5. godište publikacije
-
Od Vladimira Ruždjaka do Biserke Cvejić
Piše: Marija Barbieri
Peto godište publikacije Hrvatski operni pjevači obuhvaća pjevače koji su debitirali tj. počeli svoju opernu karijeru poslije Drugoga svjetskog rata do 1950. Uglavnom bi to bili pjevači koji su vrhunac karijere postigli pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, što ne znači da nisu karijeru nastavili i 1970-ih i 1980-ih godina pa se ne može postaviti fiksna razdjelnica ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 21. rujna 1922. – 9. listopada 1987.)
Piše: Marija Barbieri
Vladimir Ruždjak bio je jedan od malobrojnih istinski velikih hrvatskih verdijanskih pjevača. Tijekom četiri desetljeća Vladimir Ruždjak svojim je djelovanjem ispunjao hrvatski kulturni život. Bio je pjevač neusporedive glasovne ljepote koju je zadržao netaknutom do posljednjih nastupa, i superiorne pjevačke tehnike koja mu je pomogla da u tome uspije ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zemunik pokraj Zadra, 19. studenoga 1916. – Essen-Kettwigen, 25. srpnja 2002.)
Piše: Marija Barbieri
Ratko Delorko svojim lijepim lirskim tenorom velike nosivosti i blistavih visina stekao je najveća međunarodna priznanja kritičara. Hvalili su ne samo njegovu majstorsku vokalnu tehniku, ujednačenost glasovnih registara i muzikalnost nego i, posebice, odnjegovano umijeće belkanta te smisao za stilski i scenski dotjerane interpretacije likova
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Virovitica, 5. studenoga 1921. – Zagreb, 10. siječnja 1995.)
Piše: Marija Barbieri
Svaka uloga u bogatom i vrlo raznolikom repertoaru Franje Paulika bila je više od jednostavnog pjevanja i glume, bila je lik u svoj njegovoj cjelovitosti, okarakteriziran minimalnim ali samo njemu pripadajućim naznakama, osebujan, prepoznatljiv i neponovljiv. Franjo Paulik je veliki umjetnik hrvatske glazbeni scene koji je i iz malih uloga stvarao velike kreacije ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 4. ožujka 1918. – Oldensburg, Njemačka 23. siječnja 1992.)
Piše: Marija Barbieri
U svoj pravi fah dramskog soprana Zlata Jukas-Ivanišević ušla je 1946. kao Puccinijeva Tosca. Prema mnogim mišljenjima bila je to njezina najbolja uloga koju će pjevati dvadeset godina. Obdarena urođenom glazbenošću te smislom za scenski efektno oblikovanje dramskih sopranskih likova Zlata Ivanišević bila je od 1945. do 1967. prvakinja splitske Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Omiš, 28. veljače 1911. – Split, 9. studenoga 1998.)
Piše: Marija Barbieri
Snagom svoga koloraturnog umijeća Alma Peranić nosila je glavne uloge ali je isto tako bila atraktivna lirska Puccinijeva Liù u Turandot kao i Oscar u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kruna njezina lirsko-koloraturnog repertoara bila je Violetta u Traviati. Nakon samo jedne orkestralne probe uskočila je u kostim Violette 1953. i u njemu ostala gotovo petnaest godina ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Osijek, 29. svibnja 1926. – Trstenik, Pelješac, 14. veljače 2007.)
Piše: Marija Barbieri
Karijeru je počela 1946. još kao učenica Muzičke škole. Pjevala je Mercedes u Carmen i dobila angažman u Operi Narodnog kazališta Osijek. Njezin voluminozan, topao i plemenit glas, potpuna predanost liku koji tumači i izražena kreativnost ubrzo su je promaknuli u vodeći dramski mezzosopran osječke Opere. Nizale su se uloge a nisu izostala ni službena priznanja ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trogir, 8. srpnja 1902. – Split, 18. srpnja 1991.)
Piše: Marija Barbieri
Kad je došla u novoutemeljenu splitsku Operu Marija Gatin dobrano je prešla četrdesetu godinu. Došla je s iskustvom i pouzdanim muzikalitetom, kvalitetnim glasom i urođenim smislom za interpretaciju pa je postala vrijednom članicom ansambla na koju se uvijek sa sigurnošću moglo osloniti. Neke njezine kreacije kao što je Gotovčeva Doma ostale su u sjećanju ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Jambol, Bugarska, 9. rujna 1921. – Zagreb 9. travnja 2003.)
