9. godište publikacije

  • Miljenko Đuran

    (Zagreb, 23. veljače 1961.)

    Piše: Marija Barbieri
    Miljenko Đuran (Zagreb, 23. veljače 1961.)Životni i profesionalni put iznimno muzikalnog i scenski kreativnog tenora Miljenka Đurana uistinu je neobičan. Bio je službenik Zagrebačke banke kad su otkrivene njegove glasovne i glazbene sposobnosti. Debitirao je 19. travnja 1991. u nimalo lakoj ulozi za početnika – kao Pedrillo na premijeri Mozartove opere Otmica iz saraja. Postao je pojam jedne od najtežih pjevačkih i scenskih uloga u tenorskoj opernoj literaturi – Miće u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca. U karijeri je ostvario više od pet stotina nastupa. Pjevao je Manrica i Hermana, a mogao bi pjevati i Don Joséa i Turiddua i biti nositelj tenorskog dramskog repertoara u Hrvatskoj. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrid Matić

    (Drniš, 25. prosinca 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Hrid Matić započeo je karijeru kao bariton, a kasnije prešao je u tenore. Debitiraoje 1977. u maloj ulozi Fiorella u Seviljskom brijaču u HNK-u u Zagrebu. Tijekom cijele karijere održavao je koncerte, poglavito talijanskih arija i canzona, gdje su dolazili do izražaja njegov lijep, topao mediteranski glas, muzikalnost i umijeće interpretacije. Za vrijeme Domovinskog rata često je nastupao na raznim manifestacijama. Za svoje zasluge u promicanju hrvatske kulture nagrađen je odličjem Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Ostvario je nekoliko trajnih tonskih i video zapisa, a danas je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i priređuje izložbe. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sanja Uroić Ljutić

    (Osijek, 30. travnja 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Uroić Ljutić (Osijek, 30. travnja 1964.)Sanju Uroić Ljutić odlikuje lijep i topao glas velikoga opsega, uz iznimnu muzikalnost i scenski smisao. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, te se s uspjehom može nositi sa svim velikim i glavnim ulogama prvoga faha. Svojim opernim debijem smatra nastup u ulozi valkire Schwertleite na glasovitoj premijeri Wagnerove Walküre u ožujku 1987. koja je postigla velik uspjeh: 1988. izvedena je na Križankama u Ljubljani i na gostovanju ansambla zagrebačke Opere u Kijevu i Boljšoj teatru u Moskvi. U jesen 1992. Sanja Uroić stupila je u angažman u Operu HNK-a u Osijeku i u njemu ostala stalna članica, a poslije i prvakinja Opere. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vlaho Ljutić

    (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vlaho Ljutić (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)Vlaho Ljutić bariton je kojeg krasi glas velikog raspona, dobro vođenih i razvijenih fraza, glumačka opuštenost i šarm te emotivna prisutnost na sceni. Debitirao je 12. ožujka 1989. kao Levi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Godine 1992. odlazi u angažman u Operu HNK-a u Osijeku gdje je preuzeo glavne baritonske uloge i istodobno nastupao u operi, opereti, mjuziklu i u nekim dramskim predstavama. Bavio se i koncertnom djelatnošću i nastupao na brojnim festivalima. Od 2007. vanjski je suradnik, od 2009. predavač te od 2015. docent na studiju Pjevanja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sanja Toth

    (Osijek, 19. lipnja 1965.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Toth lijep je primjer optimalnog korištenja vokalnih mogućnosti i pravilnog razvoja od lirskog prema dramskom repertoaru. U našim današnjim opernim (ne)prilikama uspjela je postići maksimum. Kao dvadesetogodišnja djevojka stupila je u angažman u HNK u Osijeku kao pjevačica u opernom zboru. Skrenula je na sebe pozornost lijepim glasom i muzikalnošću pa je počela nastupati u manjim pa sve većim ulogama. Uz kapitalne uloge domaćeg repertoara istakla se i kao Leonora u Verdijevu Trubaduru, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly, Sestra Angelica i Tosca u istoimenim Puccinijevim operama i bojnim drugim. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nelli Manuilenko

