Nevjesta je poludjela
Lucia di Lammermoor u povodu premijere u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci
-
Nakon velikog uspjeha koji je postigao uprizorenjem verističke opere Adriana Lecouvreur Francesca Cilee, ansambl Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u subotu, 24. travnja (pod ravnanjem Nikše Bareze
i u režiji Damira Zlatara Freya) premijerno postavlja romantičnu operu Gaetana Donizettija Lucia di Lammermoor. Libreto za operu napisao je napuljski pjesnik, Salvatore Cammarano (1801-1852), jedan od najpoznatijih libretista toga doba. Za Donizettija je napisao osam libreta. Libreto je skladatelju pružio obilje mogućnosti da sklada svoje najveće djelo s najboljim značajkama svojega stila: sjajnom, sentimentalnom ili pak tragičnom melodijom u najljepšem belkantističkom legatu, ponekad, kao u prizoru ludila, ukrašenom virtuoznom koloraturom, ali i s istančanim smislom za dramske situacije kao što je znameniti sekstet. Skladatelj je skladao operu u samo šest tjedana.
Donizetti je želio da tema njegove nove opere bude ljubav. U tom je smislu roman glasovitoga škotskog romanopisca sir Waltera Scotta (1771-1832) The Bride of Lammermoor (Lammermoorska nevjesta), objavljen 1819., ispunio njegov san. Istinita je to priča o mladoj Janet Dalrymple, koja je postala u romanu i operi Lucy Ashton. Ona se zaljubila u lorda Rutherforda – u operi Edgarda od Ravenswooda. Ali obitelj ju je prisilila na brak s Davidom Dunbarom od Baldoona, u operi lordom Arturom Bucklawom. Vjenčali su se 1669. U prvoj bračnoj noći dogodila se tragedija. Pomračena uma izbola je muža, a petnaest dana kasnije i sama umrla. Lucia ima sve osobine Donizettiju toliko dragih preosjetljivih romantičnih junakinja koje se ne mogu boriti za svoje osjećaje nego se bespomoćno prepuštaju sudbini, a Edgardo je svojevrstan prognanik iz društva, toliko drag lik u prvim desetljećima 19. stoljeća. Ta strastvena ljubavna priča s tragičnim završetkom bila je i ostala vrlo popularna. Donizettijevu naklonost škotskom ozračju neki pripisuju njegovu, navodno, škotskom podrijetlu. Prema nekim izvorima, njegov je djed bio Škot imenom Izett, tkalac iz Pertha. Nakon što je Izett stekao stanovita dobra u Italiji, prezimenu je dodao prefiks don i tako ostavio potomcima u naslijeđe prezime Donizetti.
Lucia di Lammermoor praizvedena je s velikim uspjehom u Teatru di San Carlo u Napulju 26. rujna 1835. Naslovnu ulogu pjevala je Fanny Tacchinardi Persiani (1812-1867), kći i učenica velikoga grbavog tenora i violončelista Niccoloa Tacchinardija (1772-1859). Krhka, blijeda i nježna sa svoje je 23 godine bila idealna interpretkinja Lucije, koju je pjevala po cijeloj Europi. Edgardo je bio Gilbert Louis Duprez (1806-1896) koji je 1831. u Lucci prvi put punim glasom otpjevao visoki C iz prsnog registra, tzv. do di petto, a ne kao što su ga tenori do tada pjevali u falsetu.
Najpoznatiji hrvatski tumač Donizettijevih likova u svijetu, na žalost ne i u Hrvatskoj, bio je slavni hrvatski slavuj, Ilma de Murska (1834-1889), jedna od najvećih i međunarodno najuglednijih pjevačica koje smo imali. Prema riječima irskog dramatičara, koji je dugo bio i strog engleski glazbeni kritičar, Georgea Bernarda Shawa (1856-1950), bila je i ostala najveća Lucia. „Njezino utjelovljenje Lucije bila je jedna od senzacija godine“, napisao je H. Sutherland Edward u knjizi The Prima Donna, kad ju je 1865. prvi put pjevala u Londonu. Murska je bila glasovita Lucia bečke Dvorske opere i Narodnog kazališta u Budimpešti kao i svih londonskih kazališta, uključujući Covent Garden. Hrvatski bariton Josip Kašman, u svijetu znan kao Giuseppe Kaschmann (1850-1925). pjevao je Enrica u prvoj izvedbi opere u Metropolitanu, druge večeri u njegovoj povijesti, 24. listopada 1883. Prve večeri, 22. listopada izvedeni Faust, nije bio za javnost.
