8. godište publikacije

  • Predgovor 8. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Giorgia Surjana do Adele Golac Rilović

    Piše: Marija Barbieri
    Osmi Leksikon hrvatskih opernih pjevača obuhvaća pjevače koji su karijeru, ili veći dio nje, ostvarili u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Prilike su se promijenile, i u skladu sa svjetskim trendovima repertoar se reducira, pozornost je sve više usmjerena prema režiji i redatelju, zatim dolazi dirigent, a o pjevačima se uglavnom piše vrlo općenito. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Giorgio Surian

    (Rijeka, 21. listopada 1954.)

    Piše: Marija Barbieri
    Giorgio Surian jedan je od naših rijetkih pjevača koji su ostvarili respektabilnu međunarodnu karijeru. Debitirao je 1977. kao Sulejman u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Skrenuo je pozornost na sebe vrlo lijepim glasom verdijanskog opsega i boje te velikom muzikalnošću. Godine 1978. bio je finalist natjecanja Voci Verdiane u Bussetu što ga je dovelo u milansku Scalu gdje se usavršavao u njezinoj opernoj školi. Stekao je međunarodni ugled, nastupao na velikim svjetskim scenama, uključujući njujorški Metropolitan i Bečku državnu operu, a bio je tražen i od velikih gramofonskih tvrtki, poglavito za manje uloge bassa cantante. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neven Belamarić

    (Šibenik, 3. lipnja 1949. – Zagreb, 9. srpnja 2006.)

    Piše: Marija Barbieri
    Neven Belamarić bio je cjelovita glazbeno-scenska ličnost, umjetnik suvremenog senzibiliteta oblikovan prema svjetskim standardima. Bio je posljednji hrvatski reprezentativni tumač Wagnera, ali i jedan od rijetkih naših vokalnih umjetnika koji je imao razvijen smisao za interpretaciju popijevke. Kao visokoobrazovan pjevač širih zanimanja i vidokruga uvijek je posvećivao jednaku pozornost glazbi i tekstu i tako je uspijevao prenositi višeznačnost vokalnog stvaralaštva gdje riječ i ton imaju jednaku važnost. Interpretirao je različite autore, stilove i karaktere, ozbiljne i komične likove različitih boja glasa i scenskih aktivnosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Martina Zadro

    (Zagreb, 14. rujna 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Zadro, udana Novosel, prototip je današnje vrsne glazbene i glazbeno-scenske umjetnice, cjelovita scenska osobnost, koja je svoj veliki prirodni talent razvila do maksimuma i primjerenim profesionalnim odnosom prema radu ostvarila zapaženu karijeru ne samo u našim nego i u međunarodnim razmjerima. Karijeru je ostvarila i u ljubljanskoj Operi i čvrsto se utkala u slovenski glazbeni život. Od 2005. bavi se pedagoškim radom, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je izvanredna profesorica, od 2019. i pročelnica Pjevačkog odsjeka, a među njezine diplomante pripadaju možda najdarovitiji mladi hrvatski operni umjetnici. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sotir Spasevski

    (Bitola, 9. kolovoza 1953. – Zagreb, 14. prosinca 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Sotir Spasevski je vrstan profesionalac, a njegov bariton dobitak za svaku opernu kuću“, napisao je Vladimir Kranjčević o Makedoncu Spasevskom koji je odabrao Zagreb kao svoj dom. Njegov veliki glasovni opseg oplemenjen, osjećajem za vođenje pjevačke linije, omogućavao mu je nadahnutu interpretaciju baritonskih belcanto uloga, a glasovna pokretljivost i scenska okretnost pomagali su mu u tumačenju komičnih rola. Pjevao je i Verdijeve uloge s velikim zahtjevima na glas, a dao je i obol hrvatskom opernom stvaralaštvu. Posljednja uloga bila mu je Mama Agata u Donizettijevoj operi Kazališne zgode i nezgode. Ona je bila njegov labuđi pjev. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lidija Horvat-Dunjko