Piše: Marija Barbieri
Kao izrazita umjetnička osobnost, dobro školovana pjevačica, umjetnica profinjenog osjećaja za stilske odrednice glazbe, Jana Puleva ostavila je neizbrisiv trag u riječkom glazbenom životu. U kritici Antigone kritičar će zapisati da je Jana Puleva „jednako izražajna glumica, koliko i pjevačica, veliki umjetnik i govorene i pjevane riječi, umjetnik izraza i dubokog doživljaja" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 8. studenoga 1916. – Zagreb, 9. lipnja 1988.)
Piše: Marija Barbieri
Bez obzira je li Vjekica Marušić tumačila veću ili manju ulogu kritika je uvijek bila puna pohvala za njezino ostvarenje. Tijekom godina Vjekica Marušić potvrđivala se kao podjednako uspješan interpret komičnih i dramskih uloga. Pjevala je dosta uloga u operama hrvatskih skladatelja, najčešće na njihovim premijerama. Bila je vrijedna i uzorna članica splitske i zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Koprivnica, 10. studenoga 1917. – Rijeka, 5. prosinca 1999.)
Piše: Marija Barbieri
U svibnju 1946. Franjo Godec ušao je u angažman u Operu Narodnog kazališta na Rijeci, najprije kao član zbora pa solist. Boris Papandopulo stvarao je riječku Operu a Franjo Godec postao je njezin zaslužni član. Umirovljen je 1974, ali je nastavio nastupati do 20. listopada 1982. Otpjevao je 92 operne i operetne uloge te nastupio u 1873 predstave ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Mostar, 7. lipnja 1917. – Split, 21. ožujka 2015.)
Piše: Marija Barbieri
Irma Demoris dobro je vladala tehnikom koloratura i svojim je lijepim glasom te profinjenim scenskim nastupom u riječkoj Operi ostvarila tridesetak glavnih uloga što je prilično mnogo za izrazito koloraturni sopran. Doprinos Irme Demoris riječkom glazbenom životu u njegova dva prva poslijeratna desetljeća je vrlo kvalitetan i vrijedan pozornosti ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Senj, 23. lipnja 1903. – Opatija, 14. siječnja 1978.)
Piše: Marija Barbieri
Nevenka Tomašić, pjevačica osebujna glasa i umjetnica s urođenim istančanim umjetničkim senzibilitetom, otpjevala je sve glavne mezzosopranske uloge u operama tada na repertoaru Opere Narodnog kazališta „Ivana Zajca“, uglavnom na njihovim premijerama. Ostavila je dubok trag u riječkom glazbenom, poglavito opernom životu
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Herceg-Novi, 5. prosinca 1921. – Sarajevo, 17. travnja 2012.)
Kotoranin Milivoj Bačanović, dobro školovan pjevač zamjetnih vokalnih kvaliteta, pjevao je na svim opernim pozornicama tadašnje Jugoslavije i bio stup Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu poslije Drugoga svjetskog rata, gradu koji ga je prigrlilo kao svoga i u kojemu je proveo cijeli svoj umjetnički vijek, osim dvogodišnjeg angažmana u zagrebačkoj Operi ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Travnik, 9. veljače 1923. — Kasindo kraj Sarajeva, 23. veljače 1993.)
Piše: Marija Barbieri
Mirko Janjčić je od 1946. do 1961. bio član Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, a nakon petnaest godina u Operi HNK-a u Zagrebu vratio se u Narodno pozorište. Njegov u osnovi lirski glas bio je velikog opsega, od basovskog do tenorskog registra. Imao je profinjenu pjevačku kulturu i snažnu sposobnost karakterizacije lika, od dramskih do onih buffo karaktera ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 29. prosinca 1921. – 22. srpnja 2011.)
