Bedřich Smetana (Litomyšl, 2. ožujka 1824. – Prag, 12. svibnja 1884.) bio je već poznati skladatelj kad se prihvatio skladanja druge opere, Prodane nevjeste. Prvu – Braniborci u Češkoj – skladao je 1863. prema uzoru na francusku veliku operu. Skladao je do tada već i nekoliko simfonijskih pjesama. U češkom glazbenom životu osjećala se potreba da se s praške glazbene scene potisnu predstave na talijanskom i njemačkom jeziku. Došao mu je u ruke libreto pisca i novinara neobična životnog puta, od revolucionara osuđenog na smrt do policijskog doušnika, Karela Sabine (1813-1877) sa sadržajem iz narodnog života i učinilo mu se prikladnim da sklada češku nacionalnu operu. Najprije je skladao briljantnu uvertiru u čisto mozartovskom stilu a da još nije imao jasnu sliku kako će opera izgledati, što je vrlo neuobičajeno u opernoj praksi. Zatim je skladao uvodni zbor pa ljubavni duet, a tek tada je nastala opera.
Premda Sabinin libreto nije osobito inventivan (kakva razlika od sjajnog libreta Milana Begovića za našeg Eru s onoga svijeta!) svojim je stvaralačkim genijem Smetana uzdignuo stereotipnu radnju sa stereotipnim karakterima na razinu najveće umjetnosti i pružio nedostižan primjer narodne komike na glazbenoj pozornici. Zamjerali su mu da je uveo seljačke čizme na opernu scenu, a vrijeme je pokazalo da su prizori iz seoskog života koji prate glavnu priču o ljubavi Marženke (kod nas se govorilo Marice) i Janka doista potreban okvir koji obogaćuje scenska zbivanja i omogućuje da do pravog izražaja dođe i zbor te bogata tradicija skupnog pučkog muziciranja. Svježina, životnost i radost pršte od uvodnog takta do finala, i sve to djeluje neobično lako i prirodno. Glazba teče bez zastoja, likovi su sjajno okarakterizirani – lirski raspjevani Janko, Marženka ustreptala u izrazima ljubavi, tašt, uobražen ali i brbljav bračni posrednik Kecal te stidljivi i pomalo zaostali Vašek. A sve je to Smetana izrazio rijetko profinjenim glazbenim jezikom koji odaje izvanrednog majstora orkestracije, što posebice dolazi do izražaja u plesovima. I dokazuje mnogo puta potvrđenu činjenicu da su najveća remek-djela najčvršće povezana s narodom u kojemu su nastala. Najsamosvojnija su i u svijetu najviše priznata.
Prodana nevjesta je prototip narodne opere i simbol češke glazbe. Njezin ponos i slava. A nije počelo odviše blistavo. Ni premijera 30. svibnja 1866. u malom praškom Privremenom kazalištu ni repriza nisu bile osobito posjećene. „Od Prodane nevjeste neće biti ništa“, zdvojno je rekao skladatelju upravnik kazališta i predložio mu raskid ugovora. Smetana je pristao. No, opera koju Pražani nisu odmah prihvatili ipak nije ono djelo koje mi danas poznajemo, a ni izvedba vjerojatno nije bila na razini zahtjeva partiture. Bilo je to djelo u dva čina, između pojedinih glazbenih brojeva bio je govorni tekst, nije bilo plesnih umetaka i još nekih danas poznatih odlomaka. Smetana je i sam uvidio da se tu mora nešto izmijeniti. Zamijenio je govorne dijelove recitativima uz pratnju orkestra, dodao finale prvoga čina i zbor na početku drugoga i prelijepu ariju Marženke u trećemu. Ali najvažniji dodatak bili su plesovi polka, skočna i furijant te podjela opere na tri čina.
U takvom obliku, u svojoj konačnoj verziji Prodana nevjesta je osvojila Prag na premijeri 25. rujna 1870. te je u dvanaest godina već doživjela stotu izvedbu. Prvi uspjeh izvan čeških granica opera je imala već sljedeće godine u Petrogradu, a njezin pravi prodor u svijet počinje gostovanjem praškog opernog ansambla u Beču 1892. u sklopu svjetske kazališno-glazbene izložbe. Već godinu dana kasnije opera prelazi ocean i izvodi se u Chicagu. U repertoar Metropolitana uvrstio ju je 1909. Gustav Mahler (1860-1911) koji je njome i dirigirao. Bio je to obol velikog skladatelja i dirigenta češkoj domovini (rođen je u Kalištu). Jedna od najvećih opernih umjetnica toga doba, Čehinja Emmy Destinnova (1878-1930) bila je Marženka.
Samo tri godine nakon premijere u konačnom obliku Prodana nevjesta je došla u Zagreb. U starome kazalištu na Markovu trgu izvedena je 18. listopada 1873. pod ravnanjem Ivana pl. Zajca u režiji Josipa Freudenreicha. Libreto je preveo August Šenoa. Više je puta obnavljana i izvedena više od četristo puta. Dirigirali su je najveći dirigenti na čelu s Milanom Sachsom te gosti iz Čehoslovačke Zdeñek Chalabala i Zdeñek Košler. Gotovo da nije bilo sopranistice koja nije pjevala Marženku. Izdvojit ćemo samo neke: Irma Polak, Zdenka Zikova, Nada Tončić, Sena Jurinac, Dragica Martinis, Mirka Klarić i Branka Beretovac te slavne češke gošće Emmy Destinnova i Jarmila Novotna. Svi su veliki tenori pjevali Janka, od Stanislava Jastrzebskog, Josipa Rijavca, Maria Šimenca i Josipa Gostiča do Rudolfa Francla. Veliki i u svjetskim relacijama vrhunski Kecal bio je Josip Križaj, najslavniji Vašek Franjo Paulik Prodana nevjesta bila je tzv. izvozna predstava zagrebačke Opere. S njom je gostovala i u dalekom Japanu. S vremenom se opera počela izvoditi i u drugim hrvatskim kazalištima. Njemačko kazalište u Osijeku izvelo ju je u sezoni 1896./1897., a Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku počelo je svoje djelovanje upravo Prodanom nevjestom koju je 3. listopada 1907. izvelo u Varaždinu.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 12. studenoga 2009.