    (Varaždin, 17. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lidija Horvat, udana Dunjko, sopranistica je s presudnom osnovom – lijepim, čistim i toplozvučnim glasom, posebno istančanim fraziranjem i vođenjem poetske niti glazbe, s izrazito sugestivnim ulaženjem u punoću pjevanja i izlaženjem u tišinu kraja glazbene misli, s međuprelivima boja i izražajnim nijansama u glasu. Zahvaljujući iznimnom opsegu glasa jedna je od malobrojnih pjevačica koje se bave glazbom 20. stoljeća uopće. Također je i jedna od najzanimljivijih ličnosti u hrvatskom glazbenom životu. Njezina zanimanja daleko premašuju područje opernog rada. Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Davor Radić

    (Pula, 27. siječnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bariton Davor Radić jedan je od malobrojnih opernih pjevača koji su diplomirali i na tzv. građanskom fakultetu. Nisu se poslije bavili zanimanjem za koje su bili osposobljeni ali takav studij i spoznaje koje su na njemu stekli proširuju njihove horizonte i privikavaju ih drukčijem pristupu onome što rade, vrlo su temeljiti i imaju jasnu koncepciju djela i svoje uloge u njemu. Radić se profilirao u vrsnog, kompletnog i inteligentnog glazbeno-scenskog umjetnika, izrazite dramske uvjerljivosti te pouzdanog nositelja repertoara na kojega se uvijek sa sigurnošću može osloniti. 2011. više nego zasluženo dobio je status Prvaka opere HNK-a u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vitomir Marof

    (Zagreb, 26. kolovoza 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vitomir Marof pjevač je velikih sposobnosti. Imajući savršeno ujednačen glas, tehnički izvrsno vođen, legato fraze dugoga daha i blistave visine Vitomir Marof mogao je s lakoćom posegnuti za snom gotovo svih baritona – Verdijem, a nije pretjerano utvrditi da se od Ruždjakova odlaska sa scene, u Zagrebu nije pojavio bariton ljepšeg glasa i primjerenije dispozicije za velike verdijanske uloge. I doista briljantna lakoća i blistava emisija tona uz prirodno lijep glas postale su njegove osnovne kvalitete. Vitomir Marof je i istaknuti vokalni pedagog s kojim surađuje mnogo pjevača i pjevačica. Sustavno se bavi proučavanjem razvoja vokalne tehnike kroz stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sofia Ameli Gojić / Sofia Ahmed

    (Sisak, 5. veljače 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sofia Ameli Gojić jedna je od onih glazbeno-scenskih umjetnica koja, uz istaknute vokalne kvalitete i odlično svladanu dionicu, uvijek zadržava određenu suzdržanost, decentnost i otmjenost. Debitirala je u siječnju 1991. kao Barbarina u Mozartovu Figarovu piru, a u prosincu iste godine angažirana je kao solistica Opere HNK-a u Zagrebu. Ostvarila je mnoge uspješne uloge u sopranskom repertoaru, a 2002. počeo je njezin prijelaz u mezzosopranski fah u kojemu su njezin velik glas i osjećaj za dramatiku došli do punog izražaja. Godine 2013. postala je prvakinja Opere HNK-a u Zagrebu, gdje od 2014. radi i kao službena pedagoginja pjevanja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Martina Tomčić

    (Umag, 6. svibnja 1975.)

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Tomčić umjetnica je iznimne scenske izražajnosti i inteligencije te pravog bogatog mezzosopranskoga glasa koji pomalo nestaje, ne samo u nas nego i u svijetu. Studirala je na Visokoj glazbenoj školi u Grazu, gdje je 1999. magistrirala solo pjevanje u klasi prof. Annemarie Zeller. Debitirala je u Operi u Grazu ulogom Kneza Orlovskog u Straussovu Šišmišu, a ostvarila je i nekoliko zapaženih uloga u Beču, Grazu, Badenu i Hamburgu te na gostovanjima po Italiji, Nizozemskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Turskoj, Singapuru i u Japanu. Nakon duže pjevačke, točnije operne stanke s optimizmom gleda u nastavak svoje operne karijere. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Margareta Klobučar

    (Sisak, 24. travnja 1977.)