Talijanske kazališne družine izvodile su Luciju di Lammermoor u Hrvatskoj već četrdesetih godina 19. stoljeća. U Zagrebu je na jednoj predstavi opere, u siječnju 1846, u njoj debitirao Franjo Stazić (1824-1911), koji će dva i pol mjeseca kasnije, 28. ožujka 1846, biti Vukosav na praizvedbi prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Stazić će u Europi ostvariti veliku karijeru kao Franz, František, Ferencz ili Francesco Steger. Stazić je ponovno pjevao Edgarda u Zagrebu 1858. godine. Redovito ga je pjevao u Beču i Budimpešti, gostovao u Teatro Regio u Parmi. U Teatru civico u Rijeci Lucia di Lammermoor je izvedena 1847. Ponovno se u njemu izvodila 1864, 1866. i 1872. U Teatru comunale izvedena je 1888, 1890. i 1900. godine. U Njemačkom teatru u Osijeku Lucia je prvi put izvedena u sezoni 1872./73, zatim u sezonama 1876./77, 1881./82, 1893./94. i 1894./95.
Prva izvedba opere u hrvatskoj nacionalnoj operi bila je 16. veljače 1878. u Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu na Markovu trgu. Tekst je pohrvatio Josip Eugen Tomić, dirigirao je utemeljitelj Hrvatske opere i najistaknutija ličnost početka sustavnog profesionalnoga glazbenog života u Hrvatskoj, Ivan pl. Zajc (1832-1914). Luciju je pjevala Hermina Vojaček-Voinska, Edgardo je bio gost Luigi Vanzetti, a Enrico omiljeni slovenski bariton, prvi tumač Zajčeva Zrinjskog, Josip Nolli (1841-1902). U svibnju je u naslovnoj ulozi nastupila Marija Prikril, poslije udana Crnadak (1859-1944), prva školovana hrvatska pjevačica koja je djelovala u Hrvatskoj. Njezin Edgardo bio je Ivan (Giovanni) De Negri (1850-1923), budući svjetski poznat Otello, Verdiju najdraži tumač te složene i zahtjevne uloge. Tada je bio na početku karijere i član zagrebačke Opere.
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku Lucia je prvi put izvedena 25. studenoga 1953. godine. Dirigirao je Lav Mirski, režirao M. Marinc. U glavnim su ulogama nastupili Nada Đorđević, Almas Tudaković, Nikola Stanković i Feliks Ajh. Poslije je Luciju pjevala i Štefica Petrušić.
Slijedila je premijera opere u Narodnom kazalištu Ivan Zajc u Rijeci 22. lipnja 1954. pod ravnanjem Vladimira Benića u dramaturškoj obradi i režiji Vida Fijana. Naslovnu ulogu pjevala je nezaboravna Mica Glavačević, velika Lucia riječke, osječke i zagrebačke Opere. Edgar je bio Mario Gjuranec, Ashton Simeon Car a Raimondo ili, kako se onda nazivao Rajmund Bidebent, Franjo Godec.
Prva izvedba opere u Narodnom kazalištu u Splitu bila je 28. siječnja 1956. Dirigirao je Jakov Voltolini, režirao Tito Strozzi. Stana Lovšin pjevala je Luciju, a uz nju su nastupili Ante Jelaska, Ante Marušić i Duško Kukovec. Luciju je pjevala i Alma Peranić.
Poznate hrvatske Lucije bile su još Maja de Strozzi, Alda Noni, Nada Siriščević (udana Ruždjak) i Vlatka Oršanić, a zacijelo najveći Edgardo – Josip Rijavec.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 14. travnja 2010.