Piše: Marija Barbieri
Andrica Dumanić bila je vodeća pjevačica prvih desetljeća djelovanja novoustrojene Opere Narodnog kazališta Split. Obdarena izvanrednim pjevačkim mogućnostima, ostvarila je vrlo širok i raznovrstan repertoar. U povodu stote obljetnice zgrade HNK-a Split 1993. bila je među osam nagrađenih umjetnika koji su najviše pridonijeli njegovu djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Piacenza, 28. ožujka 1917. – 31. prosinca 1997.)
Piše: Marija Barbieri
O Gini Bonelliju kritičar je zapisao „Glas mu je zvučan i nosiv u svim položajima kao i u visinama, pjevanje južnjački spontano i neposredno čime s uspjehom direktno atakira publiku." Gino Bonelli pripadao je pjevačima tzv. stare garde koji su pjevali sa srcem, možda ne savršeno ali pamtljivo čak i pet desetljeća nakon što su se povukli sa scene
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sisak, 23. kolovoza 1926. – Skoplje, 3. rujna 2012.)
Piše: Marija Barbieri
Ana Lipša-Tofović, pjevačica voluminozna ujednačena glasa plemenite boje i velikog raspona, dotjerane tehnike, s istančanim smislom za stilski izrađenu interpretaciju, umjetnica naglašene glazbeno-scenske osobnosti svojim iznimno plodnim djelovanjem i velikim doprinosom ne samo glazbenom nego i kulturnom životu, snažno je obilježila makedonsku kulturu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Maribor, 14. srpnja 1926. – Split, 13. svibnja 1992.)
Piše: Marija Barbieri
Glas Duška Kukovca od prirode velik, zdrav i snažan, velikog opsega, nije poznavao nikakvih tehničkih teškoća. On je jednostavno pjevao i u iskonskom umjetničkom osjećaju vlastitog bića nalazio onaj pravi izraz radosti ili boli, pobjede ili poraza, nadmoćne silovitosti ili tihe patnje što je naročito dolazilo do izražaja u njegovim interpretacjama psihološki složenih likova ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 3. rujna 1918. — 1. listopada 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Nakon početaka u splitskoj Operi i zagrebačkoj Operi, Paško Duplančić je 1950. došao u Operu Narodnog pozorišta u Sarajevu u kojoj je njegov bas plemenite, tamne boje došao do punog izražaja a s vremenom se razvijalo i njegovo umijeće interpretacije pa je ostvario mnogo kompletnih glazbeno-scenskih kreacija. Postao je prvi bas Opere i nositelj najzahtjevnijih uloga ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trst, 20. travnja. 1922. – Split, 2. svibnja 1985.)
Piše: Marija Barbieri
Radames u Aidi na Peristilu i Calaf u Turandot na stepeništu Meštrovićeve Galerije prve su Planinšekove nezaboravne kreacije. Njegov sjajan visoki registar dolazio je do punog izražaja u Trubaduru, gdje je briljirao kao Manrico. Attilio Planinšek za splitsku opernu publiku, a i šire, bio je i ostao pjevač jedinstvene, neponovljive glasovne ljepote ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Studenci, Maribor, 7. svibnja 1921. – Zagreb, 28. prosinca 2004.)
Piše: Marija Barbieri
Noni Žunec nanizao je mnogobrojne glavne uloge, a tumačio je i glavne tenorske uloge na praizvedbama nekoliko hrvatskih opera. Bio je jedna od onih ličnosti glazbene scene kojima glas i pjevačko umijeće služe kao sredstvo izraza. Služio je umjetnosti. Do odlaska u mirovinu 1981. ostao je vjeran zagrebačkoj Operi unatoč primamljivim pozivima iz inozemstva ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 4. svibnja 1928. – 4. srpnja 2001.)
Piše: Marija Barbieri
Lirski bariton ugodna glasa plemenite boje Albin Kokeza bio je muzikalan i iskren u interpretaciji, a osobito uspješno kreirao je likove plemenitih junaka. U njegovu bogatom repertoaru bilo je 67 uloga, a u svojoj dugoj karijeri nastupio je oko 1300 puta. Njegov doprinos hrvatskom opernom stvaralaštvu bio je velik. Bio je skroman i omiljen kao čovjek i kao pjevač ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 30. listopada 1915. – 28. kolovoza 2010.)