    (Makeevka, Ukrajina, 29. listopada 1951.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nelli Manuilenko došla je u Split iz Ukrajine u naponu umjetničke snage s vrhunskom glazbenom naobrazbom i bogatim izvođačkim iskustvom. Potkraj 1991. pozvali su je da pjeva u Aidi na sljedećem Splitskom ljetu. Zadivljena činjenicom da se usred rata održava festival, nije se premišljala. Uskoro je dobila hrvatsko državljanstvo te u petnaestak godina djelovanja postala prvom damom hrvatske opere, nositeljicom njezinih važnijih projekata, kao što je 2000. bila praizvedba hrvatske opere Judita Frane Paraća, a 2001. prva hrvatska izvedba Verdijeva Attile u povodu 100. godišnjice skladateljeve smrti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vlatka Oršanić

    (Zabok, 29. siječnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vlatka Oršanić diplomirala je pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Iznimnom glasovno-pjevačkom kvalitetom, vrhunskom muzikalnošću i interpretativnošću, brzo je postala senzacija i jedna od najvrsnijih hrvatskih vokalnih umjetnica uopće. Ostvarila je golem operni i koncertni repertoar, a mnogostruko je nagrađivana u Hrvatskoj i Sloveniji. 2003. postala je redovita profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i pročelnica Odsjeka za solo pjevanje. Od 2006. do 2010. bila izvanredni profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Osnivačica je i ravnateljica Međunarodnog pjevačkog natjecanja Zinka Milanov u Rijeci....pročitajte cijeli tekst...
  • Mira Vlahović

    (Zaprešić, 27. travnja 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mira Vlahović imala je jedan od rijetkih glasova – dramsko koloraturni sopran, koji pruža velike mogućnosti izbora repertoara. Pjevanje je učila na srednjoj muzičkoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu kod Višnje Stahuljak-Chytil, a diplomirala 1982. na Muzičkoj akademiji u klasi Ive Lhotke-Kalinskog. Usavršavala se na majstorskom tečaju Sene Jurinac. Debitirala je u HNK-u u Zagrebu 29. listopada 1981. ulogom Kraljice noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli. U 35 godina karijere pjevala je gotovo sve sopranske uloge prvoga faha, priređivala koncerte raznog karaktera, od duhovne glazbe do izvornih narodnih pjesama, a izdala je i četiri CD-a. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ante Ivić

    (Split, 18. travnja 1959.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ante Ivić bio je jedan od najvećih talenata koji su se pojavili na hrvatskoj opernoj sceni potkraj prošloga stoljeća. Imao je sve: lijep tenorski glas, izraženu muzikalnost, blistave sigurne visine, umijeće interpretacije, suveren scenski nastup i naglašenu umjetničku strast koja ga je ponekad vodila i dalje od njegovih prirodnih vokalnih mogućnosti. Debitirao je 1984. u Splitu kao Juranić u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, koja će postati jedna od najboljih u njegovu repertoaru. Istaknuo se kao Adel u Hatzeovoj operi Adel i Mara, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Rodolfo u La Bohème, Don José u Carmen i brojnim drugim ulogama prvog faha. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ivica Čikeš

    (Split, 10. ožujka 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Čikeš najveći je hrvatski verdijanski bas, čije se kreacije likova majstora iz Busseta mogu mjeriti svjetskim standardima. Profesionalnu pjevačku karijeru počeo je u studenome 1989. pjevajući basovsku dionicu u Mozartovu Requiemu u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, a u operi je debitirao u listopadu 1992. u ulozi Markiza u Traviati. Njegova više od tri desetljeća duga karijera teče nezaustavljivom uzlaznom pa je tako 2022. godine na premijeri Verdijeva Simona Boccanegre na Peristilu oduševio publiku i kritiku. Istaknuo se i kao oratorijski pjevač niza kapitalnih djela svjetske literature. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ivica Šarić

    (Kraljeva Sutjeska, 3. ožujka 1952.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Šarić je bas lijepa topla glasa, iznimne muzikalnosti i velike sceničnosti. Školovao se na Muzičkoj akademiji u Sarajevu kod Brune Špiler. Godine 1987. diplomirao je i postao solist sarajevske Opere te odmah zablistao kao Zaccaria u Nabuccu. Usljed rata preselio se u Hrvatsku, a Zagreb, Rijeka, Osijek, Split postajali su njegove matične kuće. Usljedili su Ferrando u Trubaduru, Zaccarija u Ljubavnom napitku, Gremin u Evgeniju Onjeginu, Basilio i Bartolo u Seviljskom brijaču, Filip II u Don Carlosu, Dosifel u Hovanščini, Sulejman u Nikoli Šubiću Zrinjskom, Ramfis u Aidi i druge uloge kojima je obilježio 90-e godine prošlog stoljeća hrvatske opere. ...pročitajte cijeli tekst...

portreti