu bili najpovoljniji, ali publika je djelo odmah prihvatila i ono je trajno zasjelo u repertoar, nailazeći uglavnom na oduševljeni prijem. Strogi George Bernard Shaw nazvao ga je "pravim čudom, riznicom svega što je lijepo i sretno u glazbi".
Dodajmo da je još jedna Hrvatica bila u Njemačkoj iznimno popularna kao Eva (Evchen) – Blaženka Kernic. Bila je, za razliku od Milke Trnine, miljenica Wagnerove udovice Cosime. Pjevala je Evu na Bayreuthskim svečanim igrama iste 1899. godine kada je Trnina pjevala Kundry u Parsifalu, ali prema onodobnom njemačkom tisku, s puno više uspjeha.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 8. lipnja 2008.