    Piše: Marija Barbieri
    Margareta Klobučar je visoki sopran lijepe svijetle boje i posebno nosivog visokog registra, a osvaja ljepotom oblikovanja fraze, oplemenjene izvanredno finim, stilskim primjerenim portamentima. Rođena je 24. travnja 1977. u Sisku gdje je pohađala solo pjevanje u klasi prof. Marice Pernar u Glazbenoj školi Fran Lhotka, a 1995. odlazi na studij solo pjevanja na muzičku akademiju u Beču. Godine 1997. debitirala je kao Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli u kazalištu Schoenbrunn u Beču. Od 2017. djeluje kao samostalna umjetnica i pedagoginja pjevanja, a 2019. magistrirala je pjevanje na muzičkoj akademiji u Grazu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miljenka Grđan

    (Varaždin, 3. kolovoza 1969.)

    Piše: Marija Barbieri
    Miljenka Grđan potekla je iz tradicionalno bogate varaždinske pjevačke tradicije, a obdarena je muzikalnošću i kristalno čistim lirsko-koloraturnim sopranom. Veoma talentirana i pouzdana umjetnica prerano je završila odlično započetu opernu karijeru i posvetila se pedagoškom radu. No u tih petnaestak godina glazbeno-scenskog djelovanja ostvarila je pamtljive kreacije, a njezin bogati pjevački opus seže od oratorija, opera, opereta, mjuzikla, Lieda do modernih djela. Godine 2005. postala je docent na Odsjeku za pjevanje, a od 2010. je izvanredni, a od 2021. redovni profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Cecilija Car

    (Janjevo, 27. veljače 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Cecilija Car bila je jedan od onih pouzdanih kotača zamašnjaka bez kojih ansambl teško može funkcionirati. Uvijek savršeno muzički sigurna, lijepa glasa, a s vremenom i razvijene kreativnosti. Debitirala je u ulozi dječaka Vanje u operi Ivan Susanjin Mihaila Glinka. Najveći uspjeh postigla je kao Madame de Croissy u operi Razgovori karmelićanki Francisa Poulenca te u ulozi Gertrude u prvoj hrvatskoj izvedbi opere Hamlet Ambroisea Thomasa 2012. u režiji Michiela Dijkeme i pod ravnanjem istaknutog francuskog dirigenta Hervéa Niqueta. Godine 2003. postala je Prvakinja Opere HNK-a u Zagrebu, a 27. veljače 2021. odlazi u mirovinu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubomir Puškarić

    (Zagreb, 3. srpnja 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljubomir Puškarić pjevač je besprijekornih vokalnih kvaliteta i iznenađujuće scenske izražajnosti. Debitirao je u ulozi mornara Silvana na premijeri Krabuljnog plesa u HNK-u u Zagrebu u siječnju 2007., i odmah je bilo jasno da mu predstoji lijepa karijera. U svibnju 2010. završio je studij kod istaknutog pjevačkog pedagoga Roberta Harrisona u Glazbenoj školi Sveučilišta Indiana u SAD-u, nakon čega su uslijedile brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima i nastupi na svjetskim pozornicama. Ljubomir Puškarić danas je operni prvak u HNK-u u Zagrebu i vodeći hrvatski bariton s najboljim perspektivama za daljnji razvoj karijere. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Lešaja

    (Korčula, 22. travnja 1951. – Zagreb, 18. listopada 2019.)

    Piše: Marija Barbieri
    Josip Lešaja bio je iznimna ličnost hrvatske glazbe. Isticao se prvorazrednom muzikalnošću, vrhunskom interpretacijom i sugestivnošću te izraženom osobnošću na razini vrhunskog umjetnika svjetske klase. Debitirao je 1981. u ulozi De Bretignyja u HNK-u u Osijeku. Bio je solist Opere Slovenskoga narodnog gledališča u Mariboru, a od 1986. redovito je gostovao u Operi SNG-a u Ljubljani. Solist Opere HNK-a u Zagrebu postao je 1987. Superiorne inteligencije ali pretjerano samokritičan, nije bio zadovoljan postignutim u pjevačkoj karijeri te je 1994. dao otkaz u Operi i potpuno se posvetio radu kao defektolog u Centru za autizam. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Željka Martić

