Lastavica slijeće u Zagreb

U povodu koncertne izvedbe opere Lastavica Giacoma Puccinija

• U subotu 29. studenoga 2008. u povodu 150. obljetnice rođenja Giacoma Puccinija u sklopu ciklusa Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Nikše Bareze koncertno je izveo manje poznatu i u hrvatskim nacionalnim kazalištima neizvedenu skladateljevu operu Lastavica (La Rondine). Glavne uloge povjerene su gostima – albanskoj sopranistici Ermoneli Jaho i meksičkom tenoru Arturu Chacón-Cruzu. Ermonela Jaho debitirala je sa sedamnaest godina u Tirani kao Violetta u Traviati (u toj ulozi imala je prigodu čuti je i zagrebačka publika početkom 2008.) i dosad je ostvarila niz velikih uloga lirskog soprana. Rođen 1977, Cruz je sa 22 godine počeo nastupati u Palaciju de Bellas Artes u Ciudad Mexicu, nakon tri godine pjevao je u njujorškom Carnegie Hallu u velikim vokalno-orkestralnim djelima, a 2005. bio je pobjednik natjecanja Plácido Domingo Operalia. Oboje nastupaju na uglednim svjetskim pozornicama. Interpreti drugog ljubavnog para u operi su Ivana Kladarin i Domagoj Dorotić, a Rambalda pjeva Tomislav Bekić. U manjim ulogama sudjeluje brojni solistički ansambl.
  
  Nakon što mu je 1910. u Metropolitanu praizvedena La Fanciulla del West (Čedo zapada) pod ravnanjem Artura Toscaninija s Enricom Carusom i glasovitom češkom sopranisticom Emmy Destinn u glavnim ulogama, Puccini se dao u potragu za novim sižeom. Uvijek je težio nečem izvornom, što bi poticalo njegovu skladateljsku maštu i rado je 1913, dok je Beču bio na izvedbama svojega Čeda zapada, prihvatio ponudu da sklada operu lakšeg žanra u bečkom stilu. Rat je omeo te planove, ali Puccini nije odustao od skladanja na libreto pripremljen za njega. Doduše, to nije bio onaj koji su na njemačkom napisali Alfred Maria Willner (autor libreta za Oganj Blagoja Berse i Baruna Trenka Srećka Albinija) i Heinz Reichert, nego prijevod i adaptacija talijanskog dramatičara Giuseppea Adamija. I tako je nastala La Rondine. Glazba je u toj operi uistinu lakšeg karaktera, često se čuje ritam valcera, nema snažnih dramskih prizora, ali daleko je od operete.
  
  Priča je to o djevojci visoka roda ali sumnjiva morala, Magdi di Civry, priležnici bogatog pariškog bankara Rambalda Fernandeza, koja se iskreno zaljubi u siromašna mladića Ruggera Lastouca i kao lastavica odleti s njim u ljubavno gnijezdo na Azurnoj obali. Ali, djevojka sumnjive prošlosti ne može postati njegovom ženom i poput lastavice vraća se u zlatni pariški kavez. Puccini je u ovu operu unio i sporedni zaplet – ljubav između pjesnika Pruniera i Magdine sobarice Lisette, koji kontrapunktira ljubavnom odnosu dvoje glavnih likova. Puccini je operu tri puta prerađivao, dva puta s drukčijim krajem, a u koncertnoj izvedbi slušat ćemo četvrtu verziju opere. Lastavica se nije učvrstila na repertoaru, ali se u novije vrijeme sve više izvodi.
  
  Nakon niza peripetija, djelomično uzrokovanima i Prvim svjetskim ratom, Lastavica je praizvedena 27. ožujka 1917. u Monte Carlu u Salle Garnier, umanjenoj replici mnogo poznatije istoimene dvorane u Parizu. Magdu je pjevala svojedobno vrlo popularna Puccinijeva omiljena sopranistica Gilda Dalla Rizza, a Ruggera veliki Tito Schipa. Dirigirao je Gino Marinuzzi. Opera je doživjela uspjeh. Izvedbe opere u listopadu 1917. u Teatru Dal Verme u Milanu kao i iste godine u Bologni, naprotiv, hladno su primljene. Druga verzija opere prvi je put izvedena 1920. u Teatro Massimo u Palermu, a treća tek 1994. u Torinu. Zanimljivo je napomenuti da je Lastavica izvedena u Teatru Verdi u Rijeci, tada pod talijanskom vlašću, već 1924. godine. U Scali se prvi put izvela tek 1940. godine s glasovitom Mafaldom Favero u naslovnoj ulozi.
  
  Opera je bila najbolje sreće u Metropolitanu. Ansambl ju je predstavio 1928. sa svojom velikom zvijezdom, Španjolkom Lucrezijom Bori i slavnim Beniaminom Giglijem. Obnovio ju je u siječnju 1936., također s Lucrezijom Bori u koreografiji Georgea Balanchinea, a 31. prosinca ove godine opet će je premijerno izvesti s karizmatičnim pjevačko-bračnim parom rumunjskom sopranisticom Angelom Gheorghiu i francuskim tenorom sicilijanskog podrijetla Robertom Alagnom. Ovu će izvedbu moći vidjeti i zagrebačka publika 10. siječnja sljedeće godine u izravnom televizijskom prijenosu u sklopu projekta Metropolitan u Lisinskom, koji je dio ciklusa The Met: Live in HD, i to u high-definition tehnologiji 21. stoljeća u Velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog!
  
  © Marija Barbieri, KULISA.eu, 27. studenoga 2008.

Piše:

Marija
Barbieri