Piše: Marija Barbieri
Vanda Zistler je s jednakim uspjehom pjevala vrlo raznovrstan repertoar u kojemu su bile lirske, dramske i koloraturne uloge. Nastupala je i kao oratorijska i koncertna pjevačica. Gostovala je u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji. Vanda Zistler je još jedna hrvatska umjetnica koja je karijeru ostvarila izvan Hrvatske (bila je članica Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu) ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 21. kolovoza 1914. – 4. travnja 1994.)
Piše: Marija Barbieri
Pjevač široke kulture, ujednačena glasa, s posebnim osjećajem za belkantističku frazu, bariton Milivoj Belavić je tijekom godina karijere izgradio opsežan repertoar od četrdesetak uloga, uglavnom, glavnih i bio dva i pol desetljeća jedan od oslonaca Opera Narodnog kazališta u Splitu i Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sofija, 1. kolovoza 1927. – Zagreb, 17. kolovoza 2010.)
Piše: Marija Barbieri
Stefanov je bio jedna od najcjelovitijih ličnosti koje su djelovale na hrvatskoj sceni. Neke njegove kreacije kao što su Galicki, Ramfis, Pizarro, Gvardijan, Mefisto, Alvise, Monterone i Filip II. ostat će zapamćene. Unatoč tome što je samo u HNK-u u Zagrebu ostvario 26 uloga i oko tri stotine nastupa, nije bio dovoljno iskorišten. Mogao je još pružiti
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 31. listopada 1919. – 11. srpnja 1977.)
Piše: Marija Barbieri
Za razliku od većine baritona koji karijeru počinju u lirskom repertoaru Lovrić je gotovo odmah krenuo u fah dramskog baritona za koji je imao prirođene vokalne i scenske predispozicije no nikada nije zapostavio i lirske elemente, koje je nalazio u kompleksnim dramskim ulogama, i unosio ih u interpretaciju. Frano Lovrić biio je cijenjen od kritike i miljenik publike ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Valpovo, 2. veljače 1916. – Zagreb, 14. lipnja 1974.)
Piše: Marija Barbieri
Koloraturni sopran u najvišem registru podsjeća na najljepši pjev slavuja, a to gledatelja odvlači u sfere nesvakidašnjeg, nadnaravnog. A kada je taj glas iznimne ljepote i gipkosti, natprosječne zvučnosti i blagosti, a k tome i pjevačica neposredna i draga, iskrena umjetnica, razumjet ćemo da je Mici Glavačević uspijevalo potpuno osvojiti slušatelja ma gdje nastupala ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varaždin, 5. studenoga 1923. – Zabok, 28. ožujka 2017.)
Piše: Marija Barbieri
Nada Puttar-Gold jedna je od najsjajnjih umjetnica hrvatske glazbene reprodukcije. Kritičari su hvalili njezinu „ljepotu tembra, veliku lakoću i snagu glasa, njegovu ujednačenost, velik opseg neuobičajen za kontralt od dubokog e do visokog c“. Odlikovali su je savršena muzikalnost i pjevačka kultura te bogata palete dinamičkih gradacija i nijansi ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sarajevo, 24. ožujka 1929. - Zagreb, 23. studenoga 1969.)
Piše: Marija Barbieri
U kritici izvedbe Aide u siječnju 1957. u Zagrebu Nenad Turkalj je za nastup Bademe Sokolović zapisao: „S dovoljnim punoćama altovskog registra, s dobro postavljenim i nosivim visokim tonovima i lijepo vođenom frazom ona je partiju Amneris donijela sugestivno. Briljirala je ljepotom svoje scenske pojave, donijevši i glumački lik plastično i izdiferencirano" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Krilo Jesenice pokraj Omiša, 5. studenoga 1923. - Beograd, 7. siječnja 2021.)
Piše: Marija Barbieri
Biserka Cvejić bila je jedinstven glas među našim velikim mezzosopranima Ujednačenost glasa u cijelom velikom opsegu, savršena muzikalnost, sjajan visoki registar, smisao za oblikovanje belkantističke fraze, uzoran legato, velika dramatska izražajnost – to su kvalitete koje su je dovele do najvećih svjetskih pozornica, primjerice Scale, Metropolitana i Covent Gardena ...pročitajte cijeli tekst...
portreti