    (Zagreb, 30. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Željka Martić jedan je od najljepših glasova i jedna od najvrsnijih pjevačica koje su pjevale u Hrvatskoj. Odlikovao ju je čist, zvonki glas mladodramskog soprana, lijepe boje, ujednačenih registara, velike nosivosti i finih dinamičkih preljeva. Godine 2000. ušla je u finale svjetskog pjevačkog natjecanja Maria Callas – Nuove voci per Verdi između 2400 natjecatelja kao šest najljepših verdijanskih soprana. Ostvarila je velik broj uloga sopranskog repertoara i vrlo bogat koncertni repertoar na području popijevke i vokalno-orkestralnih djela. Sjaj savršenog vokalnog umijeća i umjetnička osobnost Željke Martić ostaju u trajnom sjećanju. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iva Hraste-Sočo

    (Zagreb, 11. veljače 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Iva Hraste-Sočo debitirala je 4. ožujka 1987. u HNK-u u Zagrebu ulogom Euridike u Gluckovoj operi Orfej i Euridika. Uz sjajnu muzikalnost i scensku ljupkost odlikovao ju je topao i raskošan lirski sopran zvučnih i zaobljenih visina kojima je sigurno vladala. 1988. nastupila je u finalu Međunarodnog natjecanja Luciano Pavarotti u Modeni, kao jedina natjecateljica s područja bivše Jugoslavije. Ostvarila je 27 uloga sopranskog repertoara i bogat koncertni repertoar. A onda je njezina karijera krenula u drugom smjeru. Stupila je u diplomatsku službu, radila u Ministarstvu kulture, doktorirala, te počela predavati na ADU, Muzičkoj akademiji i dr. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zrinko Sočo

    (Maglaj, 5. ožujka 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zrinko Sočo umjetnik je visoke inteligencije kojega je krasila široka pjevačka kultura, naglašena muzikalnost i pristao izgled. Nije samo pjevao, i to jako dobro, nego je donosio lik u njegovoj cjelovitosti. Operni debi ostvario je 1981. kao Tamino u Mozartovoj Čarobnoj fruli. Upravo je to jedna od uloga koja će obilježiti njegovu karijeru. Pjevao ju je trideset godina i ostao pojam Princa. Njegova četiri desetljeća duga tenorska karijera, bez zastoja i padova, s iznimno velikim opernim, operetnim i koncertnim repertoarom, uvijek na istoj visokoj umjetničkoj razini, vrijedna je divljenja i dubokog poštovanja! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neda Martić

    (Zagreb, 30. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Neda Martić pjevačica je zamjetnih vokalnih i interpretativnih kvaliteta koje potvrđuje svakim svojim nastupom. S odličnim je uspjehom diplomirala pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi Eve Novšak Houške. Debitirala je 1991. u Slovenskome narodnom gledališču u glavnoj ulozi Arminde na premijeri Mozartove opere Lažna vrtlarica. Najviše se istakla ulogom Markize od Berkenfielda u Donizettijevoj operi Kći pukovnije. Godine 2000. na natjecanju Maria Callas – Nuove voci per Verdi ušla je u finale među četiri najljepša verdijanska mezzosoprana i bila favorit za prvu nagradu. Prva nagrada nije bila dodijeljena. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Adela Golac Rilović

    (Zagreb, 28. lipnja 1971.)

    Piše: Marija Barbieri
    Adela Golac Rilović je sopranistica s najširim opernim repertoarom u Hrvatskoj s pedesetak glavnih uloga koje uvijek pjeva na visokoj razini, pjevački biljantno uz iznimnu scensku lepršavost i šarmantnost. Debitirala je 1999. kao Euridika u Offenbachovoj opereti Orfej u podzemlju u HNK-u Split, dok je prvi nastup u zagrebačkoj Operi ostvarila 2000. godine kao Marie u Donizettijevoj operi Kći pukovnije. Ostvarila je i veoma bogat koncertni repertoar, a za izvedbu Papandopulove Podnevne simfonije 2003. nagrađena je Porinom. U dva desetljeća djelovanja postala je apsolutna i gotovo nedostižna nositeljica hrvatske operne reprodukcije. ...pročitajte cijeli tekst...

portreti